Neka pobijedi najgori, konačna je poruka predsjedničkog kandidata Darija Juričana biračima uoči nedjeljnih izbora.

Mnogi su kandidaturu čovjeka koji se odnedavno zove Milan Bandić doživjeli, baš kao i njegovu promjenu imena koje je dobio nakon rođenja, kao dobar štos, foru i bazu kojom će malo prodrmati ovu učmalu žabokrečinu i narugati se u lice mrzovoljnim dežurnim čuvarima domoljublja. Analitičari opće prakse uspoređuju ga s Belim Preletačevićem u Srbiji ili pak s Beppe Grillom i njegovim pokretom »Cinque Stelle« u Italiji, a neki se sjete da je i aktualni slovenski premijer Marjan Šarec kao stand-up komičar slavu stekao imitirajući Franju Tuđmana.

Opći zaključak je da će Juričan dobiti nešto tzv. protestnih glasova te da će njegova komedija trajati tek do prvog kruga. Ozbiljno ga ne doživljavaju niti oni kojima bi mogao uzeti glasove, poput Zorana Milanovića koji je i javno priznao svoje simpatije prema svome protukandidatu. Budući da smo prije šest mjeseci na ovom istom mjestu problematizirali i parafrazirali jednu drugu promjenu imena, kada su trojica slovenskih umjetnika svojedobno promijenila svoja imena u Janez Janša, te se upitali »Je li Dario Juričan kreten?«, danas nam valja odgovoriti kako Milan Bandić, kako se danas službeno dotični zove, nije kreten, niti zbog promjene imena, niti zbog predsjedničke kandidature.

Štoviše, ne radi se o nikakvom štosu, fori ili bazi kad se zoveš Milan Bandić i zalažeš za »korupciju svima a ne samo njima«. Naprosto, nomen est omen!

Ne postoji bolja metafora za korupciju! Ako uistinu želite postati predsjednikom ove jadne i napaćene zemljice, možete li sažetije, razgovjetnije i prodornije iznijeti svoj program od toga da se zovete Milan Bandić? Nema tu nigdje štosa, fore i baze, samo gola istina! Čak ni table s novim nazivima ulica koje je predsjednički kandidat postavljao po Zagrebu nisu nikakva zezancija! Jer, tko u imenu Trga hrvatskih velikana i danas ne prepoznaje te veličine poput Gucića, Kutle, Mamića i Todorića koje zaslužuju biti objedinjene pod imenom Trg hrvatskih tajkuna?

Ako uistinu mislite da je sve ovo još jedno podkurblavanje u Juričanovom stilu, koje za cilj ima izrugivanje predsjedničkim izborima kao prazniku demokracije i instituciji predsjednika Republike kao takve, onda pogledajte što rade, govore i obećavaju ostali protukandidati.

Tko tu zbija šale, onaj koji kaže kako će gospodarske probleme riješiti tako da cijelu Hrvatsku dâ u koncesiju ili ona koja je rekla kako ima dogovor s državama da Hrvati rade preko interneta i zarađuju 8.000 eura mjesečno?

– Ja želim biti najveći kriminalac. Ako su Grabar-Kitarović i HDZ uglednici i fini ljudi, onda ja želim biti na suprotnoj strani. Neka mi se to dozvoli, smjerno nastupa put Pantovčaka predsjednički kandidat pod imenom Darijo Juričan.

Ako se na tom putu služi satirom, ironijom i sarkazmima, to ne znači da je u cijeloj svojoj kampanji izgovorio i jednu jedinu laž. Dapače!

Dario Juričan se pretvorio u strip junaka Milana Bandića jer ni »strip nije ništa osim života u kojem pokušavaš ovladati onom meštrijom koju je Pratt naučio od Borgesa – da istinu ispričaš kao da je laž«.

To što birači više preferiraju laži o osam tisuća eura koje će u dogovoru sa Židovima zarađivati preko interneta, ne govori ništa o Dariju Juričanu, već o onima kojima je takva pjesma milija i draža.

Mogu o njemu misliti što god hoće, da je šaljivdžija i lakrdijaš, može na kraju ispasti i luzer, no u usporedbi s njima, on je smrtno ozbiljan.

Zato nam i nema drugog lijeka, neka pobijedi najgori.