Pokret mama koje, navodno, znaju najbolje što je dobro za njihovu djecu, ustaje protiv zdravstvenih i lokalnih vlasti. Zahtijevaju da se ukine obaveza cijepljenja djece. Gledala sam nekidan na TV-u okupljanje te inicijative u Splitu, a prosvjedi su bili i u Zagrebu, Dubrovniku i nekim drugim gradovima Hrvatske.

Majke su bijesne na sustav. Jedna viče u kameru da je ovo sada demokracija i da joj država neće nametati kako će postupati sa svojom kćeri. Valjda odlučujemo mi, koje smo tu djecu rodile, a ne država, kaže druga. Tražimo da budemo pitane što želimo, a ne da se cijepljenje silom nameće svima. Pravo na izbor je ustavno pravo, poručuju mame iz Dubrovnika.

Sve su, izgleda, sigurne da je obavezno cijepljenje neka silnička urota protiv stanovništva, zdravlja, slobode i protiv Hrvatske, a takva su na njihovim transparentima. Djeca nisu vlasništvo države, piše na jednome, i taj je, bez daljnjega, u pravu.

Djeca, međutim, nisu ni vlasništvo roditelja. Vjerojatno sve mame misle da one najbolje znaju što su najsretnija rješenja za njihovu djecu, ali roditeljska odgojna uvjerenja i prakse ipak znaju biti vrlo loši, ponekad ispadnu i pogubni. Mora se, na žalost, osporiti da »vrhovni autoritet« majke raspolaže svim znanjima i mudrostima koje su potrebne za podizanje djece. Neke majke naprave od svoje djece umorne i frustrirane robote primoravajući ih da cijeli tjedan trče sa satova francuskog na balet, na tenis i na instrukcije iz matematike. Ima majki koje ne vode djecu zubaru jer nisu ni njih vodili pa evo ih, žive su i zdrave. Majke su te koje djeci daju gomile slatkiša pa ih već prije puberteta pretvore u lopte koje će uvijek ostati debele i slaboga zdravlja. Ima majki koje će svoje kćeri tinejdžerice baciti van iz kuće ako zatrudne. Neke tuku djecu da bi ih naučile pameti. Pišu im zadaće i sastavke iz lektire. Mnoge su opsjednute peticama i peticama jer dijete mora studirati medicinu, ništa drugo ne dolazi u obzir. Ima dosta majki koje odgajaju djevojčice u pokornosti prema suprotnom spolu, a sinove kao razmažene dangube kojima je sve dopušteno. Neke smatraju da se kćeri moraju bogato udati. Ima svašta. A sve su majke uvjerene da za svoju djecu čine najbolje. Odgajaju kako odgajaju jer ne znaju bolje.

Što se cijepljenja tiče, da, važno je tražiti kvalitetna cjepiva, važno je praviti pritisak da na vakcinaciju idu pomno pregledana djeca da se točno zna mogu li bez rizika prihvatiti cjepivo. Ali ovom ljutitom, na momente i militantnom grassroots pokretu majki za apsolutizaciju »prava na izbor«, treba reći ne.

Vjerojatno one, u svom neznanju, doista doživljavaju pedijatre kao »zlostavljače«, ali kome onda vjeruju ako ne vjeruju pedijatrima? Odavna je raskrinkana pseudoznanstvena tvrdnja da cijepljenje izaziva autizam, ali majke-pobunjenice i dalje u to vjeruju. Ne prihvaćaju statistike koje kažu da je upravo dugogodišnje obavezno cijepljenje istrijebilo mnoge opasne, pa i smrtonosne bolesti kod djece. Ne zanima ih što će, ako svoju ne budu cijepile, ugroziti i tuđu djecu. Osporavaju znanost.

Jer one, naravno, znaju bolje nego stručnjaci i imaju pravo na izbor. Uime prava na izbor, možemo onda ukinuti i semafore. Pa da svatko vozi kako hoće.