Kada je prije tri godine Radovan Karadžić u prvom stupnju osuđen na 40 godina zatvora, Aleksandar Vučić, tada kao premijer Srbije, sazvao je izvanrednu sjednicu svoje vlade, s presudom Karadžiću kao jedinom točkom dnevnog reda. Vučićeva vlada tada je poručila kako neće dopustiti da se ta sudska odluka upotrijebi protiv srpskog naroda, poručivši da nije dopušteno bilo kakvo prebacivanje kolektivne krivnje na pojedine narode zbog zločina koje su počinili pojedinci. Vučić je sada uglavnom lišen takvih problema.

Iz žalbene presude Karadžiću, barem prema onome što se jučer čulo u haškoj sudnici, potpuno je iščezla Srbija, dok ime pokojnog Slobodana Miloševića, začetnika svih ratova devedesetih na ovim prostorima, pa i rata u BiH, jučer nije spomenuto.

Nije spomenut ni Miloševićev velikosrpski projekt, iako je Karadžić sa svoja četiri udružena zločinačka pothvata, za koja je proglašen krivim i osuđen na doživotni zatvor, bio samo dio šireg Miloševićevog velikosrpskog plana. Iako je nedvojbeno dokazano da je Miloševićev režim tijekom ratova devedesetih, čak i u vrijeme nesuglasica između Karadžića i Miloševića, imao punu logističku, financijsku i operativnu kontrolu nad srpskim snagama u BiH, žalbena presuda Karadžiću amnestira Miloševića i Srbiju od odgovornosti za ratove, zločine i desetke tisuća mrtvih, za koje je osuđen Karadžić.

Drugim riječima, žalbeno je vijeće ispravilo nepravdu prvostupanjske odluke kada je riječ o visini kazne, ali se nije usudilo dirnuti u njezine temeljne zaključke, kojima se redefinira uloga Srbije u ratovima devedesetih. To je najdalekosežniji i najvažniji zaključak jučerašnje odluke u predmetu Karadžić, koja će zasigurno dobiti potvrdu i u žalbenoj odluci u predmetu što se pred pravnim nasljednikom Haškog suda vodi i protiv Karadžićevog ratnog zapovjednika Ratka Mladića, koji je u prvom stupnju osuđen na doživotni zatvor.

Iako se jučer nisu obistinile senzacionalističke i površne najave srpskih tabloida da će novi sastav žalbenog vijeća osloboditi Karadžića, Srbija zato ne bi smjela biti nezadovoljna jučerašnjom odlukom. Iako je Karadžić, koji je postao sinonim za najteže ratne zločine na tlu Europe poslije Drugog svjetskog rata, proglašen krivim za genocid, zločine protiv čovječnosti, kršenja zakona i običaja ratovanja, progon, istrebljenje, ubojstva, deportacije i druga nehumana djela, teroriziranje, nezakonite napade na civile i uzimanje talaca, i to u sklopu četiri udružena zločinačka pothvata, pravomoćna presuda Karadžiću niti na jednom mjestu ne propituje ulogu Srbije u tim ratnim zločinima.

To je vjerojatno rezultat promijenjenih političkih okolnosti u kojima se našao Haški sud još uoči svog nedavnog zatvaranja, a sada i njegov pravni nasljednik. Haag gubi političku potporu zapadnih čelnika, koji ga očito više ne žele koristiti kao sredstvo pritiska na Srbiju.