Mediji javljaju da je napokon donesena presuda kojom je izvođač pjesme »Bojna Čavoglave« pravomoćno prekršajno kažnjen zbog izvikivanja ustaškog pozdrava »Za dom spremni« na njezinu početku.

Visoki prekršajni sud u toj presudi jasno i nedvosmisleno zaključuje kako je pozdrav »Za dom spremni« bio službeni pozdrav ustaškog pokreta u NDH, nastalog od fašizma i utemeljenog na rasizmu, i koji kao takav simbolizira mržnju prema ljudima druge rase, vjerskog i etničkog identiteta.

Sud ispravno zaključuje da to što je taj pozdrav dio pjesme »Bojna Čavoglave« ne mijenja činjenicu da taj pozdrav simbolizira mržnju prema ljudima druge vjerske i etničke pripadnosti, da podcjenjuje žrtve zločina protiv čovječnosti i da je protivan odredbi članka 39. Ustava Republike Hrvatske koji zabranjuje svako pozivanje ili poticanje na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, kao i bilo koji oblik nesnošljivosti.

Paradoks je, naravno, da ovom odlukom nije kažnjen izvorni izvođač i autor pjesme »Bojna Čavoglave«, Marko Perković Thompson, koji je i ovih dana nekažnjeno uzvikivao ustaški pozdrav izvodeći »Bojnu Čavoglave« na svojim koncertima, nego lokalni pjevač Mario Roso iz Makarske, koji je Thompsonovu pjesmu otpjevao na jednom makarskom trgu prilikom obljetnice Oluje prije nekoliko godina.

Iako je Visoki prekršajni sud u ovom slučaju donio ispravnu odluku, ne bismo se trebali prerano veseliti. Tek treba vidjeti hoće li Visoki prekršajni sud i u ostalim slučajevima slijediti ovakvu argumentaciju. Visoki prekršajni sud donosio je i ranije slične presude, poput pravomoćne presude kojom je nogometni reprezentativac Josip Šimunić proglašen krivim zbog uzvikivanja ustaškog pozdrava na Maksimiru.

Tu je presudu kasnije potvrdio i Ustavni sud, ali to opet nije spriječilo niže sudove da kasnije donose oslobađajuće presude u sličnim slučajevima.

To je onda dovelo do nevjerojatne reakcije policije, koja je neulaganjem žalbi na prvostupanjske oslobađajuće presude zbog izvikivanja ustaškog pozdrava te naknadnim pozivanjem na te presude koje su upravo zbog izostanka policijske žalbe postale pravomoćne, aktivno pridonijela stvaranju neprihvatljive sudske prakse.Svako uzvikivanje fašističkog pozdrava, što ZDS nedvojbeno jest, po odluci Ustavnog suda predstavlja kršenje pravnog poretka i trebao bi biti sankcioniran, a za sadašnji pravosudni kaos oko tretmana ustaškog pozdrava nije odgovorno samo pravosuđe, nego i vlast koja smatra da je taj pozdrav u nekim okolnostima dopušten.

Iako je ZDS kažnjiv u svim okolnostima i bez iznimke, na što je ovih dana hrabro i argumentirano jedina upozorila pučka pravobraniteljica Lora Vidović, podsjećajući da Dokument dijaloga što ga je sastavilo Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću na koji se poziva policija nije izvor prava, sudovi i policija selektivno i arbitrarno tumače važeće pravo, što onda dovodi i do nedosljednih i proturječnih sudskih odluka.

Odluke sudova ne nastaju izvan šireg društvenog i političkog konteksta, a upravo u tome kontekstu krije se ključ nevjerodostojnog odnosa prema sankcioniranju ustaškog pozdrava. Za premijera Plenkovića ustaški pozdrav ima »dvostruke konotacije«, a njegovu apsurdnu logiku slijedi i njegov ministar pravosuđa Bošnjaković, koji poručuje da javno korištenje pokliča pod kojim je u NDH izvršen genocid nad Srbima, Židovima i Romima ne treba uvijek promatrati crno-bijelo.

Najdalje je pak ovih dana otišla predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović, a upravo njezin primjer plastično objašnjava zašto imamo problem s ustaškim pozdravom. Predsjednica se ponovo vratila na laž o ZDS-u kao »starom hrvatskom pozdravu«, i to u intervjuu čovjeku iz proustaškog Hrvatskog tjednika, koji tvrdi da je taj poklič nenadomjestiv i da ga ništa ne može istisnuti iz hrvatskog naroda, a kojeg predsjednica smatra domoljubom »koji ima dušu za Hrvatsku«.

Uz takve skandalozne, proustaške stavove vodećih političara, naivno je očekivati da će sudovi riješiti problem ZDS-a.