Širenje negativnih kamata nije bezazleno, jer će to pogoršati stanje u bankama. Što god mislili o njihovoj dugogodišnjoj razuzdanosti i malverzacijama, za financijski sustav i gospodarstvo nije svejedno jesu li banke u dobrom zdravlju ili su na rubu bolesti.

Naime, posljednjih mjeseci u svijetu se sve češće govori o mogućnosti izbijanja nove recesije. Ne treba zaboraviti da krize obično počnu tako da propadne neka banka. Stoga rastuće neprilike u bankama nisu dobar znak, osobito za eurozonu i Europsku uniju, koja još nije izliječila rane od prošle financijske krize.

Goldman Sachs izračunao je prije mjesec dana da će spuštanje temeljne kamatne stope Europske središnje banke na 0,6 posto – ako se to ove jeseni zaista dogodi – smanjiti profite europskih banaka za 6 posto. Ako se kamatne stope snize za 1 postotni bod, svaka četvrta od 30 najvećih europskih banaka doći će u gubitak, ili ostati bez zarade. Najviše će biti pogođene banke s najvećim nevoljama, poput njemačkog diva Deutsche Banka koji je upravo krenuo u osjetljivu reformu, ili najstarije banke u svijetu, talijanske Monte dei Paschi di Siena, koju je vlada u Rimu nedavno spasila od propasti.

Čak i da nemaju negativnih kamata, banke su pritisnute brojnim nevoljama, među kojima se ističu nenaplativi krediti, osobito u Grčkoj i Italiji. Iako nadležne europske vlasti nastoje situaciju prikazati boljom nego prije 2008. godine, ima znakova da je stanje u europskim bankama danas teže nego prije, jer se one nisu uspjele očistiti od posljedica krize.

Europske vlasti zapravo prikrivaju pravo stanje u bankama. Najbolji dokaz za to jest izvješće Europskog revizorskog suda, koji je u srpnju kritizirao Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) zbog načina kako je prošle godine proveden test otpornosti banaka na izbijanje moguće krize. Iz izvješća je jasno da je stabilnost europskih banaka obična varka. Naime, umjesto provođenja jedinstvenih kriterija na razini cijele Unije, ispitivanje otpornosti banaka na krizu uglavnom su izvodile same banke. Pritom su rabile različite kriterije, uz nadzor (popustljivih) nacionalnih vlasti kojima nije uvijek u interesu isticati nevolje domaćih financijskih institucija.

Na testu EBA-e, štoviše, smanjen je broj promatranih pacijenata. Umjesto 90 banaka u 21 članici EU-a – koliko je bilo pročešljano 2011. godine, kada je kriza eurozone dosegnula vrhunac – prošle godine obuhvaćeno je 48 banaka u 15 zemalja. Testovi nisu provedeni na nekim bankama koje su ušle u restrukturiranje, kao ni na pacijentima u Italiji, Grčkoj i Cipru, koji su najviše izloženi mogućim poremećajima.

Tijekom testa ispitivao se učinak blagog negativnog scenarija koji bi banke mogao pogoditi, a to je gospodarska recesija. EBA u testu nije ispitivala moguće ponavljanje nevolja koje su tijekom prošle financijske krize dovele do kolapsa banaka poput belgijske Dexie te španjolskih kreditora Banco popular i BFA Bankia. Nije ispitivan, upozoravaju europski revizori, utjecaj mogućeg rizičnog događaja u Europskoj uniji, ili unutar samog bankovnog sustava.

Primjerice, što će se dogoditi u slučaju Brexita bez dogovora, ostaje predmet nagađanja. Ne zna se ni kakav će biti utjecaj moguće financijske krize u Italiji, koja je jedna od najslabijih točaka u duboko isprepletenom europskom financijskom sustavu.   

Tako su, ponavljamo, rezultati testa EBA-e pokazali da je golema većina europskih banaka danas u boljem stanju nego prije desetak godina. Europski revizori, međutim, u to ne vjeruju. U izvješću kažu da se iz rezultata ne može zaključiti je li stanje bolje zato što su banke zdravije, ili zato što su na testovima primjenjivani različiti, odnosno ublaženi kriteriji za njihovo zdravlje.

Drugim riječima, javnost bi trebala vjerovati vlastima da su stvari bolje nego prije. Mnogi analitičari žele vjerovati da će i nova recesija u Europi biti blaža od one nakon 2008. godine. Problem je, međutim, što se ekonomisti dosad nisu pokazali jako dalekovidnima. Golema većina njih nikada ne uspijeva vidjeti dolazak recesije, ponekad i zato što nije zgodno biti glasnik loših vijesti. Stoga je teško unaprijed procijeniti kakvi će biti razmjeri moguće krize u gospodarstvu i financijskom sustavu, pa i u bankarstvu.

Međutim, investitori – koji su najčešće bolje informirani od ostalih – ne vjeruju da je stanje u europskim bankama danas bolje nego prije. Na to upućuje silazna putanja indeksa dionica europskih banaka (Stoxx 600 Banks) na burzama. Od razdoblja uoči prošle financijske krize do danas, indeks dionica banaka pao je s 530 na 130 bodova, što znači da su u 12 godina izgubile oko 75 posto vrijednosti. Pitanje je koga to odgovorne institucije u EU-u zavaravaju i zašto to čine.