Na cjelokupnom prostoru »zaleđa« jadranske obale, na dijelu Hrvatske na kojem se nalaze Gospić, Gračac, Knin, Drniš, Vrlika, pa sve tamo do Sinja jedna od dominantnih karakteristika dramatična je depopulacija. Iako, karakteristika je to i čitave Hrvatske, ne samo navedenih krajeva. Izostavimo li taj podatak, od navedenih gradova najvidljiviji u Vrlici, koja uglavnom djeluje poput »grada duhova«, po čitavom nizu parametara Gospić je grad koji sadržajima, brojem zaposlenih, kvalitetom zdravstvene zaštite, sadržajima za mlade, ugostiteljskom ponudom te iznad svega naraslom samosvijesti daleko nadmašuje sve koje smo naveli. Štoviše, s izuzetkom Sinja i Imotskog, isto se može ustvrditi za cjelokupno zaleđe, kopnene dijelove Ličko-senjske, Zadarske, Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije.

Nastupi folklora sastavni su dio manifestacije

Gospić, kao i njegova okolica, od Perušuća do Lovinca, naprosto su u poratnom vremenu, a potvrditi to mogu mnogi, posebno oni koji se tog grada sjećaju iz vremena sedamedesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, ostvarili ne napredak, učinili su kvalitativne tektonske promjene što su ih značajno približile najrazvijenijim dijelovima Hrvatske.

Dio te priče svakako se ima zahvaliti prolasku autoceste koja je u desetak godina donijela dramatičnu promjenu percepcije položaja Gospića. Prije prolaska A1 na svega koji kilometar od središta grada, iz Gospića se prema Zagrebu moralo preko Ljubova do Korenice kako bi se tek tada uključilo na Ličku magistralu. Ljeti pretrpanu automobilima, zimi često zbog snijega, poledice i njima izazvanih gužvi još teže prohodnu. Vremenski najsretniji i najbrži stizali bi za nešto više od tri sata. Ali u situacijama koje smo istaknuli – cilj bi dosezao u potpuno nepredvidivo vrijeme.

Snažnija i bogatija nego ikad

Put prema Dalmaciji, Zadru konkretno, bio je slično težak, jer nakon Gračaca moralo se preko prijevoja Prezid, a tek nakon njega krenuo je spust prema Dalmaciji. Ukupno je to trajalo, u idealnim uvjetima, oko dva sata.

Danas? Danas je Gospić na svega sat vožnje do Zadra, dva do Zagreba. I to, bez obzira na vremensku sliku, u vrlo točno predvidivom vremenu.

Ove godine očekuje se više od 20.000 posjetitelja

Druga promjena, koliko god tome tada ni izbliza tako nije djelovalo, počela je prije 24 godine na platou ispred Pučkog otvorenog učilišta »Ante Starčević«, u širem središtu Gospića. Entuzijasti, ekološki zanesenjaci, ljubitelji prirode, esteti kod kojih sve boje ličke jeseni izazivaju posebni ushit, ali i ljudi koji su nadasve cijenili ličku tradiciju pokrenuli su, tada jednodnevnu, manifestaciju baš takvog, jednostavnog naziva – Jesen u Lici! Oni, a bilo ih je svega nekoliko desetaka, znali su u što vjeruju, mada, ni u snovima, nisu očekivali u što će se Jesen razviti. A razvila se u jednu od najvažnijih tradicijskih izložbi u Hrvatskoj. Ima ih još sličnih, no po broju posjetitelja, izlagača, folklornih društva koja u trodnevnoj manifestaciji participiraju, pa ako baš hoćete i snazi pokrovitelja, kao i činjenici da njezino otvorenje u pravilu pripada samom državnom vrhu najčešće predvođenom premijerom i resornim ministrima riječ je o – najvažnijoj tradicijsko-prodajnoj izložbi u Hrvatskoj.

Sada, nakon dvije turbulentne, krajnje neizvjesne, postavom donekle i reducirane pandemijske godine »Jesen u Lici« se vraća snažnija i bogatija nego ikad. Priprema se istinski spektakl, a posluži li organizatore i lijepo vrijeme, za što postoje precizne naznake, mogao bi se oboriti i rekord u broju posjetitelja. Ono što se iz cjelokupnog iskustva nameće, posebno u svjetlu činjenice da će se dogodine obilježiti istinski značajno jubilarno, 25. izdanje, ozbiljno je brendiranje »Jeseni u Lici«. I to ne na razini smotre, jer u tom je smislu to već učinjeno, nego kao stvaranja identifikacijske oznake, »pečata« povjerenja prema grupi, ili nekoliko njih, proizvoda koji s tom markacijom dolaze. Svi viđeniji lički izlagači koji su svojim aktivnostima na neki način i zadužili »Jesen u Lici« trebali bi se udružiti, pa i preko postojećeg sustava ovog sajamskog izlaganja, u organizaciju koja zajednički nastupa. Kako na samoj tržišnoj pozornici ključnih tržišnih centara tako i kao turističko-komercijalni brend koji bi svoj prostor mogao dobiti u turističkim zajednicama, benzinskim crpkama, najznačajnijim ulicama najvećih hrvatskih gradova – Bogovićeva, Korzo, Kalelarga, Dekumanova, Stradun… Svakako i u zračnim lukama, od one najvažnije u Zagrebu, preko Splita, Zadra, Dubrovnika i Pule koje imaju jako veliki promet u ljetnim mjesecima. Svakako, brend »Jesen u Lici« morao bi se pojavljivati i na sajamskim izlaganjima koje organizira Hrvatska turistička zajednica u inozemstvu, od Europe do Dalekog istoka.

Ekološka besprijekornost

Refleksije bi se morale ogledati i u restoranima, neki od njih, poput gospićkog Makija, u ponudi već imaju iznimno zanimljiva jela na bazi mesa buše, tako da bi »Jesen u Lici« mogla generirati i manje, specijalizirane sajmove koji bi povezivali turizam i gastronomiju. Pa tako i specijalizirane gastronomske evente koji bi, primjerice, u zajedničko iskustvo inkorporirali reinterpretirana lička jela s raznim rakijama – šljiva, dunja, višnja, kruška. Nudile bi se i slastice s medom i škripavcem…

Nakon pokretanja jedne takve priče ideje bi se rađale same od sebe, ušle bi u zonu interesa najboljih hrvatskih kuhara… Možda i ova priča djeluje pomalo nestvarnom, ne možda kao ona o vizijama budućnosti na prvoj »Jeseni u Lici«, no istina je zapravo suprotna, najšira scena jedva čeka sadržajnost brenda »Jesen u Lici«.

Podloga čitave priče bila bi ekološka besprijekornost, jer lička zemlja i njezino podneblje su upravo takvi, nezagađeni, kao i autohtonost.

Svakako, Lika bi morala dobiti i prerađivačku komponentu, po uzoru, primjerice, na rakije »Stilanove Like«, tako da bi cjelokupni proces bio odrađivan u Lici, u njezinim manjim i većim mjestima, u suradnji s privatnim proizvođačima koji bi u tu svrhu bili dodatno financijski potpomognuti.

Sajam »Jesen u Lici« je, na neki način, a potvrdit će to i njegovo 24. izdanje, dosegnuo svoj vrhunac. Kako po broju izlagača tako i po broju dana koliko traje. Postao je »opće dobro« golemog broja posjetitelja i kupaca koji će sasvim sigurno u svoje svakodnevne navike, bilo da je riječ o osobnoj potrošnji, bilo da je riječ o darovima, uvrstiti proizvode brenda» Jesen u Lici«. Šteta je taj potencijal ne iskoristiti, a svečarsko ozračje 25. izdanja bila bi savršena prigoda za upoznavanje najšire javnosti.

Stoga, od 2023. godine: »I Like Jesen u Lici«. Vrijeme je da nakon prometne Lika izađe i iz marketinške te gospodarske izolacije, da naprosto lansira svoj image i posebitosti u najširu nacionalnu te međunarodnu orbitu.