Krajem 70-ih godina prošlog stoljeća u Liku su mnogi uzgajivači počeli dovoditi i držati visokomliječne pasmine goveda. Bile su to krave velike tjelesne mase i visoke mliječne produktivnosti. Gotovo posvuda su istisnule domaću pasminu – bušu. Skromna buša stoljećima je bila jedan od simbola Like, a ubraja se u primitivne (ekstenzivne) pasmine goveda. Uzgaja ih se u krajevima u kojima je čovjekov utjecaj na uzgoj vrlo slab, pa se ovu pasminu i križance s njom moglo vidjeti u nerazvijenim brdskim, planinskim i kraškim područjima južno od Save i Dunava, u središnjoj i gorskoj Hrvatskoj, kao i uz jadransku obalu. Lika je pri tome bila pravi bušin areal.

Buše će se moći razgledati na Stočnoj tržnici u Gospiću

Pripovijest o buši počinje još od vremena Japoda pa se pretpostavlja da su još Iliri uzgajali to sitno i skromno govedo. Buše su sitne grube građe pa su krave težine od 180 do 250 kilograma, a bikovi do 300 kilograma. Telad je težine oko 15 kilograma.

Posebna po mnogočemu

Buša je zapravo višestoljetni rezultat slabe prehrane i oskudne njege. Zbog toga joj muznost nije veća od 700 do 800 litara mlijeka, no mlijeko joj je izvrsne kakvoće jer ima 4 do 6 posto mliječne masti. Nakon što se bušino mlijeko prokuha, u posudama se uhvati žuškasti i masni skorup. Kao i prošlih godina buše ćemo moći vidjeti i na ovogodišnjoj priredbi »Jesen u Lici«. Zbog važnosti ukupnog projekta uzgoja buše osnovana je nacionalna Udruga uzgajivača goveda pasmine buša. Budući da se najviše buša uzgaja u Lici sjedište udruge je u Gospiću. Tajnik Udruge je Gospićanin Ante Franić, inače dugogodišnji uzgajivač buša.

– Govedo pasmine buša je posebno po mnogočemu. Zadnjih godina se postupno povećava broj buša u cijeloj Hrvatskoj i sada imamo oko 4.200 uzgojno valjanih grla. Od toga broja oko 50 posto ih se uzgaja po Lici, kod 315 uzgajivača. Buša je još uvijek zaštićena pasmina goveda. Govedo buša vam je kao čovjek koji se stalno bavi sportom: uvijek je u prirodi, kreće se i hrani prirodnom hranom, za razliku od većine drugih pasmina goveda, koje život provedu na jaslama. Analize mesa i usporedbe buše i drugih goveda još traju, ali je već sada poznato da način života buše jamči visoku kvalitetu njezina mesa. To je govedarstvo po principu krava-tele. Buše su iznimno otporna goveda pa nam se događa da ih po zimi ujutro zateknemo prekrivene snijegom, što im uopće ne smeta. Krave se tele same i redovna je pojava da bređa krava odlazi sama na ispašu, a vraća se s teletom koje trčkara uz nju, pojašnjava nam Ante Franić, inače član Organizacijskog odbora izložbe »Jesen u Lici«.

Prehrana slična kozjoj

Dio izložbe bit će posvećen upravo buši i ovci pasmine pramenka koje ćemo i ove godine moći vidjeti na Stočnoj tržnici u Gospiću. Doznajemo kako će učenici i nastavnici Strukovnih škola Šibenik i Gospić ove godine za izlagače pripremati delicije od janjetine i teletine pasmina goveda buša i istarski boškarin.

Premda buša zimi dosta izgubi na težini, ljeti boljom ispašom sve nadoknadi. Prehrana joj je slična kozjoj. Hrana joj je nekad bila paša i brst, a zimi najčešće jede slamu i kukuruzovinu. Često su im u rano proljeće jedina hrana bile mladice drveća. Skromnih je hranidbenih prohtjeva, izrazito je žilava i otporna i dobre plodnosti i u vrlo lošim životnim uvjetima. Vrlo otporna na zarazne i druge bolesti, pa je kod ove pasmine gotovo zanemariva veterinarska upotreba antibiotika.

Ličko podneblje je za bušu idealno zbog strmih i malih pašnjaka, te skromnih količina zimskih zaliha. Pogodna je i za pojedinačno držanje u obiteljima koje se bave ekstenzivnim stočarstvom i koje imaju skromne uvjete uzgoja.