Slovenka sam iz Trbovlja. Znate kako je taj kraj izgledao osamdesetih godina prošlog stoljeća? Rudnik, grad u dolini i teški zrak pun smoga. I onda dođete na Lošinj, u kamp Čikat. Borovi, more, povjetarac. Nije da ne volim rodno Trbovlje, tamo mi žive majka i rodbina, ali morate priznati da sam se fantastično morala osjećati nakon te promjene, nakon dolaska u Mali Lošinj. Bilo je to 1984. godine. Već godinu kasnije, 1985., ostala sam zauvijek.

Sjećanja Slavice Badurine, jedne od većih legendi »Jadranke«, s obzirom na to da je kao tajnica direktora provela najveći dio radnog vijeka u toj uglednoj tvrtki, na svoj dolazak u Mali Lošinj na jedan bi se poslovični način mogla preslikati i na mnoge druge današnje stanovnike najvećeg hrvatskog otočnog grada. On je, naime, osamdesetih godina bio silno privlačan za doseljenike s najrazličitijih strana tadašnje Jugoslavije. Princip je u pravilu bio sličan: sezonski rad u srednjoškolskoj ili studentskoj dobi, za neke i kao već formirane majstore, nakon nekoliko odrađenih ljeta ostanak u stalnom radnom odnosu, zaljubljivanje, brak, djeca i – Jadranka! Ne, nije riječ o jednom od popularnih imena koje su nosile djevojčice rođene pedesetih ili šezdesetih godina, riječ je o jednoj od najznačajnijih hrvatskih turističko-trgovačkih kompanija svih vremena. Pa tako i današnjeg. Riječ je o tvrtki iznimno razgranatog djelovanja koja je u svojim pojedinim radnim centrima zaposlila na stotine Lošinjana, omogućila im profesionalno uzdizanje, osobnu i obiteljsku sreću, naprosto o firmi koju najveći broj stanovnika jednog od najljepših mediteranskih otoka doživljava kao svoj drugi dom, skoro kao majku. Dio obitelji, svakako.

Kompleksan posao

U povodu 75. rođendana »Jadranke« razgovarali smo s nizom njezinih istaknutih djelatnika koji su skoro čitav svoj radni vijek proveli marljivo i predano radeći u njoj. Jedna od njih je, svakako, i Slavica Badurina.
– Prije desetak dana, točnije 23. travnja, navršilo se 36 godina otkako sam u »Jadranki« stupila u stalni radni odnos. S obzirom na to da sam završila srednju ekonomsku školu, posao sam dobila u sektoru obračuna plaća. Permanentno sam se profesionalno obrazovala, što je i inače praksa u našoj tvrtki, na svim razinama i u svim vrstama poslova, tako da me kasnije karijera dovela do kadrovske službe. Ono što je u svemu tome dodatno zanimljivo, 1. travnja 1990. godine,zajedno s tadašnjim direktorom kadrova, a sadašnjim predsjednikom Uprave Sanjinom Šolićem, započela sam svoj, sada već 36 godina dug, put tajnice Uprave, sjeća se svog profesionalnog puta kroz »Jadranku« Slavica Badurina.
Zanimljivo, što se da iščitati i iz prezimena, Slavica je u Malom Lošinju upoznala svog supruga koji je pak školovanjem i poslom stigao u taj grad iz Luna na Pagu. Zasnovali su obitelj, dobili kćer i sina koji danas također rade i žive na Lošinju. Ono što je u profesionalnom smislu značajno, Slavica Badurina ima uistinu status profesionalne legende.

Posao tajnice je vrlo odgovoran, morate biti koncentrirani čitavo radno vrijeme, no ako se radi s predanošću i ljubavlju, zasigurno će postati poslom koji bi mnogi, baš kao i ja, voljeli raditi čitavog života.

– Svi misle da su tajnice onako… žene koje kuhaju kavice i listaju časopise te se tu i tamo jave na telefon. Istina je sasvim drukčija, jer se u mom slučaju radi o vrlo kompleksnom poslu koji ne odrađujem samo za direktora Šolića, nego i za čitavu tvrtku. Posao tajnice je vrlo odgovoran, morate biti koncentrirani čitavo radno vrijeme, no ako se radi s predanošću i ljubavlju, zasigurno će postati poslom koji bi mnogi, baš kao i ja, voljeli raditi čitavog života, pojašnjava nam Badurina.

Dvije najznačajnije epizode

»Jadranka«, osnovana na današnji dan, 3. svibnja 1947. godine, upravo slavi 75. obljetnicu postojanja. Kako se da zaključiti u razgovoru sa svakim, ne samo njezinim zaposlenikom, nego i stanovnikom Malog Lošinja, sve vrijeme postojanja funkcionira kao istinska profesionalna majka čitavog otoka.
– Baš tako. U »Jadranki« je većina ovdašnjeg stanovništva provela barem jedan dio staža, proglašavana je bila među pet najboljih tvrtki u Hrvatskoj, dok se svakako ne smije zaboraviti ni njezina uloga u društvenom i socijalnom životu Lošinja. Pomaže na svim razinama i bez nje teško da bi se mogao provoditi ovoliko aktivni društveni život Malog Lošinja. Posebno se ističe u pomaganju brojnim sportskim kolektivima, iznimno je veliki broj mladih koji su se odškolovali zahvaljujući njezinim stipendijama, pojašnjava nam Badurina.
»Jadranka« je već dugi niz godina iznimno stabilna turistička tvrtka koja na svim razinama potiče svoj, ali i razvoj sredine u kojoj djeluje.
– Na svom sam radnom mjestu možda dvije najznačajnije epizode imala kad se tvrtka privatizirala. Prvi je to put bilo 1992. godine kad se uvodilo radničko dioničarstvo, drugi put prije osam godina, 2014. godine kad su se te dionice prodale današnjem vlasniku koji je obavio transformaciju »Jadranke«. Oba je puta to bio i svojevrsni put u nepoznato, no oba se puta pokazalo i to kako radnici bezrezervno vjeruju u svoju »Jadranku«, kao i u svoju budućnost u njoj. I bili smo u pravu jer, evo, ovih se svečarskih dana, kada obilježavamo 75. rođendan, vidi koliko je nas u njoj provelo čitav svoj radni vijek, zadovoljna je Badurina.

Slavica Badurina, snimio: Vedran Karuza

Sve je teže pronaći »sezonce«

Turizam, iako jedna od najdohodovnijih hrvatskih gospodarskih grana, baštini probleme čitave zajednice. Jedan od najvećih, na koji su k tome otoci najosjetljiviji, velika je depopulacija. Radne snage je sve manje, sve se teže pronalazi ona sezonska, ljudi od kojih je sazdana i današnja »Jadranka«.
– Da, evidentni su problemi s radnom snagom koje nema kao što je bilo u danima naše mladosti. Sve je teže pronaći »sezonce« bez kojih je nemoguće odraditi opterećenja špice sezone. Upravo stoga voljela bih da se naši mladi obrazuju, da, ako tako žele i trebaju, dio svoje profesionalne izobrazbe odrade u inozemstvu, ali da se svakako vrate na svoj otok, u svoj Mali Lošinj. Iznimne ih ovdje mogućnosti čekaju, u mnogome nastale zahvaljujući upravo »Jadranki«. Neka se zaposle i osnuju ovdje obitelji kao što smo i mi činili, došavši s raznih strana prije tri, četiri desetljeća. Samo svi zajedno možemo graditi bolju budućnost svima nama. A kad se vidi ova prirodna ljepota, kao i sve što je zahvaljujući »Jadranki« sagrađeno i stvoreno, uistinu se nema što bolje za poželjeti, završila je naš razgovor Badurina.