Da bi se opstalo i bilo suverenima u srazu s moćnim trgovačkim kompanijama što svoje poslovnice i centre imaju razasute širom kontinenta, mora se biti iznimno sposobnom, dobro organiziranom, ali i – kreativnom tvrtkom. Ako je k tome još i riječ o trgovačkoj kompaniji što posluje unutar okvira kvarnerskog otočja, doći do uspjeha još je i teže. Ipak, ma koliko teško bilo, to već 75 godina jako uspješno za poslovanjem polazi malološinjskoj Jadranka trgovini. Riječ je o dijelu jedne od najznačajnijih hrvatskih turističko-trgovačkih kompanija koja, unatoč u uvodu navedenim izazovima, pomaže cjelokupnom sustavu kako bi sačuvao posebnost.
Niz je slojeva te trgovačke priče. Ponajprije, ona nije osmišljena »samo« kako bi bila spona između proizvoda i kupca, kako bi neki artikl plasirala prema pojedinim domaćinstvima. Ne, Jadranka trgovina u samoj svojoj misiji poslovanja ima utkanu i želju da maksimalno potiče autohtonu poljoprivredu kako bi putem te posebitosti na jedan sasvim drugačiji način osvježila, i učinila ju posebnom, svoju trgovačku ponudu, kako bi apsolutno plemenito dio tog blaga hrvatske zemlje usmjerila prema gastronomiji ugostiteljsko-hotelskog dijela Jadranke.

“Diskont” Jadranka trgovine omiljen je među Lošinjanima i gostima, snimio Vedran Karuza

Direktan kontakt s kupcima

– Vjerujem da sam među rijetkim rekorderima po vremenu provedenom u Jadranki. Imam, naime, već 38 godina staža, a iako sam u svojoj karijeri prošla čitav niz važnih stepenica Jadranka trgovine, u svojim zadnjim godinama koje provodim u firmi opet sam na – kasi. I znate što? Jako sam zadovoljna! Nema vam u ovom našem trgovačkom poslu ništa ljepšeg od direktnog kontakta s kupcima. Njihovo zadovoljstvo i naša je sreća. Jako je lijepo kad vas gosti koji se iz godine u godinu vraćaju u Mali Lošinj i naše trgovine prepoznaju, kad vam se javljaju, kad ste s njima i na taj način povezani. Da, bude i onih kojima mnogo toga nije po volji, no i u takvim je situacijama naša uloga jako važna. Mi smo tu da im se nasmijemo, da im pomognemo, da iz naše trgovine naprosto izađu zadovoljniji nego što su u nju ušli.

Jako je lijepo kad vas gosti koji se iz godine u godinu vraćaju u Mali Lošinj i naše trgovine prepoznaju, kad vam se javljaju, kad ste s njima i na taj način povezani – Snežana Bulić

Lijepo je bilo slušati Snežanu Bulić, iskusnu trgovkinju iz Jadrankinog trgovačkog sustava koja je na otok vitalnosti stigla ni više ni manje nego s Kosova, iz Peći.
– Većina nekadašnjih sezonaca u Malom Lošinju su iz bližih krajeva, iz Hrvatske i BiH, najviše. Tada, davno, osamdesetih godina, bilo je potrebe za još većim brojem sezonaca pa smo došli na red i mi s Kosova. Prva je adresa mog posla trebala biti u Istri, na području Poreča, ali sreća je htjela da to ipak bude Mali Lošinj. Kažem sreća, jer ovdje, ne da sam se realizirala samo u profesionalnom smislu, ovdje sam upoznala i svog supruga, koji je pak na Lošinj stigao iz Zadra. Zasnovali smo familiju, dobili kćerku, danas pravnicu u Zagrebu, skućili se… Jadranka i Mali Lošinj su mi naprosto dali većinu onog što čovjek u životu uopće može steći, nastavlja svoju, ne samo radnu, nego i životnu priču Snežana.
Iako je, dakle, na samom smiraju svoje profesionalne karijere, Snežana Bulić izgledom i energijom ni u kom slučaju ne odaje osobu koja će uskoro postati – penzionerka. Silna je u njoj energija, unatoč tome što nije baš lako odraditi četiri desetljeća bez ijednog slobodnog ljeta.

Uskoro penzionerka – Snežana Bulić, snimio Vedran Karuza

Dodatne edukacije i napredovanja

– Sve ovisi o tome kako se postavite, kakav ste čovjek. Ja primjerice uvijek u danu, koliko god nam smjene bile teške i gusto poslagane, nađem makar dva sata kako bih se okupala u moru, odmorila malo na plaži. Na taj način punim baterije kako bih bila bolja na svom radnom mjestu, u kući i u svom domu. Takva, osvježena, odmah imam i više energije kako bih se posvetila kupcima. Nije mi ništa teško i koliko se god ne vidim penzionerkom, znam da će to vrijeme doći. Ali iskreno, sigurna sam da ću u nekom smanjenom obimu, možda i na nekom drugom poslu, nastaviti raditi. Ako me Jadranka bude trebala, ja mogu i u tom statusu pomoći, kaže nam nasmijana Snežana.
A njezino izlaganje, našli smo se naime u dvorani za sastanke središta Jadranka trgovine, pozorno je pratila Ksenija Terpich. I ona sebe već pomalo doživljava itekako iskusnom Jadrankinom radnicom iako joj je, u odnosu na većinu naših sugovornika iz ovog priloga, tek 18 godina staža.

Važna zadaća, nama iskusnijima ili iskusnim trgovkinjama, jest obučavati mlade u duhu Jadranke, onako kako smo i mi bile obučavane: kupac je naše najveće blago, njemu se uvijek mora biti maksimalno posvećen – Ksenija Terpich

– U svemu je Snežana u pravu. Kupci zaslužuju našu pažnju, našu susretljivost i naš osmijeh. Dio je to naprosto našeg posla. Je, moramo itekako paziti na novac, na izvraćanje ostatka kao ne bismo sebi učinili štetu, nije lako ni čitavu smjenu slušati zvuk čitača »bar koda«, ali sve je to ništa u usporedbi s onim što dobivate u neposrednoj komunikaciji s kupcima. Jadranka nam kao firma u svemu tome pomaže pa nam tako osiguravaju dodatne edukacije, a jasno su nam naznačeni i pravci napredovanja, pojasnila nam je Ksenija koja je sa smiješkom dodala da ona, za razliku od Snežane, energiju u ljetnim mjesecima najvećih sezonskih gužvi ne obnavlja kupanjem i odlaskom na plažu nego, »ubijanjem oka«.

Kupci zaslužuju našu pažnju – Ksenija Terpich, snimio Vedran Karuza

Velika je fluktuacija zaposlenika

Kad kažemo Jadranka trgovina, kažemo i Lošinj, ali i Cres, Osor, Ćunski…. Iako je najznačajnija, dimenzijama i brojnošću, njezina mreža trgovina u samom Malom Lošinju, ima ih i u nizu drugih mjesta tog otoka opojnog mirisa mediteranskog bilja.
– Nikad nisam odbijala zamjene. Gdje se god ukazala potreba za uskakanjem, bez ikakvih sam se problema javljala i odradila potrebne dane dok se ne bi i na tim mjestima ekipiralo ljude. Kad malo »prevrtim film«, čini mi se da jedina trgovina naše Jadranke u kojoj nisam nikad radila je ona u – Osoru, ispričala nam je jednu zanimljivost iz svoje 38 godina duge karijere u Jadranki Snežana Bulić. A mi poručujemo Upravi Jadranka trgovine – pomognite joj da »osvoji« i tu trgovinu kako bi do kraja postala istinskim simbolom ove trgovačke kuće. Baš kao što to planinari čine s prikupljanjem pečata osvojenih vrhova.
Ksenija pak nije napuštala središnji prostor, glavni malološinjski market Jadranka trgovine. Oduvijek je u njemu, mada i ona bi ako treba i gdje treba.

– Velika je fluktuacija naših zaposlenika. To je i uobičajeno, jer goleme su razlike u broju kupaca ljeti i zimi. Mora se uvijek računati i na sezonsku radnu snagu, ali važno nam je da, poput nas samih, i netko od njih ostane za stalno. Kako je i Snežana ispričala, mirovina se njoj i još nekim kolegama bliži, trebat će osvježenja. I upravo nam je to također važna zadaća, nama iskusnijima ili iskusnim trgovkinjama, obučavati mlade u duhu Jadranke, onako kako smo i mi bile obučavane: kupac je naše najveće blago, njemu se uvijek mora biti maksimalno posvećeno. Kad vidimo naše mlade snage, od sezonskih do onih koji su tek počeli raditi, da se tako odnose prema kupcima, naše je srce puno. Jako je važno da svi djelujemo kao dobar, skladni tim. Kad vidite najmlađe radnice da su prihvatile i taj element na kojih ih uvijek upozoravamo, zadovoljni ste jer jasno vam je da ste i u tom procesu postigli uspjeh, zaključila je našu priču povodom 75. rođendana Jadranke Ksenija Terpich.