Teško bi bilo reći da nekome tko desetljećima obavlja nimalo lagan posao – trgovkinje, potom kontrolorke kampa ili voditelja održavanja – tko to čini u najtoplijim mjesecima u godini, bez i pomišljanja na bilo kakav godišnji odmor, zavidimo, ali da, baš nam se takav osjećaj pojavio nakon što smo došli u Punta Križu. Točnije, u dio tog mjesta na krajnjem jugoistoku otoka Cresa, što administrativno pripada Gradu Malom Lošinju, do mirne i mirisne uvale u kojoj se nalazi kamp Baldarin. Bračni par Toić, Vesna i Robert, svojim su nas osmijesima i mirnoćom na takvu zavidničku pomisao dodatno navodili. Ljudi su to koji su skoro čitav svoj radni vijek utkali u taj neveliki, ali zato jako poznati i cijenjeni kamp u vlasništvu malološinjske »Jadranke«. Jednako tako i ljudi koji su u Punta Križi zasnovali obitelj, odgojili kćer i sina, ljudi koji i danas, kad se mnoga sela Cresa naprosto gase, u tom idiličnom mjestu, koji mnogi uspoređuju s rajem na zemlji, još uvijek drže upaljenu svijeću života.

Voljeli bismo kad bi se ipak u funkcioniranju naših svakodnevnih života dogodile i neke promjene. Nekad je u Punta Križi bila škola, bilo je mnogo sadržaja. Danas opet idemo jednim, ne baš dobrim, silaznim pravcem – Robert Toić

– Točnije rečeno, ja sam čitav svoj radni vijek provela ovdje, u Punta Križi. Došla sam iz Zagorja, iz predjela koji se dodiruje s Varaždinskom županijom i mjestima oko Ivanca, na Cres. Bila je 1984. godina, sezonski sam došla raditi u poslovnicu Jadranka trgovine koja posluje u sastavu kampa. Bilo mi je super pa sam to ponovila i godinu kasnije, dobila posao za stalno, a onda se u sve »upetljala« ljubav. Upoznala sam Roberta koji je tih godina, s obzirom i na stručnu spremu, svoju profesionalnu sreću tražio kao pomorac. Dvije godine kasnije, 1987., vjenčali smo se, sve je krenulo jednim lijepim životnim tokom, govori nam Vesna Toić koja u »Jadranki«, najprije kao trgovkinja, kasnije i kao osoba koja brine o ispravnosti poslovanja Baldarina, broji već punih 37 godina staža.

Bračni par Tolić, snimio Vedran Karuza

Briga o zaposlenicima

Njezino je izlaganje na terasi »Bokinića«, kafića smještenog na ulasku u kamp, sa smiješkom odobravanja pratio i Robert.
– Iako sam od rođenja tu, na Cresu, gdje ima nemalo Toića, naše vam prezime zapravo dolazi s Krka, iz predjela i mjesta koji se nalaze u okolici trajektnog pristaništa Valbiska. Kako je i Vesna istaknula, iako sam krenuo kao pomorac, vrlo sam se brzo životno i profesionalno skrasio na kopnu, baš ovdje u svojoj Punta Križi. Obavljao sam razne poslove da bih, pa točno polovicu od svojih 35 godina staža u »Jadranki« proveo na mjestu voditelja održavanja Baldarina, pojašnjava nam Robert.
Vesna, iznimno temperamentna i sasvim sigurno naglašeno vrijedna osoba, s određenim ponosom gleda na Baldarin, jer jasno je – svoj je radni vijek utkala u taj kamp.
– Kod Jadranke je dobro, ili možda i najvažnije, to što jako vodi brigu o svojim zaposlenicima. Stalno nudi mogućnost dodatnog obrazovanja, napredovanja u karijeri. Svi oni koji su svojim radom i zalaganjem pokazali kako su spremni napredovati, to su u Jadranki i postigli. Ja sam vam danas voditeljica smještaja i kontrolor Baldarina, a počela sam, kako sam i istaknula, kao prodavačica u trgovini, jasno nam Vesna daje do znanja kakav je njezin stav po pitanju tvrtke poslodavca.

Velike infrastrukturne promjene

Divimo se i dalje miru Punta Križe. Iako smo na radnom zadatku, nakon cjelodnevnih razgovora i mnogo prijeđenih kilometara, za svega nekoliko minuta od dolaska u to rajsko mjesto, tijelo reagira: počinje se brzo opuštati i uživati.
– Slažemo se mi s time da je ovdje lijepo, ali voljeli bismo kad bi se ipak u funkcioniranju naših svakodnevnih života dogodile i neke promjene. Nekad je u Punta Križi bila škola, bilo je mnogo sadržaja. Danas opet idemo jednim, ne baš dobrim, silaznim pravcem. Kao sinusoida – u vrijeme mog djetinjstva bivalo je sve manje i manje stanovnika. Onda je došla naša generacija, dakle ljudi rođeni šezdesetih godina prošlog stoljeća, zahvaljujući kojima je i u Punta Križi došlo do pravog »baby booma«, mnogo je bilo mladih obitelji i djece, pojašnjava nam Robert.
A bilo je tako u velikoj mjeri i zahvaljujući našem slavljeniku, 75-godišnjoj »Jadranki«. Kako je poznato, upravo su se osamdesetih godina počeli ostvarivati jako veliki turistički pomaci. Zahvaljujući vizijama »Jadrankinih« uprava, širi se poslovanje, otvaraju se duž otoka Lošinja i Cresa novi turistički kapaciteti s pripadajućim sadržajima, što je iniciralo otvaranje brojnih novih radnih mjesta. I tada, kao i danas, tražio je taj razvojni smjer novu radnu snagu zahvaljujući kojoj je i demografska crta Lošinja dobila izrazito uzlazni smjer.

Svi oni koji su svojim radom i zalaganjem pokazali kako su spremni napredovati, to su u “Jadranki” i postigli. Ja sam vam danas voditeljica smještaja i kontrolor Baldarina, a počela sam, kako sam i istaknula, kao prodavačica u trgovini – Vesna Toić

– Ono što bi se svima nama iskazalo kao jako dobra vizija budućnosti najavljena je mogućnost realizacije plana izgradnje golf-terena ovdje u Punta Križi. Kako je planirano, taj sadržaj dolazi na danas krajnje neiskorišteni i nekorisni, naprosto na neatraktivni prostor niskog raslinja, makije, a sigurni smo da bi jedna takva investicija omogućila jako velike infrastrukturne promjene, kao i novo bujanje zapošljavanja i života ovdje u Punta Križi, istaknuli su nam uglas Vesna i Robert Toić, koji zajedno u »Jadranki« broje 72 godine radnog staža, skoro koliko ima i ta tvrtka, osnovana 3. svibnja 1947. godine.

CAMPING BALDARIN, snimio Vedran Karuza

Iako smo u vrijeme nastanka ovog teksta bili u meteorološki nestabilnom travnju, Baldarin je 23. travnja bio otvorio svoja vrata i ugostio prve ovogodišnje kampiste.
– Ukupni nam je kapacitet 1350 mjesta. U predsezoni ima gostiju, ne mnogo, ali sasvim dovoljno za početak rada, dok se pravo punjenje kampa počinje događati oko blagdana Duhovi, ove godine u lipnju. Od tada pa sve do zatvaranja kampa, 1. listopada, popunjenost, a kako se svake godine možemo uvjeriti, i zadovoljstvo gostiju jako su veliki, zaključuju naš razgovor Vesna i Robert, ljudi kojima je »Jadranka« istinski dio obitelji. Dakako, u prvom redu, jer su unutar nje ostvarili svoje profesionalne karijere, ali da nije bilo »Jadranke«, vjerojatno ne bi bilo ni ove skladne obitelji, njihove djece koja su također nastavila svoje profesionalne puteve u Punta Križi. Ne bi bilo mnogih radosti, životnih i profesionalnih uspona i realizacija želja. Toići su naprosto obitelj koja pokazuje kako međusobno prožimanje posebitosti kraja u kojem žive, tvrtke unutar koje postižu profesionalnu i materijalnu realizaciju te, dakako, njihovih osobnosti daje sjajne rezultate, omogućava osobnu, ali i sreću kraja u kojem žive. Još da konačno dođe taj golf-teren…