Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije više od sto godina djeluje u zajednici nudeći joj široku paletu zdravstvenih usluga i prateći zdravlje populacije te prevenirajući bolesti. Od zaraznih bolesti preko mikrobioloških pretraga i preventivnih programa pa sve do školske medicine i ambulanti za mentalno zdravlje, Zavod je aktivno uključen u brigu za zdravlje građana svih dobnih skupina, a sa svojim ispostavama koje djeluju u Gorskom kotaru i na otocima Zavod predstavlja ustanovu u zdravstvu koja svakodnevno doprinosi povećanju dostupnosti zdravstvene zaštite.

DR. SENKA STOJANOVIĆ, VODITELJICA ISPOSTAVE MALI LOŠINJ ​

Voditeljica Ispostave Mali Lošinj dr. Senka Stojanović opisuje kako izgledaju ispostave kao svojevrsni “zavodi u malom”. Ona je jedini epidemiolog na dva velika otoka gdje pokriva djelatnosti koje uvelike premašuju posao “gradskog” epidemiologa. Prema njezinim riječima, u lošinjskoj se ispostavi pružaju objedinjene usluge Odjela zavoda iz epidemiologije, školske i sveučilišne medicine, mikrobiologije, zdravstvene ekologije i socijalne medicine i javnog zdravstva, te se na sve načine nastoji djelovati kao produžena ruka Zavoda.

Senka Stojanović, dr. med. spec.

– Epidemiolog kontinuirano prati i proučava epidemiološku situaciju bolesti koje su od javnozdravstvenog značaja za zdravlje stanovništva. Prema epidemiološkoj indikaciji provode se potrebne intervencije u populaciji i okolišu radi suzbijanja rizika od zaraznih, masovnih i teških bolesti s epidemijskim potencijalom kako bi oboljelih bilo što manje, a u suradnji sa sanitarnom inspekcijom i zdravstvenim, veterinarskim i ostalim nadležnim službama. Proučava pojavu bolesti i poremećaj zdravlja u ljudskoj populaciji. Bavi se utvrđivanjem uzroka, rizičnih faktora bolesti, određivanjem proširenosti i raspodjele bolesti na nekom području i u određenoj populaciji, te čimbenicima koji utječu na pojavljivanje bolesti u toj populaciji u cilju prevencije bolesti i očuvanje zdravlja, kaže Stojanović.

Rad na otoku je specifičan i izazovan, kao i u svakoj maloj sredini dostupnost je praktički cjelodnevna, a odgovornost velika, osobito kada ste samo jedan epidemiolog za dva otoka

I u Malom Lošinju, kao turističkom centru Kvarnera, obavljaju se uzorkovanja humanog materijala, organizacije tečajeva higijenskog minimuma, uzimanje i transportiranje uzoraka hrane, implementiranje HACCP sustava u objekte koji posluju s hranom u svrhu zdravstvene sigurnosti, uzorkovanje voda za ljudsku potrošnju, voda u prirodi, bazenskih voda, otpadnih voda, voda za potrebe dijalize i mora, kontrola kvalitete prehrane u vrtićima i školama.

– Tijekom trajanja epidemije na otoku Lošinju i Cresu posebni napori su uloženi i u edukaciju osoblja prilikom uzimanja uzoraka, kao i u koordinaciji cjelokupnog rada, uz sve aktivnosti vezane uz distribuciju i organizaciju cijepljenja kao najboljeg rješenja pandemije bolesti COVID-19. Najveća pandemija neke zarazne bolesti u posljednjem stoljeću nije zaobišla ni naša dva otoka i utjecala je na aspekte života svakog pojedinca. Podsjetila nas je na činjenicu da su zarazne bolesti jedna od najznačajnijih javnozdravstvenih prijetnji. Na otocima Cres i Lošinj osim poslova epidemiologa radim i poslove liječnika školske medicine koji uključuje sistematski pregled osnovaca i srednjoškolaca te probiri – rast i razvoj, vid, vid na boje, anemija, krvni tlak, proteinurija, skolioza, sluh, gušavost, spolni razvoj i reproduktivno zdravlje, ponašanje i prilagodba na školu, rizične navike, mentalno zdravlje, probiri kod učenika s rizikom. Tu je i pregled u svrhu utvrđivanja zdravstvenog stanja i sposobnosti za program tjelesno-zdravstvene kulture, pregled u svrhu utvrđivanja primjerenog oblika tjelesne aktivnosti, pregled prije započinjanja bavljenja sportskom aktivnošću, pregled prije natjecanja u školskim sportskim klubovima, savjetovališni rad – o očuvanju i unaprjeđenju zdravlja i zdravijeg načina življenja, kod problema učenja, kod problema mentalnog zdravlja, kod poremećaja u ponašanju, reproduktivnom zdravlju, kod kroničnih poremećaja zdravlja, kod učenika i studenata s ometenošću u psihičkom ili fizičkom razvoju, pri odabiru budućeg zanimanja, savjetovanje i konzultacije sa stručnim suradnicima škole i nastavnicima, savjetovanje roditelja i obitelji, zdravstveni odgoj za učenike, roditelje i nastavnike te utvrđivanje psihofizičke sposobnosti učenika i primjerenog oblika školovanja, smatra Stojanović.

DR. ANDREA PETAROS ŠURAN, ZAMJENICA VODITELJA EPIDEMIOLOŠKOG ODJELA

U još uvijek aktualnoj pandemiji bolesti COVID-19 u prvi su plan, kad je riječ o djelatnostima Zavoda, ušli epidemiolozi koji su danonoćno pratili kretanje epidemije i tako bili svojevrsni svjetionik u šumi informacija koje su se pojavljivale na njezinom početku. Epidemiolozi su proteklih godina postali i svojevrsni zaštitni znak Zavoda, a zamjenica voditelja Epidmiološkog odjela dr. Andrea Petaros Šuran otkriva da je studirajući medicinu odabrala baš tu struku.

Andrea Petaros Šuran, dr. med.

– Kada sam upisala Medicinski fakultet u Rijeci 2000. godine pretpostavljala sam da ću u budućnosti raditi u bolnici i biti ili internist ili kirurg. Tijekom godina studiranja želje i sklonosti su se stalno mijenjale dok na petoj godini nisam odslušala predmet Epidemiologija. To je specifična grana medicine, koja se ne bavi bolesnikom samim po sebi, već je orijentirana na cjelokupnu populaciju i prevenciju. Tako sam odlučila da ću biti epidemiolog. Diplomirala sam 2006. godine, 2007. odradila staž i položila stručni ispit te sam bila spremna za posao. Od 2008. do 2014. sam radila u ambulantama obiteljske medicine, što se ispostavilo kao dragocjeno iskustvo, te sam napokon 2014. dobila specijalizaciju iz epidemiologije pri Zavodu. Nitko nije tada bio sretniji od mene! Napokon krećem.

Mislila sam da ću biti internist ili kirurg, ali onda sam “otkrila” epidemiologiju…

Prvi dan me tadašnja voditeljica Epidemiološkog odjela dočekala sa Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti i rekla da je to alfa i omega u našem poslu, uz još sto drugih pravilnika i dodataka zakona. Epidemiološka ambulanta ima vrlo širok raspon rada, od svakodnevnih rutinskih pregleda osoba koje moraju imati sanitarne knjižice, preko cijepljenja, bilo komercijalnih, bilo po indikaciji, obrade oboljelih osoba od zaraznih bolesti koje su od interesa za Republiku Hrvatsku, obrade osoba koje su ugrozile poznate i nepoznate životinje, ubodnih incidenata te raznoraznih drugih situacija koje variraju iz dana u dan, ovisno o trenutačnoj epidemiološkoj situaciji te o brojnim drugim faktorima. Također, tu je i terenski dio posla, kada se javljaju grupiranja zaraznih bolesti, razne epidemije, te druge neuobičajene situacije u javnim, ali i drugim objektima, isto jako šaroliko i zanimljivo, opisuje Petaros Šuran, koja je krajem 2018. položila specijalistički ispit i postala specijalist epidemiologije.

– Radila sam godinu dana i eto prve velike epidemije koja me dočekala, COVID-19. U početku smo svi mislili da će to brzo proći i da nećemo imati oko toga neke velike muke, no to se baš nije ostvarilo. Epidemija je vrlo brzo prešla u pandemiju i zatvorila cijeli svijet. Taj period iz perspektive nas epidemiologa, ali i svih zdravstvenih radnika je bio iznimno zahtjevan, težak i stresan. No, puno toga smo naučili, međusobno se povezali i pomalo nakon tri godine neumornog rada se vratili u normalu. Imale su ove tri godine i lijepe strane, upoznali smo puno ljudi iz raznih područja, puno divnih osoba, ali i ljudi s kojima smo teško izlazili na kraj, puno nerazumijevanja i borbi s vjetrenjačama, naročito oko cjepiva koje je trebalo biti svima nama spas, ali u određenom trenutku nam se činilo da nerazumijevanje i svakojake teorije zavjere potpuno otežavaju naš posao.

Nadajmo se da narednih 100 godina neće biti više slične pandemije poput bolesti COVID-19. Vraćamo se opet starim zaraznim bolestima. Lijepo se vratiti na staru, uz uvijek pokoju novost i bolest te manju epidemiju kojoj treba stati na kraj

Gledajući unatrag, ove tri godine su stvarno jedno iskustvo koje nas je naučilo da se prilagodimo situaciji, ponekad improviziramo, ad hoc smišljamo rješenja i načine kako riješiti određeni problem i uz to olakšati svima život, ali i spriječiti i zaustaviti širenje zaraznih bolesti. Nadajmo se da narednih 100 godina neće biti više slične pandemije. Vraćamo se opet starim zaraznim bolestima. Opet mogu raditi svoju obradu tuberkuloze, bolesti koja nije nestala i nije zaboravljena, već je i dalje prisutna i aktualna. Vraćamo se redovnom radu u ambulanti, cijepljenjima koja nisu samo cijepljenja protiv COVID-19, terenskom radu, radu Centra za anonimno i besplatno testiranje na HIV. Lijepo se vratiti na staru, uz uvijek pokoju novost i bolest te manju epidemiju kojoj treba stati na kraj. U zadnjih nekoliko mjeseci je došlo i do promjena u radu našeg Zavoda, te sam tako postala i voditeljica Odsjeka za operativnu epidemiologiju, što me jako veseli jer volim taj dio posla. Nadam se da ću u narednim godinama i dalje uživati u svom poslu, da ćemo razvijati, moji kolege epidemiolozi i ja, dobru suradnju s ostalim kolegama na Zavodu i izvan te, ako bude potrebe, da spremni dočekamo neku novu pandemiju, poručuje Petaros Šuran.

DR. JELENA ČUPKOVIĆ PREMUŠ, VODITELJICA AMBULANTE DJEČJE I ADOLESCENTNE PSIHIJATRIJE

Stručnjaci procjenjuju da će nakon pandemije bolesti COVID-19 cjelokupna populacija biti suočena s epidemijom mentalnih poremećaja. Oni su već i sada osobito izraženi u dječjoj i adolescentskoj dobi, a Ambulanta dječje i adolescentne psihijatrije nalazi se u Rijeci, na adresi Studentska 1. U ambulanti se obavljaju prvi pregledi dječjeg psihijatra, kontrolni pregledi, savjetovanje roditelja – psihosuport, psihoterapijski rad s djecom i adolescentima po principima kognitivno-bihevioralne psihoterapije, psihoterapija kroz igru i crtež, mindfulness prilagođen djeci i adolescentima.

Dječji psihijatar mora procijeniti i dijete, i obitelj, i vrtić ili školu

– Procjena dječjeg psihijatra je suptilna, kompleksna i “multiinformativna”, što znači da uključuje dijete, obitelj, vrtić ili školu. Važan je timski rad, koji uključuje medicinsku sestru, psihologa, logopeda, edukacijskog rehabilitatora i druge suradne stručnjake. U dječjoj psihijatriji osnovno sredstvo za dijagnostiku je klinički intervju, to je zlatni standard u psihijatrijskoj procjeni djece i adolescenata i ne može se nadoknaditi niti jednom drugom metodom.

Jelena Čupković Premuš, dr. med.

Odlazak dječjem psihijatru odgađa se iz više razloga. S jedne strane, rano prepoznavanje problema mentalnog zdravlja okolina uglavnom izostavi, što zbog nedostatka znanja ili negiranja težine i ozbiljnosti djetetovog stanja. Drugi najčešći problem je stigma kojom bi dijete moglo biti obilježeno. U tom smislu Nastavni zavod nudi mogućnost pružanja usluge dječjeg psihijatra ambulantno, bez uputnice, što mnogim roditeljima i djeci predstavlja veliko olakšanje, ali i motivaciju da se jave što ranije, kaže dr. Jelena Čupković Premuš, voditeljica Ambulante dječje i adolescentne psihijatrije.

Prema njezinim riječima, mentalni poremećaji djece i mladih jedan su od najvažnijih javnozdravstvenih problema u svijetu. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, 10 do 20 posto djece i adolescenata u dobi do 18 godina ima neki poremećaj mentalnog zdravlja, a 50 posto psihijatrijskih poremećaja razvija se već tijekom djetinjstva i adolesencije. Dječja psihijatrija deficitarno je zanimanje, a u cijeloj zemlji postoji 45 dječjih psihijatara, dok ih je potrebno barem još toliko. Zadnji podaci govore da u Hrvatskoj ima najmanje 44.000 djece u dobi od 10 do 18 godina koja imaju određeni problem mentalnog zdravlja. Zato je važno rano otkrivanje i prevencija psihičkih poremećaja djece i mladih, unapređenje zdravstvene skrbi za djecu s poremećajima mentalnog zdravlja, rana dijagnostika i liječenje.

U dječjoj psihijatriji osnovno sredstvo za dijagnostiku je klinički intervju, to je zlatni standard u psihijatrijskoj procjeni djece i adolescenata i ne može se nadoknaditi niti jednom drugom metodom

– U ambulantu dječjeg psihijatra dolaze djeca i mladi sa širokim spektrom psihopatologije. Jedni od najčešćih poremećaja su anksiozni poremećaji, afektivni poremećaji, pervazivni razvojni poremećaji, hiperkinetski poremećaji, opsesivno-kompulzivni poremećaji, tikovi, psihosomatski poremećaji, poremećaji ponašanja, psihoze, poremećaj hranjenja. Dodatni veliki problem je napravila i cijela situacija vezana uz pandemiju, istraživanja pokazuju da su poremećaji mentalnog zdravlja djece i mladih u porastu. Liječenje djece i mladih je u 90 posto psihoterapijsko, uz psihosocijalne metode i multimodalni pristup, a farmakoterapija-medikamentozno liječenje se dodaje prema potrebi i uvijek u kombinaciji s psihoterapijom. Rezultati liječenja su do 80 posto učinkoviti ako se psihijatrijski poremećaji kod djece i adolescenata pravovremeno dijagnosticiraju i liječe, naglašava Čupković Premuš.

DOC. DR. TATJANA ČULINA, SPECIJALISTICA ŠKOLSKE MEDICINE U NASTAVNOM ZAVODU ZA JAVNO ZDRAVSTVO PGŽ-a

Mladima se bavi i školska medicina koja djeluje u sustavu javnog zdravstva i provodi preventivne i specifične mjere zdravstvene zaštite školske djece, mladih i studenata.

doc. dr. sc. Tatjana Čulina, dr. med.

– Ovih dana kod nas ćemo susresti male šestogodišnjake, svečano odjevene, koji su uzbuđeno došli na pregled za upis u školu. Savjetovat ćemo njihove roditelje o tome što znači imati prvašića u kući, što ih očekuje, kako da taj radosni, ali i mnogima stresni period prožive što bolje. Pratit ćemo te školarce tijekom cijelog njihovog školovanja, do kraja srednje škole ili fakulteta. Provodit ćemo sistematske i namjenske preglede u našim ambulantama, posjećivat ćemo ih u njihovim školama, surađivati sa svim školskim suradnicima koji život školskog djeteta žele i znaju učiniti lakšim i ljepšim. Uz njihovu pomoć i uz pomoć roditelja uočit ćemo one kojima školovanje predstavlja veći problem. Zato što znamo kako i znamo s kim, omogućit ćemo im onakav primjereni oblik školovanja koji je za svakog od njih individualno najbolji.

Moramo gledati svijet očima mladih kako bismo im mogli pomoći

Viđat ćemo naše učenike u svakom razredu i pratiti kako se razvijaju. Provodit ćemo skrininge vida, sluha, sustava za kretanje, mentalnog zdravlja, učiti ih kroz predavanja i radionice o tome kako se oni sami mogu brinuti o svom zdravlju. Pratit ćemo kako se nose s izazovima puberteta, pratiti razvoj tjelesnih promjena koji on nosi, pa će tako sve više dolaziti do izražaja i naša skrb o njihovom mentalnom zdravlju. Brinemo mi o njemu od prvog dana, pratimo adaptaciju na školu, veće ili manje poteškoće s učenjem, s odvajanjem od roditelja, ali odrastanjem i sami mladi pokazuju sve veći interes i brigu za svoje psihičko zdravlje. Tako ćemo nerijetko u našim savjetovalištima susresti adolescenta kojem treba podrška ili savjet, koji za početak možda i ne zna što mu je, ali je naučio da u naše ambulante uvijek može doći bez uputnice, besplatno i bez osjećaja ikakve stigmatizacije.

Brinemo mi o školarcu od prvog dana, pratimo adaptaciju na školu, veće ili manje poteškoće s učenjem, s odvajanjem od roditelja, ali odrastanjem i sami mladi pokazuju sve veći interes i brigu za svoje psihičko zdravlje

Takve aktivnosti provodimo kroz tzv. Savjetovališta otvorenih vrata, koja u našem gradu, u našim ambulantama postoje već godinama. Svjedoci smo velikih promjena koje donosi suvremeno društvo, a koje utječu na morbiditet mladih, pa sada mahom dominiraju psihosocijalni problemi. Na nama je da to prihvatimo, neprestano puno učimo kako bismo im se što bolje približili, shvatili ih, gledali svijet njihovim očima. Ma koliko teško to bilo, iz vlastitog iskustva mogu reći da rad s mladima, koliko god izazovan bio, daje priliku da i sami još dugo ostanemo mladi, zaključuje doc. dr. Tatjana Čulina, specijalistica školske medicine u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo PGŽ-a.