Dezinformacije u posljednjih nekoliko godina igraju veliku ulogu u informiranju javnosti, a javljaju se oko baš svake teme koja provlači veliku pozornost građana.

Najupadljiviji val dezinformacija dogodio se tijekom pandemije koronavirusa, a uslijedio je rat u Ukrajini, također plodno tlo za širenje neprovjerenih i često zlonamjerno plasiranih informacija.

Parlamentarni izbori u zemlji su okončani, a pred vratima su nam novi – izbori za Europski parlament. Europski izbori u Hrvatskoj održat će se 9. lipnja, kada će birači u Hrvatskoj izabrati 12 zastupnica i zastupnika u Europskom parlamentu. Pored dezinformacija, često se upotrebljava i termin lažne vijesti (fake news), a govori se i o misinformacijama, odnosno pogrešnim informacijama.

U pozadini stvaranja dezinformacija najčešće je akter koji želi postići određenu korist putem plasmana određenog narativa, istaknula je načelnica Odjela glasnogovornika Europskog parlamenta Delphine Colard, koja je ujedno i zamjenica glasnogovornika Europskog parlamenta.

Pogrešne informacije

– Važno je znati o čemu govorimo. Trudimo se ne koristiti izraz »lažne vijesti«, kako bi se izbjeglo to da se on koristi u političke svrhe. Kod pogrešnih informacija plasiranih u javnost radi se o grešci, iza koje se ne krije nužno loša namjera. Kada je riječ o manipulaciji informacijama, iza nje se nužno nalazi osoba koja smišljeno radi na varanju javnosti plasiranjem krivih informacija. Njihovi motivi mogu biti različiti, od političke prirode – kako bi stvorili bolji dojam o svojoj skupini ili državi, ekonomske dobiti ili pak da bi se stvorio određeni razdor ili utjecaj na donošenje odluka na određenim razinama, pojasnila je Colard.

Odjele koji se bave ovom tematikom u EU-u, najviše zanimaju alati kojima se oni koriste, njihove taktike i procedure kojima se služe u informacijskom prostoru s ciljem da ga se distorzira. Članovi ovog saziva Parlamenta veoma su angažirano radili na pitanjima dezinformacija i ometanja komunikacijskih kanala, istaknula je, te dodala da su još 2015. donesene su prve rezolucije koje su pomogle razvoj odjela strateškog komuniciranja u službi vanjskog djelovanja.

– Svima koji rade na dezinformaciji građana nužna je publika koja će konzumirati sadržaj. Ona se pozorno bira, a taktike kojima se dezinformacijske organizacije koriste veoma su šarolike. Važno je razlikovati slobodno mišljenje građana, koje je potrebno njegovati kao jednu od temeljnih vrijednosti Unije, dok je pitanje iskrivljavanja informacijskog prostora ono na što moramo obratiti pozornost. Važno je izučiti taktike širenja dezinformacija kako bi se sloboda govora i mišljenja mogli zaštititi, rekla je Colard.

Dezinformacije i propaganda postojali su od kada je svijeta, ističe, ali novi aspekt s kojim se susrećemo jest brzina kojom one danas putuju, kao i sredstva putem kojih se dezinformacije šire. Danas se publike uglavnom oblikuju putem društvenih mreža, algoritmi kreiraju informacijske mjehuriće u kojima su građani pojačano izloženi porukama koje potvrđuju njihovo već formirano mišljenje.

– Stvaraju se skupine istomišljenika kojima je lakše pristupiti nego ranije, te im je moguće pristupiti brže zbog korištenja interneta. Dezinformiranje se ubrzalo pojavom televizije, dok je pojavom interneta ono postalo globalna pojava, rekla je Colrad.

Pristrani izvori

Problem je što dezinformacije danas mogu biti toliko dobro zamaskirane da ih je veoma teško zamijetiti. To mogu biti iskrivljene, prilagođene fotografije, sadržaj koji navodi na određene ideje – ili je tako uobličen, a tu su i pristrani izvori. Ozbiljan problem predstavlja dupliciranje stranica legitimnih medija, što nije lako uočljivo jer se najčešće od originalnih stranica razlikuju u vrlo malom dijelu.

– Ljudi nekada nabasaju na stranice koje su napravljene tako da izgledaju kao originalne stranice nekog medija, a razlikuju se od njih u URL-u, ali u minimalnom dijelu. Narativ koje takve stranice šire znatno je drukčiji od onog koji bi originalna stranica stvarala, istaknula je.

Slučaj koji trenutno istražuju pod nazivom dvojnik (doppelganger) bavi se ratom u Ukrajini i proruskom propagandom.

– Dezinformacije su posebno izražene oko rata u Ukrajini, jer je postojala kompletna kampanja koja je trebala dati legitimitet ratu i stvoriti sliku o Ukrajini kao o nacističkoj zemlji na koju je opravdano izvršiti invaziju. Proruski akteri plasiraju zavaravajući narativ na nelegitimne stranice putem kojih obeshrabruju podršku Ukrajini, a građani misle da čitaju članak koji je kreirao novinar kojem vjeruju – što to nije točno. Potrebno je mnogo provjere kako bi se ustanovilo da je u pitanju lažna stranica. Tehnike zavaravanja su napredne, a to se odnosi i na sadržaj stvoren putem umjetne inteligencije. Za sadržaj koji je tako stvoren, EU traži da se jasno označi kao takav – »ovo je napravila umjetna inteligencija«, rekla je.

Tijekom pandemije postojali su dezinformacijski valovi koji su ozbiljno utjecali na živote građana u EU-u. Neke od informacija koje su se tada pojavljivale mogle su ozbiljno naškoditi zdravlju ljudi, ili čak dovesti do smrti.

– Tada se pojavilo pitanje odgovornosti platformi koje su plasirale sadržaj koji može dovesti do velike štete za stanovništvo. Dezinformacije mogu potaknuti i ozbiljne incidente, poput napada na američki Kongres, gdje dolazi do izravne štete i napada na demokraciju. Platforme moraju snositi odgovornost za plasman takvog sadržaja i zato je EU donio veći broj zakona koji jasno postavljaju granice – ako želite biti prisutni i djelovati na teritoriju EU-a, postoje ograničenja. Mi se držimo određenih vrijednosti, štitimo naše korisnike i ne želimo da budu izloženi štetnim informacijama. Zato je tu Akt o digitalnim uslugama, sveobuhvatan skup pravila kojima se uređuju odgovornosti digitalnih usluga, koji je donio EU. Osim toga, za reklame unutar EU-a nužno je istaknuti tko ih je platio, istaknula je Colard.

Stanovništvo Unije visoko je medijski pismeno, a državama članicama jasno je koliko je nužno educirati građane o tome kako ne »nasjesti« na neprovjerene izvore informacija, smatra ona. Kao sjajan primjer izdvojila je Finsku u kojoj se od malih nogu pohađaju sati medijske pismenosti, na kojima se uči kako konzumirati medijski sadržaj. Colard je dala par osnovnih savjeta koje je moguće primijeniti ako sumnjate je li sadržaj na koji ste naišli kredibilan.

– Provjerite tko je izvor priče koju čitate, tko je autor, govore li drugi ljudi o tome… Ako je predobro da bi priča bila istinita, ili ako je pak previše loše da bi bilo istina – vjerojatno nije istina, pojasnila je.

Provjerena stranica elections.europa.eu

Svaka visokoprofilirana tema oko koje se može stvoriti polarizacija društva već je identificirana od strane aktera koji plasiraju dezinformacije. Od poljoprivrede, klimatskih promjena, prava seksualnih manjina, migracija – teme oko kojih ljudi gaje neke sumnje ili strahove dovode do želje za većom informiranošću, što dovodi do mogućnosti plasmana dezinformacija.

Kako bi tome doskočili, prije europskih izbora Unija je pokrenula web stranicu elections.europa.eu na kojoj je moguće pronaći informacije o tome gdje i kako je moguće glasati u svakoj državi članici. Pored servisnih informacija, stranica sadrži i poglavlje koje pojašnjava kako se to EU angažira da provedeni izbori budu fer i slobodni.

– Takve inicijative postoje kako bi se društvo kvalitetnije informiralo o mjerama koje su donesene da bi se spriječilo ometanje izbornog procesa. Potrebno je imati provjerenu stranicu o izborima da bi građani znali gdje sa sigurnošću mogu pronaći informacije o izbornom procesu. To je iznimno važno kako bi se spriječile dezinformacije, naglasila je Delphine Colard.