Europski parlament jedina je europska institucija koju izravno biraju građani te kao takva jedina izravno odgovara građanima i može pozivati druge institucije na odgovornost kako bi osigurala transparentnu i demokratičnu Europu.

Izbori za Europski parlament održavaju se od 6. do 9. lipnja, kada će oko 373 milijuna Europljana biti pozvano na birališta kako bi izabrali 720 članova sljedećeg saziva Europskog parlamenta.

Građani Hrvatske 9. lipnja biraju svojih 12 zastupnika, a interes se za ove izbore u Hrvatskoj se na drugima, otkako smo članica, u odnosu na prve blago povećao.

Mladi glasači u Hrvatskoj najmanje su zainteresirani za izlazak na predstojeće izbore za Europski parlament.

Od ukupno 515 ispitanika u dobi od 18 do 24 godine 63.4% ispitanih reklo je da će sudjelovati u izboru hrvatskih predstavnika u Europski parlament, dok je njihov interes za sudjelovanje u parlamentarnim i predsjedničkim izborima gotovo 85%, odnosno preko 88% posto, pokazalo je istraživanje koje je među mladom populacijom tijekom ožujka i travnja provela Agencija IMC.

Anja Gvozdanović iz Centra za omladinska i rodna istraživanja Instituta za društvena istraživanja navodi kako mladi svakako sudjeluju i trebaju sudjelovati u političkom životu, ali je poznavanje političkog sustava preduvjet za to da imamo građanski i politički osposobljene građane koji će kritički, svjesno i informirano donositi odluke.

– Mladi bi trebali prije svega imati određene obrazovne temelje kako bi mogli razumjeti osnovne političke pojmove i političke procese, što bi značilo da bi hrvatski obrazovni sustav morao imati sustavno političko obrazovanje – odnosno građanski odgoj.

Anja Gvozdanović / Foto: D. KOVAČEVIĆ

Kada o nečemu nemate saznanja, strano vam je i pritom ima negativnu etiketu – manje su šanse da se time bavite. Kroz kvalitetno i zanimljivo osmišljen obrazovni program mlade potencijalno možete privoljeti na sudjelovanje u političkom životu, ističe Gvozdanović.

O politici stvorena je slika kao o djelatnosti koja je sumnjiva i nije u službi općeg interesa, nego služi privatnim interesima.

Zbog toga se stvara zazor prema onima koji se žele baviti politikom, jer se javlja pitanje što stoji iza toga – koji su njihovi motivi za angažman.

Odgovornost za takvu percepciju politike prije svega leži na oslabljenim i neefikasnim institucijama koje nisu u stanju adekvatno sankcionirati korupciju i klijentelizam koji su prilično razgranati, smatra Gvozdanović.

– Ako mladi pokažu neku inicijativu, potrebno je da institucije budu responzivne. Kojoj god se oni instituciji obratili, počev od škole ili mjesne zajednice, važno je da se njihovi prijedlozi razmotre i uvaže.

Mladi time dobivaju ohrabrenje i poruku da njihov glas nešto vrijedi, jer naša istraživanja pokazuju da su mladi obeshrabreni i ne vide da će njihov glas bilo na izborima ili u obraćanju nekoj instituciji išta promijeniti. To se onda negativno odražava na njihovu želju za političkim ili društvenim angažmanom, rekla je Gvozdanović.

Kako kroz formalno obrazovanje ne dobivaju dovoljno kvalitetnih informacija o političkom životu, mladi se i o toj temi najčešće informiraju putem društvenih mreža. Problem je što zbog načina na koji društvene mreže funkcioniraju oni ostaju zakinuti za širu sliku – algoritmi dovode do začaranog kruga u kojem ste stalno izloženi istim informacijama temeljem kojih se potom grade stavovi – ili se pak mogu radikalizirati.

– Teško je reći koliko društvene mreže zapravo doprinose pluralizmu, nema jednoznačnog odgovora. Ovisi o tome koliko je osoba svjesna rizika koji se pojavljuju u digitalnom svijetu. Informirati se primarno putem društvenih mreža je rizično s obzirom na poplavu dezinformacija, ali s druge strane na društvenim mrežama mladi mogu doznati informacije o suvremenim događajima u svijetu koje se ne prikazuju u tradicionalnim medijima, što dalje omogućava stvaranje drugačije, ponekad i informiranije perspektive, kazala je Gvozdanović.

Politička znanja znatno se razlikuju između učenika gimnazija, kojih je ukupno oko 30 posto, i ostalih trogodišnjih i četverogodišnjih srednjih škola, koji kontinuirano pokazuju određeni demokratski deficit odnosno slabija politička znanja i nižu razinu demokratskih stavova.

– Tendencija je da u srednjim strukovnim školama udio društvenih predmeta opada, čime se slabi i do sada postojeći element građanskog odgoja koji je donekle postojao kroz te predmete.

Javlja se opasnost da budu zakinuti za mogućnost stjecanja osnovnih znanja i vještina koja su potrebna svim mladim ljudima, neovisno tipu njihovog obrazovanju, za usvajanje uloge građana u demokratskom društvu – jer svi su oni građani i trebaju imati jednaku priliku osposobiti se za tu ulogu koja je nužna za opstanak demokratskog društva, rekla je Gvozdanović.

Dodala je kako bi politici trebalo biti važno da imaju politički osposobljene građane. Državno izborno povjerenstvo i udruga Gong provode edukacije o izbornim procesima u Hrvatskoj u srednjim školama, no to nije sustavno i oni ne mogu pokriti cijelu državu.

– To nije sistematično i sveobuhvatno, traje nekoliko sati i nije dostupno svim generacijama u svim školama, stoga je potrebno imati obvezan predmet koji će se baviti tom tematikom i kroz teoriju i praksu. Izbjegavanjem uspostavljanja sustavnog političkog obrazovanja u školama društvo poručuje mladima da uloga građana zapravo nije toliko važna ni za mlade ljude ni za hrvatsko društvo, rekla je Gvozdanović.

Iako se mahom informiraju putem društvenih mreža, značajan dio mladih kaže da je njihova politička oirjentacija slična ili ista kao njihovih roditelja. Političari bi svakako trebali uzimati u obzir mlade i njihove probleme, ali ih neki i dalje potpuno zaobilaze.

– To se jasno vidi prema tome u kojim su političkim programima mladi zastupljeni, gdje nisu, dok s druge strane stranke jasno pokazuju koliko uvažavaju političke manjine, pa tako i mlade koji nisu dovoljno zastupljeni u političkom životu, time koliko ih stavljaju na liste. A ne stavljaju ih – tako pokazuju paternalistički odnos prema mladima, rekla je Gvozdanović.

Odgovornost za slab angažman mladih u političkom životu prije svega je na društvenim institucijama, pa tako i na strankama, mnogo više nego na mladima navela je Gvozdanović.

Mladi su svjesni važnosti sudjelovanja u izbornom procesu, jedino je upitno koliko prepoznaju da je njihov glas važan – a to je poruka koju im trebaju poslati političke i obrazovne institucije. S jedne strane politika im šalje poruku da njihov angažman nije naročito važan a s druge strane obrazovni sustav im poručuje da mladima zapravo nisu nužna politička znanja i vještine.

To vam govori da se ne stvaraju kvalitetni preduvjeti za društveni i politički angažman, dapače.

No, mladi su svjesni i toga što se događa nakon izbora, čak i ako ih politika u najvećoj mjeri ne interesira.

– Politika možda nije centar njihovog života, ali bar dio njih itekako primjećuje sklapanje koalicija nakon izbora kakvo smo imali nakon parlamentarnih izbora u travnju i to kod dijela mladih može nepovoljno utjecati na njihovu volju za političkim angažmanom, ističe Gvozdanović.

Prema podacima Eurobarometra iz 2021. godine, mladi u Hrvatskoj iskazuju najnižu razinu razumijevanja ili znanja o EU – njih 71 posto smatra da razumije malo ili ništa o EU, dok je europski prosjek mladih koji znaju malo ili ništa o Uniji 55 posto.

Prema najnovijim istraživanjima, 70 posto mladih smatra da ih je obrazovanje osposobilo potrebnim digitalnim vještinama za identificiranje dezinformacija.

No, ako malo znaju pitanje je koliko razumiju utjecaj odluka koje se donose na europskoj razini na njihov svakodnevni život.

Prema Eurobarometru, 65 posto mladih osjeća da su te odluke prisutne.

Mlade je nužno uključiti u politički život, ali je za to potrebno ispuniti više uvjeta.

– Političko obrazovanje, responzivnost institucija, efikasnost i pouzdanost institucija koja bi trebala biti na višoj razini- to je splet značajnih i nemalih političkih zahvata koji su potrebni da bi se povećalo povjerenje mladih u institucije.

Normalno je da u demokratskim društvima građani iskazuju određeno nepovjerenje u institucije, ali u kombinaciji s nedostatkom želje za participacijom to ukazuje na neku vrstu apatije što sasvim sigurno nije povoljno za demokratsku političku kulturu, navela je Gvozdanović.

Kontinuirano i dobro financirane organizacije civilnog društva posvećene razvoju demokracije mogu biti jedan od značajnih motora za poticanje političkog angažmana mladih, ali civilno društvo u Hrvatskoj nema adekvatne uvjete za to da bude stabilno i jako u tom smislu, dodala je Gvozdanović.

Što se tiče dobivanja biračkog prava sa 16 godina, navodi kako bi to s obzirom na demografsku situaciju bilo dobro, ali kao problem opet naglašava nedostatno političko obrazovanje.

– Imajući u vidu razinu političkog obrazovanja koju imaju maturanti srednjih škola… Za glasanje sa 16 godina treba stvoriti obrazovne preduvjete. Bez ostvarenja tih preduvjeta takva bi promjena imala samo simboličnu poruku, poručila je Gvozdanović.

Pred izbore svi nešto očekuju od političara, a mladi u Hrvatskoj od traže zaposlenje, socijalne uvjete vezane za rješavanje osnovnih životnih pitanja, dok je prema najnovijem Eurobarometru kao novi faktor izbila sigurnost.

– Osim sigurnosti, mladi od Unije očekuju borbu protiv siromaštva i socijalnih nejednakosti, kao i promociju ljudskih prava i demokracije.

U našim istraživanjima uočili smo da je kod mladih naglasak na osiguranju egzistencije, onoga što je važno za njihovo osamostaljenje, uspješan put u odraslost – dakle, materijalna pitanja. To je uvijek prvo, što je tipično za siromašna društva.

Klimatska pitanja i socijalna pravednost kao najvažniji politički ciljevi koje navode odrasli pa tako i mladi, izbijaju na površinu u društvima koja su bogata i imaju riješena osnovna materijalna pitanja, gdje prevladavaju tzv. postmaterijalističke vrijednosti, jer su materijalističke u najvećoj mjeri zadovoljene.

Društvo koje je zapravo siromašno nudi kontekst u kojem osviještenost o zajedničkom interesu zajednice ili društva, na što se nadovezuje smanjena participacija u društvu, je naprosto “izgurano” drugom vrstom prioriteta, objasnila je Gvozdanović.

Političari se mladima trebaju obraćati direktno i s konkretnim rješenjima i prijedlozima, dodala je.

– Mlade muči to hoće li imati posao, hoće li zarađivati dovoljno da mogu riješiti stambeno pitanje, hoće li imati materijalne uvjete potrebne za zasnivanje obitelji – sve su to egzistencijalna pitanja i tu političari imaju velik prostor.

No, pitanje je u kojoj mjeri nude odgovore i rješenja za njihove razmjerno ozbiljne probleme i potrebe, rekla je Anja Gvozdanović.