Dekarbonizacija će svakako biti jedna od tema koje će dominirati na predstojećim izborima za Europski parlament, iako je Bruxelles po pitanju dekarbonizacije u ožujku donio određene direktive. Europski je parlament tada usvojio planove za smanjenje potrošnje energije i emisija stakleničkih plinova iz sektora zgrada, što je prethodno dogovoreno s Vijećem EU-a. Predloženom revizijom Direktive o energetskim svojstvima zgrada nastoji se do 2030. znatno smanjiti emisije stakleničkih plinova i potrošnja energije u sektoru zgrada u EU-u kako bi on do 2050. postao klimatski neutralan.

S druge strane, zgrade kojima se koriste javna tijela ili koje su u njihovu vlasništvu trebale bi biti s nultim emisijama do 2028., a od 2030. to bi se trebalo primijeniti na sve nove zgrade. U skladu s novom direktivom države članice također će morati do 2030. obnoviti 16 posto energetski najneučinkovitijih zgrada, a 26 posto njih do 2033. Ako je to tehnički i gospodarski moguće, države članice trebale bi do 2030. postupno uvesti solarne uređaje u javne i nestambene zgrade, ovisno o njihovoj veličini, te u sve nove stambene zgrade. Države članice također moraju donijeti i mjere za dekarbonizaciju sustava za grijanje i za postupno ukidanje kotlova na fosilna goriva u sustavima za grijanje i hlađenje kako bi se oni do 2040. potpuno ukinuli. Od 2025. bit će zabranjeno subvencioniranje samostalnih kotlova na fosilna goriva.

Efekt staklenika

Ovaj niz konkretnih smjernica može se svesti pod jedan zajednički nazivnik – dekarbonizacija. Riječ je o procesu kojim se nastoji smanjiti korištenje fosilnih goriva kako bi se smanjile emisije CO2 te samim time i globalno zatopljenje koje utječe na klimu i život ljudi. Iako je čovječanstvo već neko vrijeme svjesno postojanja problema prekomjernih emisija ugljičnog dioksida koji stvara efekt staklenika i diže temperaturu na Zemlji, prvi ozbiljan korak napravljen je 12. prosinca 2015. godine u Parizu na Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama (COP21) kada je 196 stranaka (članica UN-a) usvojilo Pariški sporazum kao pravno obvezujući međunarodni ugovor o klimatskim promjenama. Sporazum je stupio na snagu 4. studenog 2016. godine čime se intenzivira politika vezana uz smanjenje korištenja fosilnih goriva i potiče ubrzana dekarbonizacija gospodarstva, podsjećaju u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja i dodaju da je posljednjih godina revidirano EU zakonodavstvo koje naglasak stavlja upravo na dekarbonizaciju.

S druge strane, otvorile su se prilike za korištenje EU sredstava čime je ojačan razvoj zelenih tehnologija u zemljama članicama EU-a, pa tako i u Republici Hrvatskoj. Jačanjem dekarbonizacije smanjuje se potreba za fosilnim gorivima dok se, s druge strane, otvaraju nove poslovne prilike, tvrde u Ministarstvu gospodarstva i navode primjer.

– Danas svatko može biti proizvođač električne energije i to više nije samo rezervirano za nekoliko velikih energetskih tvrtki. Postavljanjem niza solara na krovove svaki građanin može postati aktivni dionik u energetskom sektoru što je posebno važno za podizanje svijesti o nužnosti dekarbonizacije, ističu iz Ministarstva gospodarstva.

Foto iStock

Dekarbonizacija je jedna od okosnica europske politike posljednjih desetak godina. Nešto prije dogovora oko Pariškog sporazuma, konkretnije u veljači 2015. godine, Europska Komisija je predstavila tzv. Energetsku uniju koja je svojevrsna zajednička energetska politika Europske unije, a koja se temelji na pet stupova: energetskoj sigurnosti, integriranom unutarnjem energetskom tržištu, energetskoj učinkovitosti, dekarbonizaciji gospodarstva te istraživanjima i inovacijama. Europski parlament je odlučio povisiti cilj vezan uz smanjenje CO2 s -40 na -55 posto do 2030. godine u odnosu na razine iz 1990. godine.

Posljednjih godina Europa je bila najodlučniji promicatelj globalne energetske tranzicije, podržavajući ostvarenje niskougljičnog gospodarstva kroz politike i regulatorne ciljeve. Europski zeleni dogovor objavljen je krajem 2019. godine. Riječ je o strategiji Europske komisije za postizanje ugljične neutralnosti i povećanje konkurentnosti do 2050. te za odvajanje gospodarskog rasta od korištenja resursa. Postavlja se pitanje hoće li Hrvatska uspjeti ostvariti europske ciljeve do zadanog roka?

Energetsko čvorište

– Republika Hrvatska u potpunosti podržava realizaciju Zelenog plana za Europu te je potpuno predana cilju da do 2050. godine Europa postane prvi klimatski neutralni kontinent. U tom kontekstu sve države članice u sklopu EU su već tijekom 2019. godine pristupile izradi Nacionalnih energetskih i klimatskih planova (National Energy and Climate Plan, NECP) kojim su postavile tri glavna cilja vezana uz dekarbonizaciju: smanjenje CO2, udio obnovljivih izvora energije u finalnoj potrošnji te povećanje energetske učinkovitosti. Svi navedeni ciljevi su određeni na razini EU-a i treba napomenuti kako su se ti ciljevi podizali tijekom zadnjih pet godina, kako zbog paketa »Spremni za 55« (»Fit for 55«) tako i zbog REPowerEU plana koji je nastao kao posljedica agresije na Ukrajinu, što se u velikoj mjeri odrazilo na drastičan skok cijene energenata u Europi i volatilnost cijena svih energenata. Zbog toga je Europska komisija REPowerEU planom postavila jasan cilj da se EU što prije odmakne od ovisnosti o uvozu fosilnih goriva, a posebice od nepouzdanih partnera kakav je, primjerice, Ruska Federacija. No, navedenim planom se jača napor EU-a vezan uz dekarbonizaciju koji osim smanjenja stakleničkih plinova treba smanjiti i ovisnost EU-a o uvozu energenata iz trećih zemalja. To je danas prvenstveno geopolitičko i strateško pitanje koje može utjecati na nesmetani razvoj i funkcioniranje gospodarstva EU-a«, kažu u Ministarstvu gospodarstva i napominju da je svaka država članica u NECP-u postavila svoje nacionalne ciljeve i predstavila mjere kojima namjerava ispuniti te ciljeve. »NECP time postaje važan alat kojim se jača dekarbonizacija i zelena tranzicija, a ujedno on služi i kao najvažniji dokument za programiranje korištenja EU sredstava. Na taj način će se osigurati da Republika Hrvatska, kao i sve članice EU-a, postignu nacionalne ciljeve, a ujedno, zajedničkim naporima na taj način ispune i EU ciljeve«, poručuju iz Ministarstva.

Hrvatska tako ima veliki potencijal u obnovljivim izvorima energije, a već sada se profilirala kao energetsko čvorište ovog dijela Europe, navode dalje u ministarstvu i dodaju da kada je riječ o obnovljivim izvorima energije, imamo veliki potencijal u svim dijelovima Republike Hrvatske za razvojem proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora.

– S druge strane, i strateški okvir je jasno postavljen i potiče dekarbonizaciju i korištenje zelene energije. Strategijom energetskog razvoja Republike Hrvatske postavljen je cilj od najmanje 2.500 novih MW za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora do 2030. godine, ali zahvaljujući dobrim dijelom Nacionalnom planu za oporavak i otpornost i našim investicijama u prijenosnu elektroenergetsku mrežu taj cilj će Republika Hrvatska postići i ranije, tj. 2028. godine, procjenjuju u Ministarstvu gospodarstva.

Osim vjetra, vode i sunca, važna je i geotermalna energija te bioekonomija (bioplin i biomasa). Povezivanje bioplina i biomase s poljoprivrednom proizvodnjom osigurava zelenu tranziciju kako u energetskom sektoru tako i u području poljoprivrede. Time se postiže dodana vrijednost u oba sektora te se ujedno diže konkurentnost poljoprivredne proizvodnje. Što se geotermalne energije tiče, u ministarstvu podsjećaju da je u Panonskom dijelu Hrvatske do prosinca 2023. godine utvrđeno 7 eksploatacijskih polja geotermalne vode za korištenje u energetske svrhe, za koja su sklopljeni ugovori o eksploataciji na 25 godina.

Nužno dekarbonizirati i prometni sektor

Dekarbonizacija će donijeti korist velikoj industriji, posebice onom dijelu industrije koji plaća emisije CO2. To su velike tvornice koje imaju u pripremi niz velikih projekata vezanih uz energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, a koje podižu i količinu obnovljive energije u finalnoj potrošnji, te omogućuju tim firmama da, barem djelomično, električnu energiju proizvode samo za sebe. Nužno je dekarbonizirati i prometni sektor, a posebice željeznice i brodove, odnosno tvrtke koje pružaju uslugu javnog gradskog prijevoza nabavom autobusa na alternativna goriva.