Klimatske promjene

Hoće li nestati crvene jabuke? Klimatske promjene mogle bi se uskoro odraziti i na omiljenu voćku

Jelena Sedlak

Ako se temperatura popne iznad 40 stupnjeva Celzijevih, razina antocijana u kori jabuka pada. U španjolskoj regiji Pirineja jabuke koje su inače prošarane jarkocrvenim crtama postale su nakon izuzetno toplog srpnja prošarane tek jedva vidljivom crvenom bojom. Kako temperature sve više rastu, moglo bi se dogoditi da crveno obojene jabuke potpuno nestanu, upozoravaju znanstvenici



Crvene jabuke oduvijek su bile vrlo cijenjene, premda se rado kupuju i one žute i zelene, pa i one prošarane crvenom bojom. Jednobojne sorte zapravo prije nisu ni postojale. Jabuke vuku porijeklo iz Kazahstana gdje još i danas rastu u planinskim šumama u svom divljem obliku i predstavljaju vrlo poželjnu hranu za medvjede. U zadnjih 50 godina sve je manji broj stabala divljih jabuka, a smatra se da im je broj opao za čak 90 posto. Čak i u Kazahstanu se danas najviše uzgajaju crveni delišes i zlatni delišes, porijeklom iz Amerike.


Boja jabuke nastaje kao rezultat određenih gena koji se nalaze u koži ploda. Grupe enzima djeluju zajedno pretvarajući određene molekule u pigment antocijan, istovjetnu tvar koja daje boju batatu, grožđu i šljivama na primjer, otkrili su novozelandski genetičari u institutu Plant and Food Research.


Kako usljed klimatskih promjena raste temperatura, kemijske promjene unutar jabuka utječu na sve rjeđu pojavu crvene boje u kori jabuka. Kako bismo dobili jabuke potpuno crvene kore, temperatura mora ostati relativno niska. Ako se popne iznad 40 stupnjeva Celzijevih, razina antocijana pada. U španjolskoj regiji Pirineja jabuke koje su inače prošarane jarko crvenim crtama postale su nakon izuzetno toplog srpnja prošarane tek jedva vidljivim crvenim crtama. Kako temperature sve više rastu, moglo bi se dogoditi da crveno obojene jabuke potpuno nestanu, upozoravaju znanstvenici.




Biolozi se trenutno trude proizvesti sorte jarkocrvene boje, koje su za azijsko tržište najpoželjnije. Klimatske promjene mogle bi ih u tome sabotirati unatoč ogromnim sredstvima koja se ulažu u programe istraživanja.


Do prije oko sto godina bilo je manje važno koje je boje i kako izgleda sorta neke jabuke, a više se polagalo na njen okus. No, kada su se počele uzgajati na velikim plantažama, postalo je važno kako izgleda koja jabuka jer je izgled govorio i o njenom okusu, a za to su morale biti unificirane. Nekako u to vrijeme su se jabuke počele brati i prije njihovog potpunog dozrijevanja, kako bi se mogle transportirati u udaljene krajeve. To je već bio problem, jer boja određuje stupanj zrelosti jabuke. No, i tome se doskočilo određenim mutacijama koje su i nezrelim jabukama dale jarkocrvenu boju. Tako je nastala vrsta crveni delišes.


Polako je počeo opadati broj vrsta koje su se uzgajale na velikim plantažama, a istovremeno im je okus slabio, jer je bilo važnije kako izgledaju nego kakvog su okusa