Dom zdravlja Primorsko-goranske županije danas zapošljava više od 850 djelatnika, a osnovna mu je djelatnost pružanje zdravstvenih usluga na razini primarne zdravstvene zaštite i izvanbolničke specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite na području priobalja, kvarnerskih otoka i Gorskog kotara. Ordinacije opće/obiteljske medicine mjesta su prvog kontakta korisnika sa zdravstvenim sustavom, a osnovno obilježje ove djelatnosti dugotrajan je osobni odnos između pacijenta i liječnika. Kako to izgleda u praksi, osobito u ovo za zdravstvo vrlo zahtjevno pandemijsko doba, razgovarali smo s tri specijalistice obiteljske medicine: dr. Suzanom Škrbić-Dubrović koja ordinaciju ima u Rijeci na Turniću, dr. Ingrid Kinkela Baričević iz Opatije te uskoro specijalizanticom obiteljske medicine dr. Marijom Debelić, liječnicom iz Lopara s otoka Raba.

Zahtjevniji pacijenti

Dr. Suzana Škrbić Dubrović, koja kao obiteljski liječnik radi već šesnaest godina, kaže kako je, kao i ostali iz njezine generacije liječnika koji su studij završili prije 30-ak godina, najprije radila na Hitnoj pomoći i to je razdoblje koje je i nju odredilo i kao liječnika, i kao čovjeka. Radila je u raznim krajevima, u Ogulinu, u Buzetu, Stankovcima, Benkovcu i Opatiji i, kako kaže, rad liječnika u gradovima razlikuje se od rada u manjim mjestima. U manjim sredinama je teže jer je liječnik na raspolaganju 24 sata, bolnica je udaljena, pa mora obavljati i poslove hitne službe. No, u gradovima su pacijenti zahtjevniji jer više vode računa o svom zdravlju i jer su im dostupnije informacije.

Dr. Suzana Škrbic – Dubrović, ambulanta obiteljske medicine na Turniću   SNIMIO: VEDRAN KARUZA

– Kada sam dobila priliku za rad u ambulanti, susrela sam se s potpuno drukčijim načinom rada. Obiteljska medicina prati kontinuirano pacijenta, pa skrbimo o tri generacije iste obitelji. To nisu prolaznici kao na drugim područjima medicine. Oni su dio našeg, kao što smo i mi dio njihovog života, kaže naša sugovornica, ističući kako su glavni problemi s kojima se obiteljski liječnici susreću u radu vrijeme kojega nemaju dovoljno i prekomjeran opseg poslova.
– Moja ambulanta broji 1.800 pacijenta, od kojih je 670 starijih od 65 godina, a 300 starijih od 80 godina. Oni iziskuju više skrbi nego mladi ljudi, pa i to utječe na težinu posla. Stariji ljudi naprosto imaju brojne bolesti i traže pojačanju njegu i zahtijevaju veću pažnju, pojašnjava dr. Škrbić Dubrović, dodajući kako se s pandemijom povećao opseg posla.
– Za razliku od ostalih bolesti koje zahvaćaju samo neke grupe pacijenata, pandemija pogađa sve. Cijepili smo nepokretne po kućama. Cijepili smo zdrave, dežurali u COVID-ambulanti. Na početku pandemije cijepilo se odmah 200 ljudi, a ostalima, starijim od 65 godina, s komorbiditetima, nastojali smo predočiti prednost cijepljenja. Upisujemo oboljele u centralni COVID-repozitorij, kako bismo o pandemiji imali točnu evidenciju. Posebno otežava rad administrativni dio posla, odgovaranje na mailove kojih ima dnevno od 10 do 35, kao i naručivanje lijekova preko automata, i to pedesetak i više dnevno. Brojne poruke i mailove ja i moja sestra Anita preslušavamo i na njih odgovaramo u svoje slobodno vrijemre, od kuće, kako bismo stigle čim djelotvornije obavljati posao u ambulanti. Nema dana kad u ambulanti nije upisano od 100 do 160 ljudi, što višestruko premašuje europske standarde, govori naša sugovornica, ističući kako će se posljedice COVID-19 bolesti zbrajati još dugo.

Lijepo unatoč svemu

Slično posao u vrijeme pandemije opisuje i dr. Ingrid Kinkela Baričević koja zadnjih deset godina radi u ordinaciji obiteljske medicine Doma zdravlja PGŽ-a u Opatiji. S njom radi medicinska sestra Gabrijela Jurdana-Zorica s kojom je oko 18 godina radila u izvanbolničkoj hitnoj medicini i, kaže, odličan su tim i jako se dobro nadopunjavaju.

Dr. Ingrid Kinkela Baričević
➥ Dom zdravlja PGŽ-a – ispostava Opatija

– Od samog početka pandemije dobro smo organizirale rad u ordinaciji. Naručujemo pacijente kako bismo izbjegle gužvu u čekaonici. Hitnoće pregledam isti dan, bez naručivanja. Za pregledavanje pozitivnih pacijenata koristim kontejner postavljen ispred zagrade. Naručimo ih u određeno vrijeme, odjenem zaštitnu opremu, pregledam ih, po potrebi izvadim krv te na taj način izbjegavamo kontakt s ostalim bolesnicima. Nakon rada u ordinaciji odlazim u kućne posjete gotovo svaki dan, jer imam puno starijih pacijenata, nepokretnih i teško pokretnih. Kada radim ujutro, dolazim kući oko 17 sati, a kada radim poslijepodne često i u 22 sata, iscrpljena i fizički i psihički. Telefon neprestano zvoni. Nemoguće je istovremeno raditi u previjalištu, pregledavati pacijenta i javljati se na telefon. Puno smo vremena potrošile na organizaciju cijepljenja protiv te bolesti i na cijepljenje. Trebale smo sve te ljude zvati telefonom nekoliko puta. Cijepljenje redovito obavljam i u kućnim posjetima. Zbog mnogobrojnih informacija o nuspojavama cjepiva i protivnika cijepljenja, pojavio se razuman strah od cijepljenja. Nastala je zbunjenost i nepovjerenje. Trebalo je naći načina kako bi se potaknulo ljude da se cijepe, uvjerljivom, pristupačnom i sigurnom preporukom, potaknuti ljude da naprave nešto iako se boje. A bojali smo se svi, jer i mi smo ljudi. Nitko ne zna kako će na bolest reagirati. Nema pravila, kaže dr. Kinkela Baričević, dodajući kako, srećom, kod njezinih pacijenata nema nekih ozbiljnijih komplikacija, niti nakon preboljenja, niti nakon cijepljenja. Naša sugovornica kaže kako je biti liječnik obiteljske medicine u ovim vremenima jako zahtjevan, odgovoran, i unatoč svemu, lijep posao.
– Često me pacijenti pitaju kako sam i kako sve to mogu izdržati, pogotovo kada im odgovaram na telefonske pozive i mailove, ponekad i nakon 22 sata. Iako se osjećam psihički i fizički odlično, moram priznati da često dođem kući posve iscrpljena. Imam sreću da imam prekrasne kćeri koje često kuhaju meni, a ne ja njima, i supruga koji mi je najveća potpora. Jutarnja kavica i šetnja šumom povrate mi svu energiju i osjećaj da je život lijep, zaključuje dr. Kinkela Baričević.

Izazov poziva

Iako mladi liječnici danas ne biraju baš često specijalizaciju iz obiteljske medicine jer im uvjeti rada u obiteljskim ambulantama nisu osobito privlačni, dr. Marija Debelić odabrala je upravo ovu djelatnost i od 11. ožujka 2019. radi kao liječnica opće medicine u ambulanti Doma zdravlja PGŽ-a u Loparu na otoku Rabu, u uskoro započinje sa specijalizacijom iz obiteljske medicine.

Dr. Marija Debelić ➥ Dom zdravlja PGŽ-a – ispostava Rab

– Zanimljivo da je nešto što na početku studiranja nije bilo niti opcija, sada je moj prvi i jedini izbor – kroz rad u istoj ordinaciji, s istim pacijentima, upoznajući i liječeći njihove multikomorbiditete, posao je postao poziv. Biti obiteljski liječnik ima svoju težinu, koliko god mi je to pri prvom susretu s klinikom na fakultetu bilo teško shvatiti, kada su mi neke druge specijalizacije bili privlačnije, a sada mi se iz ove pozicije čine »preuskima«, kaže dr. Debelić, dodajući da se mlade liječnike ne motivira da odaberu obiteljsku medicinu kao svoju struku jer, koliko god lijepa bila, najmanje je plaćena, teško je dobiti specijalizaciju, opterećena je administriranjem, a javno je podcijenjena. Njezina je ordinacija, kaže, po standardima HZZO-a brojčano manja po broju pacijenata od hrvatskog prosjeka, radi dislociranosti od ostalih zdravstvenih ustanova na otoku i na kopnu, i pretežno starije populacije pacijenata u timu, smatra da je raditi kao liječnik na otoku dosta izazovno. Prosječan radni dan uključi 80 do 120 kontakata dnevno, bilo telefonom, bilo u ambulanti, bilo na terenu kroz kućne posjete u Loparu, ali i po ostatku otoka.
– Od veljače 2020. i početka COVID-19 pandemije u Hrvatskoj, reorganiziralo se čitavo zdravstvo na otoku Rabu, pa se tako broj fizičkih posjeta u ambulanti tek neznatno smanjio, ali je broj telefonskih konzultacija porastao za 3 do 4 puta. Reorganizacijom i novim načinom rada, suočeni smo sa situacijama u kojima smo telefonskim konzultacijama morali procijeniti jesu li pritisak u prsima i kašalj, opća slabost ili glavobolja posljedica COVID-19 infekcije, radi li se o psihičkom stanju koje zahtijeva samo psihoterapijsku intervenciju, ili se ipak radi o opasnom ne-COVID stanju. Kontinuirana dostupnost pacijentima telefonom tijekom čitaveu smjena znatno narušava komunikaciju s pacijentom koji je pričekao svoj termin pregleda u ambulanti, koji sjedi na stolici preko puta sa željom da mu se pomogne, a kojeg smo više puta tijekom pregleda primorani prekinuti u razgovoru da bismo odgovorili na poziv, kaže dr. Debelić, dodajući da je broj post-COVID sindroma nakon preboljele COVID-19 infekcije i dalje značajan, i obično zahtijeva obradu, višemjesečno liječenje i praćenje pacijenata koje pregledavaju na dnevnoj bazi, što znatno uz sve provedene mjere i dalje opterećuje zdravstveni sustav.

Sadržaj nastao u suradnji s Domom Zdravlja PGŽ