Stvari jednostavno nekad same od sebe izlete vani. Teško ih je, naime, dugo držati u sebi, pogotovo kad su vezane za emotivna stanja kakva bude duboko ukorijenjene predrasude ili temeljni svjetonazorsko-politički stavovi. Koliko god se, naime, šminkali pričom o demokraciji i slobodi odlučivanja, ukoliko duboko u sebi mislite da je ona rezervirana samo za vaše istomišljenike ili pripadnike iste nacionalne, seksualne ili ine grupacije, račvasti jezik mržnje će, samo od sebe, zapalucati pod punim, danjim svijetlom.

Za inicijativu »U ime obitelji« bilo je jasno, od prve sekunde, da želi smanjiti prava homoseksualnim osobama. U tome su 2013. godine i uspjeli, uguravši referendumom u Ustav homofobnu definiciju braka. Priča o »zaštiti tradicionalne obitelji« i o tome kako nemaju ništa protiv drugačijih pala je u vodu već na bijesu kojim je popraćeno donošenje Zakona o istospolnom partnerstvu. Ali i puno prije toga – u trenutku kad su dočekujući rezultate referenduma organizatori inicijative »U ime obitelji« zabranili medijima čiji im se rad nije sviđao dolazak u njihov stožer, pale su sve maske i u punom sjaju se ukazalo lice protudemokratske i autoritarne organizacije koja ima daleko šire ambicije od ustavnog ograničavanja dozvoljenih brakova.

Naravno da na tome nisu stali.

Nakon što je desnica u HDZ-u spektakularno propala u koaliciji s Mostom prije dvije godine i nakon što je Andrej Plenković krenuo s pokušajem »centriranja« stranke (od kojeg, čini se, nakon afere Hotmail ne treba previše očekivati), slična ideološka ekipa krenula je s referendumima za otkazivanje Istanbulske konvencije i za izmjenu izbornih pravila. Oko ove prve teme, dakle zaštite žena od nasilja u obitelji, napisane su već tisuće komentara. Plenković je prelomio i ratificirao Konvenciju u Saboru, a po državi su niknuli referendumski štandovi. Stvari su tu potpuno jasne – ukoliko niste ovog proljeća primjetili da netko tjera dječake da se preoblače u djevojčice i slično, argumenti kojima se pokušava preplašiti konzervativniju javnost tek slabo skrivaju želju za zamrzavanjem tradicionalnih odnosa u društvu, onih u kojima žene rutinski izvlače deblji kraj. O da, pokušava se i dodatno rasklimati položaj Andreja Plenkovića unutar HDZ-a, ali to je tek kolateralni dobitak.

Druga inicijativa, »Narod odlučuje«, odigrala je mnogo lukavije. Igrajući na kartu nezadovoljstva građana strankama, politikama i političarima općenito, ponudili su izmjene izbornih pravila, koje bi, vjeruju, smanjile utjecaj partitokracije i vjernije predstavile volju naroda u sastavu Sabora. Ali i još nešto – onemogućile bi nacionalnim manjinama da imaju svoje ravnopravne zastupnike u Saboru.

Priča o tome trebaju li se na sadašnji način birati zastupnici nacionalnih manjina u parlament potpuno je legitimna i traje više od desetljeća. Većinski konsenzus bio je da se radi o svojevrsvnoj pozitivnoj diskirminaciji u kojoj manjine koje su, jasno, slabije brojem od većinskog naroda, mogu imati osam svojih zastupnika za čiji izbor je (u nekim slučajevima) dovoljno mnogo manje glasova nego za izbor ostalih parlamentaraca.

»Narod odlučuje«, dakle, želi to promijeniti. I, kako smo već na ovom mjestu pisali, zapravo stvoriti situaciju u kojoj samo hrvatski narod – odlučuje. No, kako ne bi bilo baš ugodno da se to tako otvoreno kaže, čelnicima inicijative puna su usta demokracije, prava manjina i poštovanja birača. Osim kad im, je li, neke stvari same od sebe izlete vani.

Naime, predstavnik inicijative »Narod odlučuje« jučer je pred novinarima izvukao najklasičniju moguću desničarsku kartu – tjednik Novosti. Luka Mlinarić je, naime, kao primjer političke trgovine naveo taj tjednik koji, kako je kazao, preko natječaja Savjeta za nacionalne manjine dobiva više milijuna kuna i potom se »zloupotrebljava za huškanje na većinski hrvatski narod«.

Stvari su, dakle, neizbježno duboko povezane. Ustavna definicija braka kao zajednice muškarca i žene ugrozila je (a to joj je bila i namjera) prava seksualnih manjina. Ali, to nije bilo dovoljno. Smanjivanje prava zastupnika nacionalnih manjina, naravno, ugrozilo bi položaj nacionalnih manjina u hrvatskom društvu. Ali, ni to nije dovoljno. »Narod odlučuje« bi odlučivao o tome što i kako koji medij smije pisati.

Ako slučajno netko u vlastitoj beskrajnoj ignoranciji misli da se tu, ipak, radi »samo o homoseksualcima«, ili »samo o Srbima«, valja ga samo uputiti na ovotjednu izjavu čelnice inicijative inicijative »Istina o Istanbulskoj« Kristine Pavlović o tome da se možda može očekivati i referendumska inicijativa o – zabrani pobačaja.

Oni ne namjeravaju stati.

I dolaze po vas.