Dani hrvatskog turizma, najznačajniji godišnji skup profesionalaca iz Hrvatske, ali i gostiju iz inozemstva koji oblikuju trendove jedne od najznačajnijih grana hrvatskog gospodarstva, prije nešto manje od pet godina, u listopadu 2019. godine održali su se u – pet slavonskih županija.

Nikad prije takvog koncepta nije bilo, uvijek je fokus bio samo na jednom gradu, čime se dobilo na dinamici trodnevnog susreta, baš kao što se time željelo ukazati na još nešto – neprimjerenu, pa i nelogičnu podijeljenost hrvatskog turizma i jednaku takvu zapostavljenost turističkog potencijala kontinentalnog dijela države.

U domaćoj javnosti, pa tako i onoj koja se profesionalno bavi turizmom, postoji ukorijenjena podjela na »morsku« i »kontinentalnu« Hrvatsku. Županije uz more, konkretno dijelovi tih županija koji se nalaze neposredno uz morsku crtu su »turističke«, dok su kontinentalne, kao i dijelovi primorskih županija podalje od obale, »neturistički«.

Na neki način, kako to znaju komentirati ljudi koji se turizmom bave na kontinentu, u Hrvatskoj u toj domeni vlada »teror mora« što je koliko nonsens, toliko i odbacivanje silnog turističkg potencijala koji posjeduje unutrašnjost. Smještanje DHT-a tada, 2019. godine, u slavonske županije imalo je cilj pokazati koliko smo u krivu, što sve propuštamo samo zato što mislimo da je odmor moguć samo – na moru.

Najbolje začinske paprike na svijetu su iz Baranje, Foto: Davor Kovačević

Investiranje u smještajne kapacitete

Iako sve veći broj ljudi itekako ima iskustva i s kontinentalnim turizmom, podaci su i dalje neumoljivi: 95 posto turističkog prometa u noćenjima ostvaruje se uz more, 2,5 posto u Zagrebu, a samo 2,5 posto u svim ostalim dijelovima Hrvatske, uključujući i Gorski kotar, Liku, Ravne kotare, Imotski i Cetinsku krajinu…

Dakle, i kontinentalne dijelove primorskih županija.

Ono što je dobro, a u što smo se i sami uvjerili zahvaljujući višegodišnjoj provedbi akcije Najiznajmljivač Ministarstva turizma i sporta te Hrvatske turističke zajednice, kontinentalna Hrvatska sve manje razmišlja na takav način, potpuno samosvjesno, ističući svoje prednosti, investira u smještajne kapacitete.

Ono što također veseli, sve je razvijenija i ostala turistička infrastruktura, a posebno ističemo enogastronomiju koja je na nekim područjima razvijena do te mjere da sama po sebi predstavlja magnet za turiste.

S obzirom na to da smo krenuli sa slavonskim DHT-om, detaljnije ćemo se posvetiti upravo tim županijama. Iako dakako svaka ima svoje posebitosti, primjerice u Virovitičko-podravskoj bismo istaknuli sjajne mogućnosti za razvijanje ”outdoora” iako je velika mana te županije manjak smještajnih kapaciteta, niz je i zajedničkih karakteristika.

Možda i najvažnija – vrhunski talent za bavljenje turizmom, što podrazumijeva susretljivost i naglašeni domaćinski stav koji jasno daje do znanja da mu je onaj tko stigne – dragi gost.

Virovitičkoj susjedna Požeško-slavonska županija ima možda i najznačajniju hrvatsku vinsku mikroregiju, Kutjevo, kao i vrlo zanimljiv Muzej bećarca u Pleternici, ali i ona boluje od kroničnog nedostatka smještajnih kapaciteta.

Znamo li da su na području Kutjeva vinarske veličine poput Krauthakera, Galića, Enjingija, Adžića, te da njihova udruga ukupno broji tridesetak jako dobrih vinara – jasno je da upravo oni stvaraju podlogu za izgradnju hotela, kuća za odmor ili apartmana te restorana.

Kao primjer možemo istaknuti primjerice austrijski Burgenland koji je vinski turizam doveo do sjajnih i jako, jako dohodovnih visina. Kutjevo ima kvalitetu, ima, primjerice u slučaju Galića, i istinski sadržajni, moderni podrum i odličnu vinoteku, ali – gdje nakon toga ručati, večerati, spavati, da bi se idućeg dana nastavilo u istim ritmu.

Zmajevac, vinar Damir Josić, Foto: Davor Kovačević

Osijek – središte urbanog turizma

Slična se priča vezuje i uz Brodsko-posavsku županiju, jako su zanimljivi, mada ne i brojni smještajni kapaciteti iznad Oriovca, da bismo u Osječko-slavonskoj mogli utvrditi kako je – sjajan primjer optimalnog razvoja kontinentalnog turizma.

Da, Baranja je taj veliki adut, riječ je o možda, uz Gornje Međimurje, i o najrazvijenijoj regiji kontinentalnog turizma, ali zahvaljujući gradskim infrastrukturnim te privatnim investicijama i Osijek se pretvorio u zanimljivo središte urbanog turizma. Konkretno, Osijek ima jako privlačnu, danju i noću, Tvrđu, iznimno je lijepo središte grada, dakako da se tu ističu katedrala sv. Petra i Pavla, šetališta uz Dunav, sve bogatije strukturirana restoransku scena, dok je novi stadion Opus Arena također veliki mamac za ljude koji upražnjavaju turizam kojem je sadržaj – sportski događaj.

Konkretno, upravo zbog doživljaja sportskog nadmetanja na najmodernijem hrvatskom stadionu mnogi prate svoj klub na gostovanju u Osijek, što uključuje i najmanje jedno noćenje, kao i konzumaciju svih pratećih enogastronomskih sadržaja.

Osijek je i sjajna polazna točka za čitav niz jako zanimljivih izleta, primjerice do rijetko slojevite ponude Đakova, a svakako valja istaknuti i Materru, novi hotel u Čepinu koji će dati jako značajan zamah zdravstvenom turizmu.

Vratimo li se Najiznajmljivaču, pobjednik u kategoriji luksuznih soba i apartmana je ove godine bila LAVilla koja se u jako lijepoj secesijskoj zgradi nalazi u samom središtu Osijeka, dok su kroz godine brojne nagrade otišle i u Baranju.

LAVilla

Kolijevka hrvatskog podrumarstva

Na koncu, županija golemog potencijala, u njoj su, u vukovarskom dvorcu Eltz, i počeli u već nekoliko navrata isticani Dani hrvatskog turizma 2019., koja postiže i sve bolje rezultate – Vukovarsko-srijemska.

Kažemo li Ilok, rekli smo kolijevka hrvatskog podrumarstva s rijetko viđenom arhivom vina, kažemo li Vukovar, rekli smo grad koji odiše posebnim domovinskim ponosom, ali i povijesnim zapisima globalne vrijednosti, dok su Vinkovci – najstarije naselje u Europi.

Svi oni imaju i sve bolju smještajnu infrastrukturu i svi oni mogu biti sjedištem višednevnog boravka, samim time i ishodišnim točkama za obilazak znamenitosti istoka Hrvatske. Sve se, od sjevernih dijelova Baranje, Belog Manastira, Suze, Zmajevca ili Batine, pa do IIoka, nalazi u krugu od 100 kilometara. I sve je premreženo vrhunskim sadržajima, posebnim doživljajima prirode, možemo izdvojiti primjerice Kopački rit, kulture i povijesti, da o enogastronomiji i ne govorimo.

Samo obilazak najznačajnijih vinarija i restorana, od ”Dunava” ili ”Principovca” u Iloku do ”Josića” u Zmajevcu, uz neizostavni odlazak u čepinsku Crnu svinju ili vukovarski Stari toranj, odnosno temperamentne vinkovačke kafiće koji pričaju priču o rockerskom identitetu toga grada traži pa dobrih desetak dana boravka.

Uostalom, i ovdje vrijedi Baretov stih: vrijeme je da se krene.

Početak bi svakako morao biti na vukovarskom Vodotornju. Obavezno pješice, ne liftom, lagano, stepenicu na stepenicu. A kad se stigne na vrh, na plato s kojeg se vidi ”pol’ Slavonije”, doživjet ćete emociju koja je neopisiva, koju je nemoguće igdje drugdje na svijetu pronaći i osjetiti.

Ili da parafraziramo Prljavo kazalište: Slavonijo, tko te nije vidio, ne zna što je izgubio.

Panorama s vukovarskog Vodotornja, Foto: iStock