Alida se rado i s nostalgijom prisjeća rada u marini Piškera
Posao recepcionera je ponekad težak, ali istovremeno izrazito lijep i dinamičan posao. Jako volim svoj posao, a naročito pomagati gostima
Alida Crvelin s radom je započela i prije nego što su ACI marine bile otvorene na šibenskom području. Početkom 1984. godine pratila je izgradnju ACI marine Jezera na otoku Murteru i radila na prikupljanju dokumentacije budućih marina šibenskog područja. U radni odnos stupila je 1. srpnja 1984. godine kao šef recepcije marine Jezera. Zatim je jedno vrijeme radila u marini Piškera, bila voditelj prodaje Zajedničke službe Opatija, da bi se u marinu Jezera ponovo vratila 1996. godine kao šef recepcije, a potom i koordinator recepcijskog poslovanja te zamjenik direktora marine. Od 2008. do 2017. godine obnašala je funkciju direktorice ACI marine Jezera, a od 2017. godine naovamo voditeljica je recepcijskog poslovanja.
I lijepo i teško
Alida Crvelin rado se i s nostalgijom prisjeća rada u marini Piškera. Kako kaže, ondje je bilo malo zaposlenih, svi su radili sve poslove, radno vrijeme gotovo da i nije postojalo, ali je svaki dan završavao u pjesmi i veselju.
– Rad je tih godina bio vrlo izazovan i zahtjevan. Znalo se dogoditi da ostanemo bez struje, vode ili telefonske veze, govori Alida.
Prisjetila se tako anegdote s nestankom vode u jednom sanitarnom čvoru.
– Na ispomoći smo imali domaćicu Mariju, koja bi, kad bi nestalo vode u sanitarnom čvoru, došla na recepciju i uspaničeno vikala: »Ajme, što ćemo sada, opet nema vode!«. Ja bih tada rekla: »Smiri se, Marija, sad ćemo lijepo sjesti i zapjevati!«. I u tom bi trenutku došli gosti, skupili se oko nas i gledali što mi to radimo. Nakon nekog vremena nitko više nije negodovao što nema vode, već bi nam se pridružili u pjesmi i veselju, prisjeća se Alida Crvelin.
Pamti i nešto manje lijepa sjećanja, kada je 1991. u tada već praznu marinu Piškera uplovila jedrilica s finskom posadom.
– Tog jutra 1991. članovi finske posade krenuli su jako rano isploviti i pokucali su na moja vrata. Kako sam te noći na poziv kapetana Lučke ispostave Murter, otišla na vrh otoka Panitule provjeriti ima li brodova u okruženju, a u razgovoru sam saznala da je Jugoslavenska ratna mornarica započela pomorsku blokadu Hrvatske, čim sam tako rano čula kucanje, u velikom strahu sam pomislila da su ratni brodovi uplovili u marinu i da je vojska na vratima. Bilo je to jedno vrlo traumatično iskustvo, govori Crvelin.
Predivna prijateljstva
Ipak, uz sve pozitivne i one manje pozitivne priče rad u ACI-ju ne bih mijenjala ni sa čim na svijetu. Kako kaže, recepcija joj je najdraži segment poslovanja, a sama je složila i koncept rada prvih recepcija ACI-jevih marina šibenskog područja.
– Posao recepcionera je ponekad težak, ali istovremeno izrazito lijep i dinamičan posao. Jako volim svoj posao, a naročito pomagati gostima. Zna se dogoditi da, kad oni kod nas dođu na godišnji odmor i sve su isplanirali do najsitnijih detalja, bude određenih poteškoća koje se moraju rješavati u hodu. Primjerice, stane im plovilo ili treba nabaviti neke rezervne dijelove. U tim se trenucima treba znati snaći, omogućiti ljudima da plove dalje… Međutim, kad oni u vama prepoznaju dobru volju, budu vam beskrajno zahvalni, i tu se onda rađaju predivna prijateljstva. I dan-danas imam jako puno dobrih prijatelja iz nekoliko stranih zemalja, kaže Alida Crvelin.