Bomba u podrumu

Nezamislivo što sve ljudi drže u kući: Crikveničanin 50 godina ravnao čavle na – aviobombi

Martina Jednobrković

Foto MUP

Foto MUP

Kada su djelatnici protuekplozivskog odjela MUP-a došli na mjesto poziva zatekli su bombu koja je služila kao - nakovanj



RIJEKA Jedna od mnogih akcija koje MUP provodi je akcija pod nazivom »Manje oružja, manje tragedija«. Dobrovoljna predaja eksplozivnih sredstava uključuje automatsko vatreno oružje, vatreno oružje skriveno u drugim predmetima, vojne projektile s eksplozivnim punjenjem, eksplozivno oružje i njegove dijelove. Policiji se predaje i streljivo s probojnim, eksplozivnim ili zapaljivim zrnima, vojno i drugo zabranjeno oružje, razna minsko-eksplozivna sredstva.


Građani takvo oružje i eksploziv policiji mogu predati bez ikakvih prekršajnih i kaznenih sankcija. Iako smo mnogo puta pisali o toj akciji, ovaj put razgovaramo s voditeljem protueksplozivskog odjela Primorsko- goranske PU Krunom Kaurićem, koji je u svom dugogodišnjem stažu svjedok mnogih »eksplozivnih« situacija.


Poziv iz Crikvenice


– Kod vraćanja oružja iz »kućnih zaliha«, bilo je različitih situacija u kojoj su građani vraćali opasna eksplozivna sredstva, a jedan od zanimljivih slučajeva bio je u Crikvenici. Pozvani smo u obiteljsku kuću jer je gospođa u podrumu našla jednu »čudnu napravu« koja je pripadala njezinom preminulom suprugu. Kada su djelatnici protuekplozivskog odjela došli na mjesto poziva, zatekli su bombu koju je gospodin držao više od pedeset godina, a njemu je ta bomba služila da »ravna čavle«. Najveća sreća je u tome što sve te godine nije došlo do aktivacije, sjeća se Kaurić.


Bombe iz  Drugog svjetskog rata




– Bitno je naglasiti da svako nailaženje na takvu vrstu ekplozivnih sredstva treba prepusti znanju stručnih osoba, kako ne bi došlo do tragedije, odnosno odmah treba pozvati policiju, kaže Kaurić.



– No ne vraćaju ljudi samo oružje skriveno u kućama, oružja ima svuda oko nas, i to još iz vremena II. svjetskog rata. Tako smo u popodnevnim satima 28. srpnja 2010. dobili poziv od radnika koji su izvodili radove na današnjem ZTC-u da su prilikom kopanja bagerom naišli na »čudnu napravu«. Obavijestili su policiju, a mi smo dolaskom na teren utvrdili se da radi probojnorazornoj mini iz II. svjetskog rata koja je težila 250 kg, a sastojala od dva upaljača, prednjeg i zadnjeg, priča Kaurić.


Mina se nije mogla delaborirati na licu mjesta jer je zadnji upaljač koji je bio vidljiv bio je jako oštećen, a prednji upaljač nalazio se u tlu. Djelatnici protuekplozivskog odjela morali su napraviti elaborat kako izvaditi minu, a morao se i osigurati siguran prijevoz mine kroz grad.



Jako bitno je bilo i osigurati područje što je podrazumjevalo da se građani iz obližnjih zgrada koje su se nalazile u izračunatom radijusu moguće štete, morali evakuirati iz svojih domova prilikom vađenja mine. 


Koče povuku i bombu


– Nakon što smo napravili mjere predostožnosti, kolega i ja krenili smo sa izvlačenjem bombe. Nakon što smo je uspješno izvadili, morali smo je odvesti na što sigurniju lokaciju kako bi ju mogli uništiti. Krenuli smo u noćnim satima, kolona se kretala Petrolejskom cestom, sve do lokacije za uništavanje. Vozili smo 20 km/h do odredišta, pa smo tamo stigli tek pred zoru. Odmah smo je »uništili«, sjeća se Kaurić zadnje velike operacije svog odjela, koji se odvijao u centru Rijeke.



No, to nije jedini slučaj. Rijeka je u Drugog svjetskom ratu bila više puta bombardirana i ima još dosta neeksplodiranih bombi iz tog vremena. Česti su slučajevi da se pronalaze nekskplodirana sredstva, pa treba uvijek biti oprezan u prirodi. Ima brojnih slučajeva pronalaska opasnih ekplozivnih sredstava u akvatoriju Primorsko – goranske županije. Koče prilikom potezanja mreža po morskom dnu znaju zateći u mreži razne ekplozivne naprave, pa treba biti oprezan. Jedan od slučajeva dogodio se na Rabu kada je jedna brodica u svojoj mreži dovukla protubrodsku minu od 340 kilograma.


Uništavanje na sigurnom mjestu


Proces uništavanja ekplozivnih naprava odvija se na predviđenom prostoru za uništavanje gdje mora biti osiguran od prisutnosti ljudi. Prvo se napravi elaborat, zatim slijedi kopanje fugasa što znači iskopane jame u dubini od 80 do 100 centimetara gdje se u jednu fugasu smije maksimalno staviti do 60 kg čistog ekploziva, te se potom te fugase zatrpavaju zemljom i uništavaju.



Osam mina u Riječkoj luci


Pronašli smo i osam mina u Riječkoj luci koje su najvjerojatnije dovukle plivarice i samo spustile na dno. Kada su ronioci išli vidjeti te mine, on su bile posložene jedna do druge. Zna se dogoditi da ljudi u strahu jednostavno samo tako puste, pa i ovim putem želim napomenuti, da nas pozovu bez straha od sankcija, kako ne bi došlo do tragedije, upozorava Kaulić.