snimio Silvano Ježina
Mi se sada ne borimo za plaće, već za ponovno pokretanje proizvodnje u riječkom brodogradilištu – ističe trećemajski sindikalac. Prema njegovim informacijama, dva kamiona s materijalom stigla su prekjučer u brodogradilište, no Šoljić kaže da je to još daleko, daleko od onog što u riječkom škveru trebaju da bi koliko-toliko normalizirali procese.
RIJEKA – Alarmantna situacija s nedostatkom materijala i zakočenom proizvodnjom bila je u fokusu jučerašnjeg sastanka Radničkog vijeća »3. maja« i Uprave. Kako doznajemo od predsjednika ovog radničkog tijela Juraja Šoljića, Uprava je najavila da bi se za dva i pol tjedna situacija s materijalom i plaćanjima donekle trebala normalizirati.
– Kako smo i dosad slušali slična obećanja, koja se nisu realizirala, Upravi smo jasno dali do znanja da je ovo zadnji, ultimativni rok. Ako se za dva i pol tjedna ne obistine njihove najave, mi krećemo u akcije – najavio je Šoljić te dodao da je direktor »3. maja« jučer dao jedino jamstvo da plaća zaposlenima u brodogradilištu nije upitna i da neće kasniti.
– Međutim, mi se sada ne borimo za plaće, već za ponovno pokretanje proizvodnje u riječkom brodogradilištu – ističe trećemajski sindikalac. Prema njegovim informacijama, dva kamiona s materijalom stigla su prekjučer u brodogradilište, no Šoljić kaže da je to još daleko, daleko od onog što u riječkom škveru trebaju da bi koliko-toliko normalizirali procese.
Lančani zastoji
– Nama su se prvi zastoji, kao što je to bilo u Pogonu predobrade, počeli događati još u rujnu prošle godine, da bi potom, lančano, počeli stajati i svi ostali. Mi danas tako nemamo limova i profila za izradu sekcija za nove brodove, nemamo čime završiti brodove koji su nam na navozu da bismo ih porinuli u more, nemamo ih čime opremiti… Čak i kad bi danas stigao sav potrebni materijal u brodogradilište, nama opet treba barem dva mjeseca da se cijeli proizvodni ciklus uspostavi u svojem optimumu. Za to vrijeme mi smo i dalje u praznom hodu – pojašnjava Šoljić.
Gdje je i zašto zapelo s nužnim financijskim injekcijama za oživljavanje gradnje brodova i u »3. maju«, zanima svakoga. Kao što je poznato, kredit od 96 milijuna eura plasiran je kao hitna pomoć za oživljavanje Uljanik brodogradilišta, kao glavnog izvorišta nelikvidnosti cijele Grupe. Pritom nijedan euro ne bi smio nekontrolirano i nenamjenski prijeći u »3. maj« jer je ovo brodogradilište, podsjetimo, završilo svoj proces restrukturiranja s posljednjim danom prošle godine. Tako se »3. maj« našao u apsurdnoj i neodrživoj situaciji u kojoj je drugim društvima unutar Uljanik grupe pozajmio pola milijarde kuna, koji se u međuvremenu nisu i ne mogu vratiti, sa zakočenom vlastitom proizvodnjom u svom krugu, a time i bez značajnijeg dotoka svježeg novca.
Oba broda koja su na riječkim navozima, a riječ je o brodu za prijevoz automobila i samoiskrcavajućem brodu za prijevoz rasutog tereta, ugovoreni su preko Uljanik holdinga koji »3. maju« u ovom slučaju riječkom brodogradilištu plaća kao svom podizvođaču.
Tehnološki višak
Osim što tih 96 milijuna eura nije odjednom »sjelo« na prazan račun Uljanika u Puli jer je, posjetimo, veći dio bio uvjetovan usvajanjem odluke o dokapitalizaciji na skupštini Uljanika sredinom veljače, svaki nalog za plaćanje iz sredstava sanacijskog kredita koji izdaju u matici Uljanika navodno ide na provjeru i odobrenje na još nekoliko adresa. To, očito, dodatno usporava ovo financijsko injektiranje. S druge strane, vraćanje pozajmnice »3. maju«, tih 523 milijuna kuna, nije specificirano u odluci Vlade u kojoj je, osim izdavanja jamstava, točno specificirano na što se taj »rescue-aid« od 96 milijuna eura može trošiti.
Predsjednik Radničkog vijeća »3. maja« Juraj Šoljić jučer je izrazio nezadovoljstvo i protivljenje činjenici da su radnici brodogradilišta »3. maj«, njih stotinjak, poslani kao ispomoć u pulsko brodogradilište, a navodno je u pripremi još dvadesetak.
Ovaj petak u Rijeci bit će u znaku pitanja, a vjerojatno i nekih konkretnijih odgovora vezanih uz daljnji opstanak »3. maja« u sastavu Uljanik grupe. Na incijativu Sindikata metalaca održat će se proširena sjednica Gospodarsko-socijalnog vijeća Primorsko-goranske županije, na koju su pozvani svi koji o ovoj temi i gorućem pitanju trebaju i mogu nešto reći, od pomoćnika ministrice gospodarstva Zvonimira Novaka, primorsko-goranskog župana Zlatka Komadine, riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela, Uprave Uljanika, »3. maja«, ali i kooperanata i dobavljača riječkog brodogradilišta koji su na korak do toga da stave ključ u bravu zbog nagomilanih dugova prouzročenih potraživanjima od »3. maja«.
Atmosferi na riječkoj lokaciji zasigurno ne pridonosi ni činjenica da su 163 zaposlenika koja su prije nekoliko godina izdvojena iz sustava »3. maja« i formalno zaposlena u Uljaniku d.d., odnosno Holdingu, od 1. ožujka postala zaposlenici – Uljanik brodogradilišta. Tek je desetak zaposlenika, Riječana, vraćeno nazad u »3. maj«. Kako je Uljanik brodogradilište to koje sada treba ući u proces restrukturiranja, kao svoje jedine šanse da preživi, nekadašnji trećemajci u ovoj najnovijoj »pretumbaciji« iz jednog društva u drugo vide otvorena vrata da se mogu podvesti pod tehnološki višak u sklopu restrukturiranja pulskog brodogradilišta.
Raspodjela radnika
– Prelazak većine radnika iz Holdinga u Uljanik brodogradilište učinjeno je zbog objedinjavanja brodograđevnog procesa unutar samih brodogradilišta. Vrlo je vjerojatno da će dio radnika, sukladno operativnim potrebama lokacije u idućim mjesecima, biti i formalno vezan za brodogradilište »3. maj«, no to će determinirati sam proces rada i predstojeće okolnosti. Poput svih ranijih reorganizacija, tako je i ova provedena uz maksimalnu komunikaciju i suradnju sa socijalnim partnerima te svi radnici u potpunosti zadržavanju ravnopravna materijalna prava – navode u odgovoru koji smo po ovom pitanju dobili iz Uprave Uljanika.
Glavni povjerenik Sindikata metalaca i predsjednik RV-a u »3. maju« Juraj Šoljić ističe kako u Rijeci, formalno, oko ovoga nisu ni mogli reagirati.
– U ovom se slučaju, pretpostavljam, tražila i dobila suglasnost Radničkog vijeća Uljanik brodogradilišta, i to za otvaranje novih radnih mjesta, upravo tih 163 – pojašnjava Šoljić.
