Korisnici spremnika će odgovarati za otpad koji se bude odlagao pored spremnika, što je također nemoguće kontrolirati pa je, upozoravaju »komunalci«, onda apsurdna i odredba uredbe koja će od njih tražiti da osiguraju spremnike koje je moguće zaključati. Ukupno, komunalna će društva spremnike za razvrstavanje posebnih vrsta otpada morati postavljati ispred svih kućanstava, ali i na javnim površinama, pa ističu da su to pretjerana ulaganja, koja će u konačnici skupo koštati – potrošače.

Razvrstavanje

Mnogobrojni građani, stručnjaci i »komunalci«, gradovi i udruženja koja su se tijekom rasprave javila s primjedbama na uredbu, ukazuju na niz problema i nedorečenosti u dokumentu, pri čemu će za Rijeku, odnosno općenito PGŽ i Istarsku županiju, najveći problem biti nedostatak sirovine za rad Centara za gospodarenje otpadom (CGO) u Marišćini i Kaštijunu. Uredba, naime, predviđa što veće razvrstavanje otpada »od vrata do vrata«, dakle u kućanstvima, na javnim površinama i u reciklažnim dvorištima, budući da Hrvatska kao članica EU-a najkasnije do 2020. godine najmanje 50 posto plastike, stakla, papira i metala mora odvajati iz miješanog komunalnog otpada.

Iz tog se razloga od komunalnih društava traži postavljanje mnogobrojnih spremnika za odvajanje, dok istovremeno CGO-ovima sav taj materijal treba za rad. Drugim riječima, ne budu li Marišćina i Kaštijun imali dovoljno sirovine – nerazvrstanog otpada, njihov će »prazan hod« u radu skupo koštati, što će se odraziti na povećanje računa potrošačima, no isto će se dogoditi i ako, dvosjekli je mač, PGŽ i Istarska županija, odnosno njihovi gradovi i općine, ne budu imali dovoljno razvrstanog otpada. U tom će slučaju penale i opet plaćati građani i gospodarstvo kroz skuplje račune. Upravo je to razlog zbog kojeg je bivši ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović inzistirao na smanjenju kapaciteta preostalih 11 CGO-ova po Hrvatskoj, koji se trebaju graditi, a koji su isplanirani prije više od deset godina. Riječka Čistoća u javnoj je raspravi ukazala i na to da će ulaganja u opremu za odvojeno prikupljanje otpada, koji će zatim zajedno s miješanim otpadom morati odaziti u Marišćinu i Kaštijun, biti potpuno nelogična i neopravdana.

Uredba o komunalnom otpadu, također, ne predviđa dovoljno motivacije za građane koji bi otpad ubuduće trebali sortirati u puno većoj mjeri nego sada, čak dvostruko više ako želimo zadovoljiti EU i ne plaćati skupe penale.

Odvoz otpada naplaćivat će se ovisno o volumenu kante za nesortirani miješani otpad, koji će pak svako kućanstvo »zakupljivati« ovisno o broju svojih članova. U »članove«, međutim, ulaze i kućni ljubimci, no ne navodi se jesu li to samo psi i mačke ili i ostali, na račun čega je u javnoj raspravi stiglo puno primjedbi, pa tako i primjedba da će se povećati broj napuštenih životinja.

Otvorena pitanja

Ostaje otvoreno i pitanje naplate volumena kante poslovnim korisnicima koji nemaju »članove«, ali imaju zaposlenike. To znači da će trgovina u prizemlju neke zgrade plaćati istu cijenu zakupa kante kao i umirovljenik koji živi sam u stanu iznad, a koriste istu kantu za otpad. Osim toga, jednako će plaćati tročlano kućanstvo koje otpad sortira, i ono koje to ne čini, a ubuduće bi, predviđa uredba, građani trebali biti i kažnjavani ukoliko »komunalci« u kanti za miješani otpad pronađu nešto što tamo ne pripada, odnosno nije sortirano. Tko će i na koji način kontrolirati i paziti da se to ne dogodi, nemoguće je organizirati, te je izazvalo brojne primjedbe udruga za zaštitu potrošača i drugih sudionika javne rasprave.

Primjedbe je izazvala i odredba koja kaže kako će fiksni dio računa za odvoz otpada jednako plaćati svi potrošači, dakle isti će iznos biti naplaćivan stanu od 30 četvornih metara, i hotelu od 2.000 kvadrata. Hrvatska udruga za zaštitu potrošača upozorava kako će fiksni dio plaćati i vikendaši, iako otpad stvaraju samo povremeno, dok je općenito, napominju u udruzi, neopravdano naplaćivati pražnjenje svih kanti za miješani otpad, i kad su pune i kad su – prazne, odnosno više otpada sortirano u posebne spremnike. Podsjećaju da je Visoki upravni sud prošle godine za naplatu odvoza otpada u Zagrebu presudio da se odvoz ne smije naplaćivati prema zaduženom volumenu kante, već prema stvarno odvezenom otpadu. Kako je tijekom javne rasprave upozorila i bivša pomoćnica ministra zaštite okoliša Lidija Runko Luttenberger, volumen spremnika i fiksni broj njihovog pražnjenja nije stvarna količina otpada koja se potrošačima smije naplaćivati, a koju predviđa važeći Zakon o gospodarenju otpadom.