OPATIJA  Bio je to susret istinskih prijatelja. Bez obzira što je od zadnjeg susreta prošlo puno godina. Zoran Ban i Roberto Baggio sreli su se u opatijskom hotelu Royal i prisjetili se zajedničkih dana iz Juventusa. Između ostaloga i zato što je Zoranov sin David veliki navijač »crno-bijelih« i nije želio propustiti priliku upoznati se s jednim od najvećih igrača Stare dame svih vremena.

– Jako mi je drago što smo se susreli poslije toliko godina i prisjetili se nekih anegdota iz zajedničkih dana u Juventusu. Ona priča o tome kako sam htio pucati jedanaesterac koji sam izborio je istinita, baš smo se nasmijali toj anegdoti. Baggio je vrlo simpatičan, ali da znate kako me pogledao kad sam ga na toj utakmici protiv Genoe htio »preskočiti«…Bio je autoritet na terenu i u svlačionici, ali u svakom pogledu veliki čovjek – kaže Zoran Ban, koji je dovoljno dugo dijelio svlačionicu s Robertom Baggiom da ne bi iz »prve ruke« stekao dojam o kakvom je igraču riječ.

– Bio je jedan od najvećih igrača Juventusa i općenito jedan od najvećih talijanskih nogometaša svih vremena. Međutim, najviše sam o Baggiju saznao tijekom svakodnevnih treninga i vremena provedenog s njim. Za njega se stvarno može reći da je drukčije udarao loptu, imao je ono nešto.

Ovako je to izgledalo na vrhuncu igrače moći »zlatnog repića«:

– Mene je kod Baggija posebno oduševljavao taj njegov međukorak, odnosno to kako je suparničke braniče i igrače koji su ga čuvali hvatao na krivoj nozi. Imao je savršenu kontrolu lopte i tajming u driblingu. Taman kad bi protivnici mislili da ga imaju, on je napravio taj jedan potez ili korak i ostavljao ih iza sebe. Imao je i sjajan slobodnjak, sjećam se da smo vježbali na treningu, a ja bih pucao iz sve snage punom nogom. Znao bi mi reći: Zorane, gađaj, ne nabijaj tu loptu…

Više od igračkih vrlina, Ban je oduvijek u prvom redu cijenio Robertove ljudske kvalitete.

– Nikad neću zaboraviti kada me na kraju jednog treninga, a to je bilo tek kad sam došao u Juventus, pozvao na večeru. Ej, jedan Roberto Baggio zove mene na večeru, a ja još mulac. Bio sam u Torinu sa sadašnjom suprugom Sanjom, onda smo bili još cura i dečko. Ostali smo paf. Uvijek je bio jednostavan, skroman, neiskvaren. Evo, vidjeli ste i sami, nismo se vidjeli puno godina, a pričali smo kao da se vidimo svaki dan. Nikad nije imao niti jednu mrlju u svojoj karijeri, uvijek je skrivao privatni život od medija. Obitelj mu je uvijek bila na prvom mjestu, ostao je dosljedan tome – zaključio je Ban.