Damir Mišković svojevremeno je rekao da će dignuti ruke od svega prvi put kada njegovi vlastiti navijači na tribinama istaknu natpis protiv njega. U Rijeku je uložio puno truda i vlastitog novca, a jedino što je zauzvrat tražio i dobio jest javno priznanje i društveni status
RIJEKA Nakon nešto više od sat vremena igre u jadranskom derbiju na sjevernoj tribini rujevičkog stadiona u rukama pripadnika Armade zasjale su bengalke. Nekoliko trenutaka kasnije sedam, osam baklji lansirano je na travnjak (i ostavilo skupocjene ožiljke na umjetnoj travi…), a pripadnici Armade podignuli su natpis: Odje… mafiju!
Povici koji su to pratili jasno su sugerirali kome je sve to namijenjeno. Damira Miškovića nije bilo na Rujevici, zbog poslovnih i zdravstvenih razloga predsjednik kluba u vrijeme utakmice nalazio se u Švicarskoj.
Armada je uspjela istaknuti samo dio poruke koju je namjeravala uputiti Miškoviću. Policija je navijačima na ulazu na stadion oduzela natpis: »Naša tolerancija ima granicu, došao si pred zadnju stanicu! Od…. Mafiju!«. Ultimatum nakon kojega se neke stvari ne mogu i neće više moći vratiti u prijašnje stanje.
Odnos s Mamićem
Dio pripadnika Armade, odnosno onaj najradikalniji dio, čovjeku koji je uz pomoć vlastitog i kapitala Gabrielea Volpija stvorio najveću i najuspješniju »Rijeku« u povijesti, zamjeraju nekoliko stvari. Prvo i osnovno, poslovni odnos sa Zdravkom Mamićem koji nije stvar od jučer. Mišković je od svojih prvih predsjedničkih dana surađivao s osobom koja u očima većine navijača simbolizira sve loše u hrvatskom nogometu i to niti je tajna, ali niti nešto što »Rijeku« i Miškovića čini drugačijim od ostalih.
Iz Armadinih redova nije bilo moguće dobiti bilo kakvu širu reakciju ili obrazloženje na sve ono što se zbivalo tijekom jadranskog derbija. Armadin glasnogovornik Denis Povh kratko se obratio SMS porukom: Sve je rečeno na stadionu…
Ma što to značilo.
Ne postoji klub u Prvoj i Drugoj HNL koji nije bio prisiljen poslovati s »Dinamom« i Mamićem (uključujući i Hajduk u slučaju prodaje Andrijaševića). Jedno su navijački ideali, a nešto drugo život klubova u HNL-u koji se bore s egzistencijalnim problemima. Iako po vokaciji navijač, Mišković se svih ovih godina u prvom redu ponašao kao odgovorni predsjednik koji pokušava plivati najbolje što umije u mutnim hrvatskim nogometnim vodama i vući poteze koje smatra najboljima za klub. Daleko od toga, povukao je pritom i niz pogrešnih poteza, ali ne može odjednom njegov najveći krimen biti bliski poslovni odnos s Mamićem.
Uostalom, zašto baklje nisu poletjele u teren prošle jeseni kada je iz »Dinama« doveden Franko Andrijašević, koji je »Rijeku« odveo do naslova prvaka ili prije nekoliko sezona, kada je »Dinamov« napadač Andrej Kramarić odveo »Rijeku« do najvećih europskih pobjeda…
Rijekina pozicija
Foto Vedran Karuza
Osim odnosa s Mamićem, dio navijača Miškoviću zamjera i što nije otvoreno krenuo u rat s vodstvom HNS-a i stao na stranu jedinog protukandidata u predsjedničkim izborima – Darija Šimića. Iako ga podržava samo jedan važniji nogometni čimbenik u Hrvatskoj – Udruga Naš Hajduk. Mišković je najavio da neće podržati »Hajdukova kandidata«, ali ni aktualno vodstvo na čelu s Davorom Šukerom. Nije tajna da je Mišković posljednjih mjeseci bio najveći zagovornik Šukerove smjene u aktualnom vodstvu HNS-a. Predsjednik »Rijeke« uspio je oko sebe mobilizirati tkz. »treći blok«, više od 10 županijskih saveza koji su bili spremni stati iza njegova kandidata (Kustić), ali javna je tajna da su sve oporbene aktivnosti pale u vodu kada je visoka politika odlučila stati iza Davora Šukera. Miškoviću nakon toga nije preostalo drugo nego umanjiti štetu, odnosno pokušati balansirati između prohtjeva navijača i činjenice da klub mora zadržati status u HNS-u čekajući pritom neku novu priliku za promjene.
Netko to naziva kukavičlukom, a netko mudrim potezom. »Rijeka« nema iza sebe tako veliki korpus navijača i sklonih političkih opcija (kao Hajduk) da bi si mogla dozvoliti otvoreni sukob s pobjedničkom stranom. Mišković tu doista nema izbora ako želi najbolje za svoj klub!
Postoji i nekoliko drugih primjedbi navijača. Na dio njih Mišković objektivno teško može utjecati (policijska represija, gradnja stadiona na Kantridi…) bez podrške šire društvene zajednice, a dio njih koliko god držale vodu (loša komunikacija s javnosti u slučaju Gavranović, Ristovski…) ipak ne mogu zasjeniti sve ono dobro što je napravio za klub posljednjih godina.
Novi vlasnik
Damir Mišković svojevremeno je rekao da će dignuti ruke od svega prvi put kada njegovi vlastiti navijači na tribinama istaknu natpis protiv njega. Iako mnogi uspoređuju Zdravka Mamića i Damira Miškovića i naslućuju sličan epilog sukoba s navijačima, postoji nekoliko temeljnih razloga zbog kojih si predsjednik »Rijeke« sigurno neće dozvoliti da njegov prekriženi lik kruži po ogradama hrvatskih stadiona. Mišković, za razliku od Mamića, ne živi od nogometa, uložio je u »Rijeku« puno truda i vlastitog novca, a jedino što je zauzvrat tražio i dobio jest javno priznanje i društveni status. Kada izostane javno priznanje vlastitih navijača, onda njegovo bespovratno ulaganje postaje besmisleno.
Ne čudi stoga da čelni klupski čovjek intenzivno razmišlja podnijeti ostavke na sve svoje nogometne funkcije, od čelnika Županijskog nogometnog saveza i člana IO-a HNS-a, pa do čelnika kluba i to u vrlo delikatnom trenutku za klub. Jasno je da takav potez otvara niz sudbinskih pitanja za »Rijeku«, od toga hoće li Mišković odustati od kupovine većinskog udjela i prepustiti Social Sportu da pronađe njegova nasljednika ili će postati dio vlasničke strukture, ali prepustiti vođenje nekoj privremenoj upravi dok ne pronađe novoga vlasnika.
Sutrašnja presica mogla bi donijeti mnoge odgovore…
