
Foto I. Volarić
Dvanaest sati putovanja nakon jutarnjeg treninga. Od Rujevice do Venecije, preko Lisabona do Albufeire. Jučer ujutro su Riječani podigli šator na obalama Atlantika, naravno onaj s pet zvjezdica, hotela Grande Real Santa Eulalia. Ogromno zdanje u ribarskom (nekada), gradiću od petnaestak tisuća ljudi. Sada sablasno prazan, jer grad »turističke industrije« živi ljeti – 300.000 ljudi! Veseo i nasmijan probudio se Danko Matrljan. Zlobnici tvrde zbog toga što nije morao šetati psa… On se vadi na valove koji su mu noću pjevali. Hotel je na – Atlantiku.
Vjeko Miletić je s Matrljanom, Žganjerom i suradnicima odradio »dvostruku porciju« na gradskom stadiona kluba bez značajnije povijesti, a zvučna imena – Imortal. Ljudi žive od turizma, nemaju vremena za nogomet. Idu na sigurnu zaradu – turizam. U ovo doba sunčaju se na plus 16 Englezi i Skandinavci, naravno oni vremešniji, kao nekada u – Opatiji. Riječanima će, netko je napisao, biti ugodno i na plus 6 kada se vrate poslije priprema. Jer, Dinamo je u panici…
Bolest je jedino čega se bojim, govori Kek kada ga upitate da li se boji suparnika. Na sreću, ovo je samo jača gripa. A kakve je jačine najbolje svjedoči podatak da je u Portugal doputovao dan kasnije. Nakon pet dana bolovanja.