Hrvatski poduzetnici u prošloj su godini prvi put ostvarili ukupne prihode veće od tisuću milijardi kuna, odnosno prihode veće od bilijun kuna.

Oni koji su obveznici poreza na dobit, njih više od 150 tisuća, imali su, prema podacima Fine, prihode od tisuću i 99 milijardi kuna i u tu brojku nisu ušli rezultati financijskih institucija poput banaka, iako su i one obveznice poreza na dobit.

No, i bez banaka i ostalih financijskih institucija brojke što ih je objavila Fina dovoljno govore što se u domaćem gospodarstvu događalo u prošloj godini za koju su i sami poduzetnici i Vlada zaključili da je bila iznimno uspješna s obzirom na to kakve su bile globalne političke i tržišne okolnosti, što se prvenstveno odnosi na rat u Ukrajini i energetsku krizu.

Prihod je, dakle, lani povećan za 27,4 posto u odnosu na 2021. godinu, ali još više rasli su rashodi, za čak 28,5 posto, i oni su premašili bilijun kuna, bili su tisuću i 38,5 milijardi kuna.

No, koliko je ta godina bila uspješna za više od 996 tisuća zaposlenih, koji su svojim radom stvorili taj prihod i što su oni dobili od tih silnih milijardi kuna?

Nominalni rast

Plaće naravno ovise o tome koliko je neka tvrtka bila uspješna, je li poslovala s dobiti, je li tu dobit povećala ili je na kraju godine imala gubitak, ali Fina podatke o prosječnim plaćama nije odvojila na one koji su ostvarivali dobit i one koji su poslovali s gubitkom, pa se onda o kolaču koji su dobili radnici može govoriti samo na razini cijelog gospodarstva.

U tom prosjeku su i oni koji su ostvarili dobit koja je ukupno porasla za 22,2 posto, ali i oni koji su ostvarili gubitak, a njih je znatno manje, ali su povećali minus za čak 74 posto.

U prošloj godini neto plaća je rasla u prosjeku 9,7 posto, dakle znatno sporije od ostalih rashoda i znatno sporije od prihoda domaćih kompanija. Rast nije bio dovoljan ni da pokrije inflaciju, pa su domaći radnici u prošloj godini imali manje novca nego u 2021.

Prošlogodišnja raspodjela bila je takva da su radnici, čiji je broj narastao za oko 40 tisuća, dobili manji udio i u prihodima i u rashodima poduzeća.

Svaki radnik u Hrvatskoj u prosjeku je lani, nakon plaćanja poreza i doprinosa, zaradio ukupno 83.776 kuna, što znači da su svi radnici u prošloj godini dobili ukupno 83,36 milijardi kuna. Dakle, oni su za svoj rad, koji je u konačnici stvorio više od bilijun kuna prihoda, dobili 7,58 posto tih prihoda.

U ukupnim rashodima što ih je imalo hrvatsko gospodarstvo kroz neto plaće radnici su dobili 8,02 posto. To znači da se njihova participacija u rezultatima poduzeća smanjila.

Godinu dana ranije radnik je u prosjeku zarađivao 76.272 kune, njih više od 953 tisuće za svoj su rad bili plaćeni ukupno 72,727 milijardi kuna.

To znači da su neto plaće radnika u 2021. godini dosezale 8,435 posto ukupnih prihoda i 0,4 posto ukupnih rashoda. To znači i da radnici, iako nominalno njihove plaće rastu, sve manje participiraju u rezultatima cijelog gospodarstva, odnosno da u ostvarenim prihodima sve više pretežu drugi troškovi.

Moglo bi se to pripisati visokim troškovima energenata, ali oni su bili jednako skupi ili jednako pristupačni nakon Vladine intervencije poduzetnicima u svim krajevima Hrvatske, pa se ipak i visina neto plaće i udio troška neto plaće u ukupnim prihodima razlikuje od regije do regije.

Na dnu EU-a

Primjerice, u Zagrebu na koji otpada gotovo polovina svih prihoda, što je dijelom i zbog toga što u glavnom gradu središte imaju i najveće tvrtke poput HEP-a, Ine, HT-a, maloprodajnih lanaca, prosječna je plaća lani bila 7.990 kuna.

Ta je plaća za 17 posto bila veća od plaće u Primorsko-goranskoj i 23 posto veća od plaće u Zadarskoj županiji, koje puno više od Zagreba ovise o turističkoj sezoni.

Koliko god ta sezona bila uspješna, ona znači djelatnosti koje traže puno radnika, koji su ispodprosječno plaćeni. Zato je moguće da i uz najveću neto plaću u zemlji ukupan udio troška isplate neto plaća u prihodu zagrebačkih tvrtki lani bude 6,7 posto, što je znatno manje od primorsko-goranskog udjela od 9,34 posto ili onoga u zadarskoj županiji koji je bio 9,1 posto.

No, i u Zagrebu, i u te dvije jadranske županije, lani je udio troška neto plaća u ukupnim prihodima pao u odnosu na prethodnu godinu, jer je u obje županije u 2021. godini bio nešto malo iznad deset posto.

Ta usporedba samo pokazuje da sve jača dominacija trgovine i uslužnih djelatnosti u domaćem gospodarstvu znači da će se Hrvatska zacementirati na dnu EU-a kad je u pitanju visina plaća, koliko god Vlada administrativnim intervencijama u porezni i mirovinski sustav nastojala povećati neto primanja radnika.