Mlada Zadranka Monika Vojvodić nedavno je u Poreču ponijela laskavu titulu Miss turizma Hrvatske za 2023. Novookrunjena misica u zadarskim krugovima dobro je poznata jer osim što je poharala veliki broj izbora ljepote, Monika je imala iznimno uspješnu košarkašku karijeru koju je prije dvije godine, nažalost, morala okončati zbog ozbiljne ozljede kralježnice koju je zadobila pri nezgodnom padu tijekom utakmice.

Osim po uspjesima u svijetu sporta i modelinga u koji se otisnula s nepunih pet godina, bila je i voditeljica marketinga i glasnogovornica HNK-a Šibenik te je pratitelje na društvenim mrežama često zabavljala vještinom tehniciranja loptom na nogometnom terenu, i to u visokim potpeticama. Potom seli u Rijeku, gdje su joj se iz Zadra preselili i roditelji, te kreće u posao prodaje nekretnina. Sad je čeka predstavljanje Hrvatske na svjetskom izboru za Miss turizma.

Zaslužena kruna – Monika na 20. izdanju izbora za Miss i Mistera turizma Hrvatske. Foto: Giordano Chelic

– Što me potaknulo na prijavu za još jedan izbor ljepote? Činjenica koju možda manje ljudi zna jest da sam »vlasnica« sedam lenti s izbora ljepote te da sam već dva puta predstavljala Hrvatsku na svjetskim izborima ljepote u Monte Carlu i Rimu. Naravno da sam sretna što je titula Miss turizma pripala meni, jer usprkos svim lentama, ovo mi je prva kruna, i zaista ću pokušati dati sve od sebe kako bih Lijepu Našu predstavila u što boljem svjetlu i ostvarila što bolji plasman na predstojećem svjetskom izboru. To će mi biti treći put kako odlazim na svjetski izbor ljepote, a nadam se i »treća sreća«, kroz smijeh kazuje Monika.

Mlada Zadranka otkriva kako je u modnim vodama »zaplivala« igrom slučajnosti.

– To je došlo sasvim slučajno, nakon ozljede na košarkaškoj utakmici, zbog koje je uslijedila pauza od šest mjeseci, pa sam krenula tim modeling putem. Uslijedilo je osvajanje jedne, pa druge lente i, kako to obično ide, zovu vas jedni pa drugi, i tako zapravo krene ulazak u taj svijet. Ova titula Miss turizma mi puno znači jer zaista smatram da ću upravo ja u najboljem mogućem svjetlu prezentirati Hrvatsku, zato što nema gdje nisam živjela i radila, od Slavonskog Broda, Požege, zatim Rijeke, Zagreba, Splita, Šibenika, Zadra… Sve sam prošla, tako da ako netko zna poprilično dosta o navedenim područjima, onda sam to sasvim sigurno ja, ističe Monika.

Još kao djevojčica Monika je privlačila pažnju karakterom i ljepotom

Košarkaški uspjesi

Krenimo od početka – Monika je s roditeljima, koji korijene vuku s Velog Iža, otoka zadarskog arhipelaga, odmah nakon završene osnovne škole iz Tuzle u BiH preselila u Zadar, gdje je upisala srednju Zdravstvenu gimnaziju u Medicinskoj školi Ante Kuzmanića, koja je te godine bila eksperimentalni program. Na ovaj potez obitelj se odlučila zbog Monikinih košarkaških uspjeha jer je dobila poziv za hrvatsku košarkašku reprezentaciju u kategoriji do 14 godina, gdje je i upisala svoje prve nastupe. Njezini sportski uspjesi su se nizali, a obitelj se njima prilagođavala te ju slijedila na svim stepenicama prema uspjehu. Tako je Monika zaigrala i za ŽKK Zadar.

– Kao dijete sam bila jako živahna, nije me se moglo nikako zaustaviti. Isprobala sam razne sportove i nigdje se nisam pronalazila. Igrom slučaja u školu su nam došli s promotivnim lecima za treninge košarke, a moj je otac cijeli život trenirao košarku dok se, kao i ja, nije ozlijedio u 21. godini, tako da je i on svoju karijeru prekinuo u istoj godini kao i ja.

Valjda je tako trebalo biti. Moja ideja bila je otići na jedan trening, no otac me pokušavao razuvjeriti riječima kako to nije sport za djevojke, bio je poprilično zabrinut jer sam bila poprilično mršava i sitna, pahuljica, u stilu što ću ja tamo, razbit će me tamo. Ali, eto, otišla sam, prvi trening bio je ljubav na prvi pogled, nešto neviđeno, teško je to opisati. Živjela sam samo od treninga do treninga, a budući da sam imala sedam godina, tada su treninzi bili dva do tri puta tjedno.

Tako je to krenulo, prijateljstva, druženja, onda su krenuli uspjesi, reprezentacija. Niti u jednom trenutku nisam zamišljala da ću ostvariti sve što jesam, ali, eto, to je sve išlo nekim svojim tijekom. Stvarno sam cijeli svoj život posvetila sportu, cijela obitelj se tome prilagodila. Došli su u Zadar zbog moje košarke, maksimalno su mi se posvetili. Da nisu oni bili takvi, ne bih niti ja sigurno bila tu gdje jesam, i na tome sam im jako zahvalna, opisuje Monika.

Upravo stoga ističe kako joj je bio iznimno težak period kada se igrajući u Požegi ozlijedila, s obzirom na to da je upravo bila na prekretnici kada je trebala potpisati ugovor i zaigrati za neki od inozemnih klubova, no sudbina je htjela drukčije. Na vrhuncu karijere, kada je tek trebala dati najbolje od sebe, sve je samo stalo i ostalo nedosanjani san.

– U tom trenutku mi je bilo jako teško razumjeti zašto baš ja, zašto se to baš meni dogodilo. Propustila sam i izlaske i druženja, svi su išli na maturalac, ja nisam. Znate kako je teško posvetiti cijeli život tako nečemu, a onda vam se samo u djeliću sekunde sruše svi snovi, i onda se pitate i preispitujete, što dalje? Nakon tog nezgodnog pada u skoku ozlijedila sam vratnu kralježnicu, obišli smo sve bolnice, čuli nekoliko liječničkih mišljenja.

Nije vam svejedno kad od prvog liječnika čujete kako u dobi od 21 godine vi više nećete moći raditi ono za što ste živjeli. Toliko sam ozljeda imala, lomili su mi ruke, zglobove, nos su mi slomili pred svjetski izbor u Monte Carlu. Nikada me ništa nije moglo zaustaviti, ali, eto, to je bila takva povreda, oporavila sam se nakon svih terapija koje sam prošla, no ne daj Bože iste takve povrede, pitanje je što bi bilo sa mnom. Tako sam završila svoju profesionalnu košarkašku karijeru, kazuje Monika.

U dresu ŽKK-a Zadar odigrala je pet sezona

Usklađivanje obaveza

Koliko je teško bilo usklađivati sve obveze vezane za košarku i privatni život, odnosno je li uopće imala priliku živjeti kao većina mladih njezine dobi Monika ističe kako se ipak ne smatra zakinutom u tom smislu.

– Ne mogu reći da mi sve to što nisam proživjela kao moji vršnjaci nedostaje, jer dok sam ja s jedne strane to žrtvovala, s druge strane sam od bavljenja sportom dobivala puno toga više. Sport me formirao u osobu koja sigurno ne bih postala da nisam išla tim putem i mogu slobodno reći, bez lažne skromnosti, da sam dosta i zrelija od svojih vršnjaka te da sam prošla možda neke stvari koje možda ljudi ne prođu za cijeli svoj život.

Priznajem, bilo je teško usklađivati sve obveze, dva treninga na dan, upisala sam i studij Marketing, društveni mediji i odnosi s javnošću na DOBA fakultetu u Mariboru, kojim sam se bavila između svih tih treninga. Uz sve to su krenule i sve te priče s modelingom i izborima. Bilo je jako teško, no kada nešto volite, zaista nije teško pronaći vrijeme za to, nekada i ne spavati, a sve s jednim ciljem, da sve ispadne kako treba. Ne mogu reći da sam zakinula bilo koju stranu tu, završila sam fakultet s odličnim uspjehom, sve u roku, kako sam i zamislila.

U košarci sam postigla uspjehe kakve sam zacrtala, prvi sam šuter Hrvatske za tri poena, jedno vrijeme sam držala rekord s ubačenih osam trica na jednoj utakmici, prošla sve selekcije reprezentacije… Sad me čeka treći svjetski izbor. Svi su mi govorili kako ne mogu dalje tako, da ću se morati za nešto opredijeliti jer će mi previše vremena oduzimati, uvjeravali me da ne mogu biti dobra na sve strane, a ja se jednostavno nisam mogla opredijeliti kada sve to podjednako volim i kada sam za sve podjednaku žrtvu podnijela.

Tako sam to sve nekako balansirala, sve se to nekako ispreplitalo, i tako sam gurala dalje. Sada se pojavio ovaj izbor, činila mi se kao odlična priča na vrhunskom nivou, koju sam iskoristila i, eto, pokazalo se kao dobra ideja, naglašava Monika.

Odlična atmosfera na klupi HNK-a Šibenik

Jača od hejtera

Nakon tragične ozljede planira povratak u Zadar, sa završenim fakultetom, i to svojoj najvećoj ljubavi, košarci i KK-u Zadar. Upravo u to vrijeme Klub traži stručnjaka za marketing i odnose s javnošću te su upravo Monika i još jedan kandidat bili najizglednije opcije za rad na ovom nedovoljnom razvijenom segmentu unutar kluba. No, tada biva izložena brutalnim šovinističkim napadima od strane jednog zadarskog medija. Monika u konačnici završava kao voditeljica marketinga i glasnogovornica HNK-a Šibenik te se seli u Šibenik.

– Zaista osjećam veliku ljubav prema tom klubu, ipak sam tamo provela pet godina svog života. Doslovno nije bilo utakmice na kojoj ja nisam bila. Stvarno sam živjela košarku i još uvijek volim otići pogledati dobru utakmicu. Svašta se tu pisalo, no prava istina je da sam se prijavila za taj posao, bila sam na razgovoru, na kraju su izabrali tog drugog kandidata. No, u tom trenutku, kada je on izabran, izašli su određeni članci, ljudi iz HNK-a Šibenik to su vidjeli, shvatili da bih se ja mogla snaći na tom mjestu te su mi nakon obavljenog razgovora dali priliku te sam se stvarno odlično snašla u cijeloj toj priči.

Bila sam jako zadovoljna obimom posla. To je baš bilo kako sam i zamišljala. Tijekom cijele košarkaške karijere, modeling i sve ostalo načitala sam se raznih naslova i komentara, pa sam naučila ne gledati što se piše, već tko piše. Ono što me zasmetalo je činjenica da su se svi bazirali na moju ulogu misice, pa je to zvučalo »misica Monika Vojvodić kandidira se za neku sportsku poziciju«. Pa i ja bih da takvo nešto pročitam rekla što ova radi tu. Naravno da će osoba koja ima karijeru i iskustvo biti prvi izbor. No, tada u cijeloj toj situaciji nitko nije spomenuo da sam ja cijeli život košarkašica.

Ako itko zna sve o košarci, onda sam to ja, ako itko zna sve o KK-u Zadar u tom periodu, kada sam ja bila tu, onda sam to ja, ako itko zna o marketingu i PR-u, a da je povezano sa sportom, onda sam to ja. No, nitko to nije gledao, svi su se samo fokusirali na ono što im je tako bezobrazno podmetnuto – »ti si misica, što bi ti htjela«. To me zasmetalo, no nisam dala da me to zaustavi ili uspori, ja sam nastavila dalje svojim putem i pokazalo se da to nije baš tako kako su tada neki pisali, kazuje Monika.

Među brojnim lentama i titulama ponijela je i onu pobjednice izbora World Top Model – Croatia 2019. Foto: Duško Jarama/Pixsell

Izvagana odluka

U HNK-u Šibenik na poziciji voditeljice marketinga i glasnogovornice zadržala se pola godine. Nakon toga najavila je preseljenje u Rijeku, gdje joj sada žive roditelji, te početak rada u prodaji nekretnina s ocem.

– To je dobro »izvagana« odluka. Moji roditelji su u međuvremenu preselili iz Zadra u Rijeku, i kada sam dala otkaz u Šibeniku i otišla kod mojih, tamo sam se super pronašla. Počela sam novi posao s nekretninama. Tata se bavio time gotovo čitav život, imala sam dobru podlogu, imala sam od koga učiti i sve ostale preduvjete, te sam rekla – zašto ne, idem probati i s tim, i evo pokazalo se odličnim, sada sam u poslu s nekretninama, kazuje Monika.

Iako se trenutačno pronašla u tome, ne isključuje i ne odbacuje druge opcije i mogućnosti koje bi joj život još mogao pružiti.

– Cijeli život sam otvorena za sve opcije. Danas isplaniram jedno, sutra bude nešto sasvim drukčije, ali puno bolje, tako da što god mi život pruži, ja ću to uzeti. Za mene je izlazak iz zone komfora svakodnevica. Pokušavam iskoristiti sve prilike koje mi se nude, poručuje.

Kao bivša košarkašica koja se k tome bavi i modelingom, za očekivati je kako joj je bavljenje sportom nakon toliko godina intenzivnih treninga ostalo u krvi. S druge strane bavljenje modelingom zahtijeva određenu brigu za vlastiti izgled. Bavi li se i dalje sportom i pazi li na prehranu, zanima sve one koji bi joj mogli pozavidjeti na isklesanoj figuri.

– Za sve je zaslužan sport, kako sam od malih nogu krenula trenirati, tako sam i formirala svoje tijelo, možda su tu malo i geni zaslužni, ali da, treniram i dalje, ne baš svaki dan, ali bar četiri do pet puta tjedno. Češće odem na basket, nekada u teretanu, malo na trčanje, jako volim biciklirati, nekada prijeđem 30 kilometara. Fizički sam zaista dosta aktivna. A što se tiče same prehrane, nikada nisam pretjerivala ni u čemu. Imam svoj balans. Jedem što mi se jede, ali znam koliko mogu i koliko smijem. Normalna sam osoba koja ne jede samo salate, znam pojesti i pizzu, jednostavno ne želim sebi uskratiti ništa, ali treba znati mjeru, ističe Monika.

Idealan muškarac

Kao javnoj osobi, nakon svih osvojenih titula, pa tako i nakon ove posljednje, a posebno dok je bila na funkciji u HNK-u Šibenik, inboksi na društvenim mrežama su joj gorjeli. Pitamo kakvih je sve uleta imala, pristojnih ili bezobraznih, te laska li joj pažnja suprotnog spola, a Monika se smije.

– Uvijek je bilo i bit će, a posebno kada sam došla u HNK Šibenik.

Valjda je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu. Mislim da ne postoji osoba koja ne prati nogomet, i još kada sam se tamo pojavila kao žena, tada mi je mobitel zablokirao. Neke pročitam, neke ne, dobro se nasmijem. Imam dečka, tako da me takve stvari ne zanimaju, »uništava« Monika posljednju nadu svojim obožavateljima.

Pitamo ju čime ju je dečko osvojio.

– Pokušavam naći prave riječi kojima bih ga opisala. On je zapravo baš onakav kako zamišljam idealnog muškarca. Stvarno, džentlmen, vjetar u leđa, podrška, oslonac, ima sve kvalitete koje su mi bitne. Ali i više od toga. Toliko sam mu zahvalna na svemu i toliko mi je velika podrška, što mi zaista jako puno znači. Naravno, imala sam tijekom cijelog života veliku podršku roditelja, no drukčije je to kada vas na takav način vaš partner podržava i gura naprijed, zaključila je Monika za kraj.