Foto: Privatna arhiva
"Započeli smo s nekoliko članova koji su dijelili zajedničku ljubav prema plesu, ali s vremenom smo privukli nove talente različitih dobnih skupina i interesa", kaže predsjednica udruge i umjetnička voditeljica Lidija Brajković
povezane vijesti
Riječka plesna skupina Porto Ri u završnim je fazama priprema za novu plesnu produkciju kojom će obilježiti trideset godina postojanja.
Nove koreografije plesači Porto Rija pokazat će na pozornici Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku u ponedjeljak, 19. lipnja. U tom povodu donosimo razgovor s predsjednicom udruge i umjetničkom voditeljicom Lidijom Brajković s kojom slikom i tekstom krećemo u retrospekciju trideset godine skupine Porto Ri.
Slavljenička produkcijaTrideset godina obilježit ćete i slavljeničkom produkcijom. Što ste pripremili za proslavu? – Slijedi nam slavljenička produkcija koja će se 19. lipnja u 18 i 20 h održati u HKD-u te je želimo obilježiti sa svojim plesačima i trenerima te našim gostima i prijateljima. Bit će tu i naši dragi prijatelji iz udruge Foliot Matulji, vrtića Vežica s kojima godinama surađujemo te plesači iz Salsa NY Rijeka koji će uveličati program, a posebno se veselimo što će na našoj produkciji nastupiti i Damir Kedžo…Ima tu još ponešto, ali ne smijemo baš sve otkriti. |
Ispunjujuće i razvojno iskustvo
Kako biste opisali proteklih 30 godina djelovanja plesne grupe Porto Ri?
– Kao nevjerojatno ispunjavajuće i razvojno iskustvo. Naša grupa plesača izrasla je i evoluirala iz malene skupine entuzijasta u priznatu plesnu udrugu koju čine strastveni talentirani plesači i njihovi voditelji. Njegujemo mladenački duh već 30 godina pa vrijeme kao da nam nije ni teklo.
Zašto je prije tri desetljeća plesna grupa uopće i osnovana?
– Svakako iz razloga što sam ja još odmalena plesala u baletnom studiju pod vodstvom prof. Joze Komljenovića koji je bio izuzetno strog pedagog, ali i koji mi je usadio veliku želju za plesom općenito, što se i pokazalo tijekom svih ovih godina. Nas četiri prijateljice, Milica, Sanda, Vesna i ja, odlučile smo krenuti same, nakon čega nam se pridružilo još djevojaka te malo-pomalo, tijekom mjeseci i godina, uspjele smo u svojoj ideji i na tome sam im jako zahvalna.
Kako se Porto Ri mijenjao svih ovih godina?
– Tijekom proteklih 30 godina naša grupa plesača prošla je kroz značajne promjene. Započeli smo s nekoliko članova koji su dijelili zajedničku ljubav prema plesu, ali s vremenom smo privukli nove talente različitih dobnih skupina i interesa. Naša se grupa proširila, postala raznolika i uključila različite stilove plesa, što nam je omogućilo da istražujemo i prezentiramo širok spektar plesnih izraza.
Zajedno smo se razvijali tim trenera i ja. Naučila sam koliko je važno biti otvoren za nove ideje, prilagođavati se promjenama i neprestano se usavršavati. Učenje je uvijek dvosmjeran proces; svi smo zajedno rasli i razvijali se kao umjetnici i ljudi.
Ponosna na sebe i suradnike
Kako danas izgleda Porto Ri?
– Gledajući unatrag, jako sam ponosna na sebe i dio ljudi kojima sam itekako zahvalna i koji su zaslužni za ovo gdje smo sada svi zajedno. Puno je tu uloženo truda, želje, ali prije svega ljubavi prema plesu i plesnoj umjetnosti. Trenutačno imamo sedam trenera, uz vanjske suradnike po potrebi.
Brojimo oko 150 članova; neki su članovi s nama više od 10 godina i to me veseli jer se u njima kriju i budući treneri, što je veoma važno. Djelujemo na više lokacija i to prije svega u našoj dvorani u Supilovoj ulici, u fitness Studiju S Trsat i Zamet, igraonici Baltazar na Vežici te u nekim školama.
Što se tiče nastupa i natjecanja, toga je tijekom svih ovih godina bilo jako, jako puno i teško bi ih bilo sve nabrojati. Sudjelovali smo na MIK-u u suradnji s pojedinim pjevačima, sudjelovali u snimanju spotova s našim pjevačima kao što su Doris Dragović, Ivan Zak i drugi.
Sudjelovali smo na mnogim humanitarnim i sličnim priredbama te mogu samo reći da smo tijekom godina bili na jako puno natjecanja na kojima smo osvajali zlatne, srebrne i brončane medalje, kako u Hrvatskoj, tako i u Europi i svijetu. Produkcije naših plesača radimo dva puta godišnje kako bismo, prvenstveno roditeljima, ali našim prijateljima i pratiteljima, pokazali što se sve kroz godinu radilo.
Kako izgleda vođenje plesne grupe danas u odnosu na prije 30 godina? Je li interes djece veći ili manji? Imate li veću ili manju podršku lokalne zajednice?
– Rekla bih da to najviše ovisi o trendovima kroz godine. Sve je to bilo nekako drukčije. Čini mi se da su djeca bila više zainteresirana i imala više volje za dolaske na treninge. Društvene mreže tada nisu bile toliko dostupne i sve smo sami osmišljavali te je to je bilo puno interesantnije.
No danas su druga vremena, mladi više vole sjesti za kompjutor gdje im je sve dostupno. Ples je svakako sve popularniji i to mi je jako drago vidjeti. U Hrvatskoj ima puno plesnih grupa, zato treba pustiti mlade koreografe da se umjetnički izraze u svome vremenu.
Da, imamo podršku lokalne zajednice, Odjela za kulturu Grada Rijeke, kao i Županije. Iako, nekad je bilo lakše dobiti potporu u odnosu na danas jer nas je bilo možda dvoje ili troje, a sada nas je sve više. I to razumijem.
Ples je moćno sredstvo
I za kraj, Lidija, što ste vi naučili u posljednjih 30 godina vodeći Porto Ri?
– Naučila sam brojne vrijedne lekcije, kao što su važnost individualnog pristupa svakom članu grupe kako bi se istaknule njihove snage. Svatko ima jedinstvene talente i moj je zadatak kao voditelja otkriti ih i na prvo mjesto staviti njihov osobni razvoj.
Moj je posao, a i životni poziv, da pružim podršku plesačima kako bi mogli dosegnuti svoj pun potencijal. Također, shvatila sam važnost stvaranja pozitivne atmosfere unutar grupe, stoga nastojim održati okruženje koje potiče zajedništvo i međusobno poštovanje među plesačima i voditeljima.
Trudila sam se, i nastavit ću što dulje budem mogla, da naša plesna skupina bude mjesto gdje se mladi ljudi mogu osjećati sigurno, podržano i ohrabreno.
Treba zapamtiti da je ples moćno sredstvo za izgradnju samopouzdanja, ako se pažljivo tome pristupi. Želim zahvaliti svim našim bivšim članovima i trenerima, koji su u nekom razdoblju prošli s nama dio puta i sudjelovali u toj našoj zajedničkoj priči; posebno Ivi, Vanesi, Ines i Lari koje su s nama već jako dugo.
I za kraj, želim reći da sam imala tu sreću i provela najljepše djetinjstvo i dio svog života uživajući u plesu i onome što ples može pružiti.