Plesna grupa Flame sutra slavi 20. rođendan, što će proslaviti premijerom dokumentarnog filma te subotnjom produkcijom u HKD-u na Sušaku.

Kroz Flame je dosad prošlo više od tri tisuće plesača i plesačica koji su imali važnu ulogu u izgradnji zajednice kojoj su plesne predstave i nastupi bili temelji.

Neki od članova plesom se bave profesionalno, neki rekreativno, a svima je zajednička ljubav prema plesu. O velikom jubileju razgovaramo s umjetničkom ravnateljicom Plesne grupe Flame Martinom Hrlić Rogić.

Foto: PIXELS STUDIO

Nagrada iz Las Vegasa

Ove subote slavite 20 godina Flamea. Koliko će plesača biti uključeno u program?

– Sutra je veliki 20. rođendan i slavimo ga u Ljetnom Art-kinu premijerom dokumentarnog filma »O plesu koji je izgradio dom« redatelja Karla Čargonje.

Film prati proces stvaranja nove, šesnaeste predstave iz produkcije Plesne grupe Flame, naslova »ja(l) generacija« i govori o tome kako je to plesati i biti dio procesa koji je u isto vrijeme težak i opojan, a kako je neovisno o stilovima i godinama osjećaj sudjelovanja u nastanku plesne predstave uvijek isti.

U vizualnoj pozadini plesnih probi i nastupa neki od starijih članova Plesne grupe Flame kroz priču dijele fragmente svojeg sjećanja iz protekla dva desetljeća.

U subotu nastavljamo slavlje u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku rođendanskom produkcijom koja na kazališne daske dovodi mnoštvo plesača koji su bili dio Flameove zajednice te će publika u brojnim koreografijama različitih plesnih stilova moći uživati u sinergiji mladih i zrelih, aktivnih i umirovljenih, amaterskih i profesionalnih plesača.

Uz projekcije arhivskih snimaka naših predstava, nastupa, natjecanja, putovanja i druženja, 200 plesača nastojat će udaranjem slavljeničkog plesačkog tempa prenijeti emociju svih priča koje smo stvarali tijekom 20 godina postojanja.

Možemo li se prisjetiti tko je i kada osnovao Flame, i tko je od osnivača i danas u Flameu?

– Flame smo davne 2003. osnovale Sanda Tamarut, Milica Golić i ja, s puno ljubavi i entuzijazma, s golemim plesačkim trudom koji nas je već 2004. odveo na svjetsko prvenstvo u Las Vegasu i osvojeno prvo mjesto s koreografijom kojom smo krenule na put.

S ove vremenske distance čini mi se kao da se po povratku iz SAD-a gotovo cijeli plesni grad upisao u našu grupu, a rekla bih da zanimanje za Flameom ni danas ne jenjava. Sanda i Milica i dalje rekreativno plešu, a ja sam već dugi niz godina u umjetničkom vodstvu grupe.

Osnivački trio na svakoj Flameovoj obljetnici možete vidjeti zajedno na pozornici, pa je tako slučaj i ove subote. Probe koje smo imali i koje i dalje imamo prije produkcije sa svim starim članovima donijele su mnogo prisjećanja i smijanja do kasno u noć jer Flame ipak nije samo mjesto plesa već i druga obitelj.

Foto: FILIP GRŽINČIĆ

Povijesni trenutak

Koliko članova, i u koliko grupa, imate danas? Tko su voditelji? Znate li koliko je plesača prošlo kroz Flame tijekom svih ovih godina?

– Flame je odgojio više od tri tisuće plesačica i plesača, a svake godine upisujemo nove članove i imamo pun kapacitet grupe, dvjestotinjak članova godišnje podijeljenih u 18 grupa s 11 voditelja.

Grupe su podijeljene po uzrastima i plesnim stilovima pa tako postoji najveće zanimanje za urbane plesne stilove, hip-hop, MTV, heels i fusion koje vode Dominik Valić, Helena Dimitrišin Tomasić, Ivana Tus, Dolores Andonov i Nika Nasteski, mlađe uzraste – kikiće i juniore paze Martina Talan, Mattea Linić i Iva Šupek, suvremeni ples podučava Martina Miliša, workout Antonia Bašković, a dinosaure i ansambl za predstave vodim ja u plesnim stilovima jazz, musical i suvremeni.

Što vam je bila misao vodilja prilikom osnivanja Flamea, i je li ona aktualna do danas? Što biste izdvojili kao posebnost Flamea? Po čemu se razlikujete od ostalih plesnih grupa?

– Želja za osnivanjem plesne grupe bila je, naravno, sloboda u umjetničkom procesu i stvaranju koreografskih etida i većih izvedbenih projekata. Iza nas je 16 cjelovečernjih predstava i sedam performansa, puno suradnji, natjecanja, gostovanja na festivalima. Poticanje mladih ljudi na kreativno izražavanje bio je i ostao glavni cilj naše plesne grupe. Neki su završili plesne akademije, drugi, pak, pošli putem završenih zanimanja i obrazovanja, ali i dalje ostaje neraskidivo prijateljstvo i zarazna ovisnost o plesu.

Možete se pohvaliti brojnim priznanjima. Koje nagrade su vam najdraže i zašto?

– Nagrada je puno, ali najdraže su uspomene na izvedbe poput Otvorenja EPK-a i »Opere industriale« gdje je nas 40 plesača u trlišu »3. maja« s kacigama na glavama zaplesalo na kiši i sve ono što smo do tada radili, dobilo je smisao. Pripadali smo našem gradu, osjetili publiku punu podrške, koja diše zajedno s nama, a taj povijesni trenutak ostat će urezan u pamćenje do kraja života.

Što možemo očekivati od Flamea u sljedećih dvadeset godina?

– Plesna dvorana je već dugi niz godina u centru grada, u boemskoj Ciottinoj ulici i uvijek su naša vrata otvorena za sve one koji se žele okušati u plesnom svijetu.

Nadam se da ćemo i dalje biti angažirani sa suvremenom problematikom čovjeka u svijetu u kojem živi i obrađivati teme za koje mislimo da su bitne da se uprizore u našim predstavama ili kraćim formatima za natjecanja i festivale. Hvala Gradu Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji na podršci tijekom svih ovih godina, za sve projekte koje smo zbog njih uspjeli i realizirati. Prognoza za sljedećih 20 je neki novi klinici, neke nove teme, ali uvijek isti entuzijazam, sreća i ljubav prema plesu.

Dokumentarac Karla Čargonje »O plesu koji je izgradio dom«

Premijera dokumentarnog filma »O plesu koji je izgradio dom« Karla Čargonje, o procesu stvaranja šesnaeste predstave iz produkcije Plesne grupe Flame, bit će održana sutra u 21.30 u Ljetnom Art-kinu, uz gostovanje autorske ekipe filma te plesača i plesačica Flamea.

Film prati proces stvaranja predstave »ja(l) generacija« i govori o tome kako je to plesati i biti dio procesa koji je u isto vrijeme težak i opojan, a kako je neovisno o stilovima i godinama osjećaj sudjelovanja u nastanku plesne predstave uvijek isti. U vizualnoj pozadini plesnih probi i nastupa neki od starijih članova Plesne grupe Flame kroz priču dijele fragmente svojeg sjećanja iz protekla dva desetljeća. Više nam je o dokumentarcu otkrio njegov autor Karlo Čargonja.

Na čiju inicijativu je nastao film?

– Film je nastao na inicijativu Martine Hrlić Rogić, koja je na taj način htjela obilježiti 20 godina postojanja plesne grupe Flame. Krenuli smo od ideje da film traje 15 minuta, ali već pred kraj snimanja shvatio sam da će to biti kratko za prenošenje poruke. Došli smo do 28 minuta filma.

Što ste željeli njime prenijeti, otkriti publici?

– Martina je imala ideju da filmom želi pratiti proces nastajanja najnovije Flameove predstave »Ja(l) generacija« i intervjuirati neke od starijih članova plesne grupe. Koristeći te principe htio sam pronaći nešto po čemu je Flame poseban u odnosu na druge plesne grupe i vrlo brzo se iskristaliziralo da je to zajedništvo. Njihovi odnosi i druženja nadilaze ples, dvoranu i pozornicu i o tome se radi u filmu.

Što vas se najviše dojmilo surađujući s Flameom?

– Najviše me se dojmila baš suradnja. Bilo je lijepo snimati film, pratiti proces nastanka predstave i komunicirati s Martinom. Mislim da nisam u svom dosadašnjem profesionalnom djelovanju imao bolju suradnju.

Film prenosi ljubav prema plesu? Dijelite li i vi s Flameom ljubav prema plesu?

– Moja supruga plesala je u jednoj drugoj plesnoj grupi u Rijeci, tako da sam nakon što je ona počela plesati, pratio što se događa na riječkoj plesnoj sceni. Ne mogu to usporediti s ljubavlju i strašću koju imaju članovi plesne grupe Flame prema plesu, ali mogu reći da pratim i volim pogledati ples.

Planirate li prikazivanja filma i drugdje nakon Rijeke?

– Zasad je plan da u sljedećih godinu dana pokušamo plasirati film na neke od festivala i nakon toga ga postaviti online. Nismo detaljno razradili plan s obzirom na to da smo film morali završiti na Flameov rođendan pa smo imali malo manje vremena nego što je uobičajeno za razmišljanje o životu filma nakon premijere.

Foto: FILIP GRŽINČIĆ