NP Plitvička jezera od samog je svog institucionalnog nastanka ustanova koja najveću moguću pažnju posvećuje održivom razvoju, ekologiji i svemu onom što čini ravnotežu unutar cjelokupne prirodne zajednice, unutar koje živi i čovjek, vrlo često i najveća opasnost za sve ono o čemu se naš najznačajniji nacionalni park skrbi. Upravo stoga, zbog ravnoteže, prije niz godina donesena je odluka, obaveza o disperziji turista izvan špice turističke sezone. Brojnost posjetitelja u kratkom vremenu postala je, naime, opasna za čitav ekosustav Plitvičkih jezera.

U središtu pozornosti, ali i strahovanja, tada se našla – sedra. Šesnaest veličanstvenih jezera koja čine središte nacionalnog parka formirana su u različitim veličinama, a nastala su vrlo složenim biodinamičkim procesom rasta sedrenih barijera, što je upravo jedan od razloga zašto su Plitvička jezera 26. listopada 1979. godine uvrštena na UNESCO-ovu listu svjetske prirodne baštine i zašto su jedinstvena univerzalna vrijednost.

Priča o sedri

Postoji više definicija sedre, a jedna od njih glasi: »Sedra je šupljikava, porozna stijena koja nastaje taloženjem u vodi otopljenog kalcijevog karbonata pomoću biljaka, algi i mahovina«.

Zanimljiv podatak je da zapravo svuda u svijetu postoji sedra, ali nigdje na svijetu ne postoji ovakav sustav, gdje se uz savršen i jedinstven proces sedra taloži i zapravo čini sedrena slapišta i kaskade, koje tako povezuju sva jezera u parku. Proces osedravanja još nije do kraja istražen, ali bez niza fizikalno-kemijskih i bioloških čimbenika ne bi bilo sedre, bez sedre ne bi bilo niti slapova niti jezera.

Srećom, danas je po pitanju ugroženosti sedre sve u najboljem redu, tako da se znanstvena zajednica NP-a Plitvička jezera danas opet dominantno bavi praćenjem prirodnih pojava, njihove znanstvene valorizacije, kao i zaštite. Jedan od njih započeo je u drugoj polovini travnja, kad je pokrenuto praćenje i spašavanje vodozemaca s lokalne prometnice! Marljivim radom djelatnika prvo je postavljena ograda na osam dionica duž lokalne prometnice za panoramska vozila od lokacije potoka Rječice prema Labudovcu.

Iza ograde smještene su lovne posude i lovni tuneli koji će služiti kao mjesta ulova vodozemaca tijekom njihovih migracija, s posebnim fokusom na pjegavog daždevnjaka. Proljetno razdoblje glavno je vrijeme migracija, kada vodozemci iz kopnenih staništa u kojima su mirovali kreću prema vodenim staništima u kojima se razmnožavaju.

Prohodi na transektima odvijat će se tijekom jutarnjih i večernjih sati pri povoljnim vremenskim prilikama. Ovom aktivnošću nastoji se spasiti jedinke od stradavanja na prometnici, ali i prikupiti podatke koji će predstavljati bazu za pronalaženje trajnih rješenja za siguran prolazak vodozemaca preko prometnice.

Veliki slap zimi

Priča o Krasu

Druga je priča, izuzetno zanimljiva najširoj populaciji, praćenje risa Krasa, posljednje jedinke naseljene u Hrvatsku u svrhu povećanja genske raznolikosti dinarske populacije, koji je krenuo istraživati svoj novi dom nedugo nakon ispuštanja. Prvi skup podataka dobiven s telemetrijske ogrlice pokazuje da je Kras unutar prva dva tjedna prešao granicu BiH, no ubrzo se vratio na područje Nacionalnog parka Plitvice, blizu mjesta ispuštanja.

Zatim je promijenio smjer kretanja te krenuo prema Gorskom kotaru, gdje se zadržao tri tjedna, nakon čega se po drugi put vratio na područje Plitvica, gdje se i trenutačno nalazi. Obilaskom lokacija koje su upućivale na mjesto ulova plijena, utvrdili smo da se Kras redovito hrani, te nam se čini da se dobro prilagođava novoj okolini.

Plitvička jezera ujesen

Centar Pavalek

Sve ove priče dio su brige o održivosti, o opstanku svega onog što karakterizira rad i život, sadašnjost i budućnost NP-a Plitvička jezera. Od brojnih zaljubljenika u Plitvička jezera i znanstvenih istraživača posebno se isticao akademik Ivo Pevalek. Profesor Pevalek je zbog svojih otkrića da su vodene mahovine i alge presudne za jedinstvenu geomorfologiju Plitvičkih jezera te da je temeljni fenomen Plitvičkih jezera stvaranje sedrenih tvorevina jedan od najzaslužnijih pojedinaca za konačno proglašenje Plitvičkih jezera nacionalnim parkom.

Upravo stoga sjedište instituta, koji nastavlja njegovo djelo, kao što se i naziva njegovim imenom, nalazi se unutar najstrožeg središta Parka.

Do proglašenja nacionalnog parka znanstvena su istraživanja bila uglavnom individualna, često su ih samostalno financirali istraživači, a nakon toga postaju multidisciplinarna i organizirana te ih financijski potpomaže Nacionalni park.

Kozjačka draga

Stoga kad se opet nađete na području Plitvičkih jezera, parka koji kao malo koja destinacija u Hrvatskoj ima tako silnu globalnu vidljivost – najčešći su mu, primjerice, gosti iz Južne Koreje, Japana, SAD-a, malo je zapravo država na svijetu iz kojih posjetitelja nije bilo – sjetite se ovih riječi i napora koji se ulažu da priroda ne osjeti tako veliko zanimanje ljudi.

Svi smo mi, naime, u njezinoj funkciji i upravo o veličini i motivaciji da maksimalno poštujemo prirodu ovisi njezin i naš opstanak. Ljudi koji rade u NP-u Plitvička jezera, to itekako dobro znaju, baš kao što na jednako dobar način brane sustav kojim gospodare. Ono što je također poželjno, osim, dakako, periodičnog odlaska u taj valičanstveni Park, praćenje je priča i poruka koje nam iz tog dijela Hrvatske stižu.

Jer, da, Plitvička jezera jedinstvena su, posebna i unikatna, ali zato poruke koje šalju općeljudski su korisne. Koliko smo ih sposobni jasno čuti, toliko nam je svijest o obavezi očuvanja prirode – jasna.