Hrvatsko-slovenske veze, intelektualne, političke i kulturne oduvijek su bile izrazito snažne, što zbog blizine, ali i činjenice da su obje zemlje stoljećima bile u sastavu istih država. Bliski odnosi među Hrvatima i Slovencima kroz povijest su se oblikovali trgovinom, migracijama i međusobnim idejama u umjetnosti, političkome djelovanju i na ostalim poljima, a rezultiralo je, između ostalog, brojnim doseljavanjima s obje strane granice.

Od 1950. godine do danas društvo Bazovica djeluje u prostoru Slovenskog doma na Podpinjolu. Foto: Vedran Karuza

Duboki korijeni

Održavajući svoju slovensku nacionalnu samosvijest, Slovenci u Hrvatskoj obogatili su kulturnu povijest naše zemlje i hrvatskoga naroda te su mnogi ostavili neizbrisiv trag, a gotovo svi su se izrazito dobro uklopili u društvo, toliko da se danas njihovi potomci smatraju domicilnim stanovništvom.

O društveno-povijesnim vezama hrvatskog i slovenskog stanovništva na našem riječkom području te riječkoj slovenskoj zajednici nekada i danas razgovarali smo s dr. sc. Barbarom Riman, riječkom Slovenkom, povjesničarkom koja se aktivno bavi proučavanjem slovenstva, aktualnom predsjednicom Saveza slovenskih društava u Hrvatskoj i članicom Vijeća slovenske nacionalne manjine u Gradu Rijeci te autoricom brojnih članaka i knjiga, među kojima i monografije »Slovenska društva u Hrvatskoj od 1886. do 1991.«.

Pripadnici slovenske nacionalne manjine su po prosjeku godina najstarija nacionalna manjina u Rijeci – Barbara Riman

– Povijest slovenske zajednice u Hrvatskoj, pa i u Rijeci bogata je i višedimenzionalna, isprepletena različitim političko-povijesnim događanjima. Teško je sa sigurnošću reći od kada se stanovnici slovenskih krajeva doseljavaju u Rijeku, ali vidljivo je da već u 15. stoljeću ovdje trajno ili privremeno borave brojni slovenski trgovci, kazala je na početku Barbara Riman.

Istaknula je i nekoliko zanimljivosti poput one da se u Rijeci već u 16. stoljeću, 1520.-1521. godine školovao Primož Trubar, slovenski protestantski reformator i pisac, kao i to da je Janez Vajkard Valvasor, slovenski zemljopisac i povjesničar iz 17. stoljeća, ostavio zanimljiva svjedočanstva o našim i drugim krajevima. Naime, Valvasor je ostavio vrijedne zapise o Klani, Lovranu, Mošćenicama i Kastvu, a u svom djelu »Slava vojvodine Kranjske« opisao je Rijeku i Trsat.

I Primož Trubar bio je riječki đak

Stalne migracije

Brojniji dolasci i doseljavanja slovenskog stanovništva započinju sredinom 19. i početkom 20. stoljeća, usporedno s migracijama pojedinaca iz sela u grad, upravo radi razvoja Rijeke, a kasnije i Sušaka.

, a uz one koji su ovdje pronašli stalno mjesto prebivanja i posao, u Rijeci se mogu pratiti i dnevne migracije zbog posla i obrazovanja.

– Motivi dolaska pojedinaca iz Slovenije su različiti, ali veliki broj aktivno se uključivao u politički i kulturni život te je radio u smjeru boljitka kraja u kojem su živjeli. Trudili su se, koliko je to bilo moguće, popraviti uvjete života svojih vjernika, ako se radilo o svećenicima, ili svojih učenika u slučaju da su bili prosvjetni djelatnici. Svakako je potrebno spomenuti da su svojim radom oblikovali i kulturu kraja koju mi danas poznajemo, ističe Riman govoreći kako je takvih bilo zaista mnogo, a brojni nisu poznati ili su zaboravljeni. Uz svećenike i prosvjetare, mnogi su umjetnici u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca, glazbenici, slikari i drugi pojedinci slovenskog porijekla ostavili snažan i neizbrisiv trag u riječkoj povijesti.

Početkom ove godine susjedi s hrvatske i slovenske strane granice proslavili su povijesni dan – ulazak Hrvatske u Schengen i ukidanje granica. Foto: Mateo Levak

– Kada se na određenom prostoru stabilizira određena skupina doseljenih obitelji i pojedinaca, često se takva skupina i organizira. Dovoljno velik broj doseljenika ujedno je i prvi uvjet da bi se društvo osnovalo, stoga je posljedica stalnog doseljavanja slovenskog stanovništva na određenom prostoru jesu trajniji oblici udruživanja u slovenska društva koja su imala egzistencijalnu dimenziju, ali i kulturnu.

Društva, osim što su pokazatelj strukture stanovništva određene zajednice, ukazuju na to koliko je ona vitalna, ali i činjenicu da ima oblikovanu svijest o tome da se po nečemu izdvaja iz okoline u kojoj djeluje. Za pripadnike slovenske nacionalne manjine, koji su relativno apolitični, društva predstavljaju način očuvanja jezika i kulture svojih predaka, ali i povezanost sa suvremenim tokovima moderne slovenske kulturne scene, objasnila je naša sugovornica.

Slovenska društva

Prema njezinim riječima još 1909. godine osnovano je Slovensko družtvo na Rieci koje je do početka 1913. godine okupljalo značajnije sušačke i riječke Slovence onoga vremena koji su susrete organizirali u hotelu Continental. Nakon ukidanja društva zbog formalno-pravnih teškoća pri registraciji i radu, na Zametu je osnovano Slovensko društvo »Ščipalnik« čiji su se članovi okupljali u gostionici Finderle, a za koje je postojalo samo godinu dana. Istovremeno je od 1912. djelovalo i Slovensko izobraževalo katoliško društvo »Liburnija« te je okupljalo brojne djevojke i žene koje su u Rijeci i na Sušaku radile kao pomoćno osoblje u bogatijim obiteljima.

Potreba za organiziranim djelovanjem ponovo se pojavila nakon Prvog svjetskog rata te je 1927. godine osnovano Slovensko prosvetno in humanitarno društvo »Simon Gregorčič«. Rad ovog društva zamro je početkom Drugog svjetskog rata, ali na temeljima njegova djelovanja nastavilo se djelovanje današnjeg Slovenskog doma KPD Bazovica.

Slovenski dom KPD Bazovica osnovan je 1947. godine s glavnom zadaćom očuvanja nacionalnog identiteta, jezika, običaja te kulture pripadnika slovenske zajednice u Rijeci. Društvo prije svega njeguje kulturne i društvene veze sa Slovenijom, organizira učenje slovenskog jezika i kulturna događanja te zastupa interese Slovenaca kroz djelovanje različitih amaterskih skupina.

Od osnivanja Društva djeluje mješoviti pjevački zbor, a danas su aktivne i dramska, folklorna, glazbena, plesna, likovna, fotografska, mladinska i planinarska skupina te skupina koja istražuje povijest slovenstva u Rijeci i okolici. Društvo okuplja oko 1.350 članova, od čega je aktivnih 130, a u njihovim prostorima u Ulici Podpinjol moguće je pročitati i različite slovenske tiskovine, dok se u suradnji s Vijećima slovenske nacionalne manjine izdaje i glasilo Sopotja.

Najstariji po dobi

Nažalost, broj pripadnika slovenske nacionalne manjine posljednjih nekoliko desetljeća naglo opada. Prema popisima stanovništva najveći broj Slovenaca u cijeloj Hrvatskoj zabilježen je 1953. godine. Tada ih je bilo 43.191, dok prema posljednjem popisu stanovništva u Hrvatskoj živi 7.729 pripadnika slovenske nacionalne manjine. Osim toga, Riman napominje kako su pripadnici slovenske nacionalne manjine po prosjeku godina najstarija nacionalna manjina.

– Ocijenila bih da su pripadnici slovenske nacionalne manjine u Rijeci dobro integrirani u društvo. Mogućnost učenja slovenskog jezika kao materinskog postoji u dvije osnovne škole u Rijeci, u OŠ Pećine, gdje se slovenski uči više od deset godina, te OŠ Kozala. Jednako tako mogućnost učenja slovenskog jezika prisutna je i u Prvoj slušačkoj hrvatskoj gimnaziji, a na prostoru županije i u OŠ Matulji, PŠ Jušići te OŠ Klana.

Nažalost, na našu inicijativu da se provede anketa kojom se provjerava interes za učenjem slovenskog jezika među pripadnicima slovenske nacionalne manjine, nisu sve škole pozitivno reagirale i provele anketu, iako smo tražili. Inače, slovenska zajednica od 2011. godine trudi se omogućiti učenje slovenskog jezika i djeci predškolskog uzrasta. Inicijative koje su postojale na kraju se nisu realizirale u potpunosti, ali se nadamo da će i do toga uskoro doći u Rijeci.

U tom slučaju Rijeka bi bila jedini grad u Hrvatskoj gdje bi bila prisutna cjelovita obrazovna vertikala, vrtić, osnovna i srednja škola te lektorat slovenskog jezika koji djeluje na Filozofskom fakultetu u Rijeci, kazala je Barbara Riman. Na kraju je istaknula nadu da će dinamika smanjivanja slovenskog stanovništva na našem prostoru ipak odvijati sporijim tempom.

– Nacionalne su manjine suoblikovale Rijeku i bila bi velika šteta da i jedna od postojećih nestane. Ipak su one svojom kulturom dale i još uvijek daju poseban štih ovom lijepom gradu. Što se djelovanja tiče, naše su nade usmjerene prema ostvarivanju prava za kojima se pojavi potreba, kao i prema tomu da i dalje uspješno djelujemo te budemo dio zajednice u kojoj živimo, zaključila je.

Slovenci koji su ostavili trag Veliki broj značajnih i znamenitih Slovenaca na našem je području ostavio zamjetan trag u političkom, društvenom i kulturnom životu Rijeke i Kvarnera u posljednja dva stoljeća. Od mnogih svećenika, prosvjetnih radnika, umjetnika i erudita slovenskoga podrijetla teško je istaknuti sve, ali među značajnijima možemo nabrojiti krčke biskupe Antuna Mahnića i Josipa Srebrenića, svećenika i preporoditelja Franju Ravnika koji je kratko vrijeme djelovao u Kastavštini i puno učinio za tamošnje stanovništvo, učitelja Janeza Trdine koji je radio u riječkoj gimnaziji, danas Prvoj sušačkoj hrvatskoj gimnaziji, franjevaca Vendelina Vošnjaka i Mihaela Trohu, Ambroza Testena koji je djelovao u sv. Eufemiji u Kamporu na Rabu. Antun Mahnić Važnim se čini spomenuti djelatnost biskupa Antuna Mahnića koji je u 23 godine upravljanja Krčkom biskupijom ostavio velebno djelo. Bio je veliki zagovaratelj hrvatskih nacionalnih i vjerskih interesa, pokretač časopisa Hrvatska straža i Luč te se ističe kao vatreni branitelj glagoljice i staroslavenske liturgije koji je 1902. godine osnovao Staroslavensku akademiju radi proučavanja i promicanja staroslavenskog jezika u liturgiji. Veliko djelo iza sebe je ostavio i Ambroz Testen, samouk slikar koji se smatra jednim od najvećih sakralnih slikara 20. stoljeća, a njemu u čast u sklopu Etnografskog muzeja otvorena je Memorijalna zbirka fra Ambroza Testena. Ambroz Testen, svećenik i samouki slikar koji se smatra jednim od najvećih sakralnih slikara 20. stoljeća, dobio je galeriju na Rabu Zora Ausec, Slovenka i učiteljica hrvatskog jezika koja je posvetila život očuvanju prava na materinski jezik i kulturu te je 1950. godine pokrenula nastavu slovenskog jezika u nižim razredima osnovne škole Matteoti, a na njezinu je inicijativu osnovano društvo KPD Bazovica. Osim nje, u Rijeci je aktivan bio niz slovenskih umjetnika i glazbenika, poput skladatelja Josipa Kaplana ili glumaca, solista, opernih pjevača, redatelja, koreografa i dramaturga, odnosno članova riječkog HNK -a Ivana pl. Zajca među kojima se ističe Branka Rasberger Verdonik i njen muž Edo Verdonik, Ferdo Delak, Maks Kirbos, Peter Pustišek, Mateja Pučko-Petković, Mihaela Šarić i mnogi drugi.