KOLONIJA

Maria Steyskalová u Crikvenicu dovela prve goste iz Čehoslovačke

Slavica Bakić

Foto: Muzej grada Crikvenice

Foto: Muzej grada Crikvenice

Najomiljenije morsko lječilište Čeha i Slovaka



Jedan od povoda prvim organiziranim dolascima turista u Crikvenicu bio je povezan s ljekovitošću sunca, mora i zraka, stoga je zdravstveni turizam jezgra crikveničke turističke tradicije te njezin prvotni glasnik i promotor u Hrvatskoj i svijetu, stoji u monografiji skupine autora »Thalassotherapija Crikvenica – stoljetna tradicija zdravstvene djelatnosti«.


Dječja kolonija


A povijest crikveničkog turizma i širenje dobrog glasa o Crikvenici u svijetu nezaobilazni su bez spominjanja imena Marie Steyskalováe. Čehinja Steyskalová rođena je 21. siječnja 1862. u Brnu, gdje je i umrla 12. listopada 1928. godine. Vrlo se rano afirmirala kao posebno nadarena učiteljica u Moravskoj.


Od 1900. godine je ravnateljica ženske dječje ustanove, gdje posebnu pažnju posvećuje djeci bez roditelja i siromašnoj djeci. Boravkom u Beču i Brnu zapazila je izvrstan učinak djelovanja mora na djecu bogataša koja su se vraćala nakon boravka i oporavka na moru, a žalostilo ju je što se nitko ne brine da se i siromašnoj češkoj djeci omogući odlazak na more.


Maria Steyskalová. Foto: Encyklopedie Brna




Skupivši dovoljno novca, odlazi na more tražiti odgovarajuće mjesto za bolesnu i slabunjavu češku djecu, u čemu joj je pomagala Danica Hutira iz Ogulina i crikvenička učiteljica Anka Sertić. Birajući između Crikvenice, Selca i Novog Vinodolskog, odlučile su se za Crikvenicu, jer im se učinila najprikladnijom za ostvarenje njihovih namjera.


U početku je za samo desetero djece zahtijevala i tražila dvije sobe i kuhinju, a kako to nije uspjela sama ostvariti, pomogao joj je apotekar Ivan Polić koji joj je pronašao i preporučio da iznajmi Vilu Zelengaj, što je 1910. i učinila. To je omogućilo da već 10. listopada iste godine doputuje deset djevojaka.


Kolonija je u početku nazvana Česká detska kolonie Božena Némcová v Crikvenici, a zakladateljica tog češkog lječilišta bila je Marie Steyskalová. Stoga je od 10. listopada 1910. godine, rješenjem Općine i Lječilišnog povjerenstva Crikvenice kolonija imala pravo javnosti pod imenom Česka detska ozdravovny Marije Steyskalove, a mještani Crikvenice su je prozvali Češkom kolonijom.


Već je prvi boravak djeci omogućio odličan oporavak, povećanje tjelesne težine te izlječenje od raznih bolesti, primjerice rahitisa, skrofuloze i nekih oblika tuberkuloze, bolesti dišnih organa, kože, lokomotornih organa itd. Druga grupa djece krenula je 5. siječnja 1911. godine, a vodila ih je Berta Drgáčová, koja je od tada vodila koloniju u Crikvenici i bila glavna suradnica Marije Steyskalove.


Djeca su u Crikvenici bila lijepo primljena i vrlo su se brzo privikla na život na moru i u koloniji


Potpora zajednice


Djeca su u Crikvenici bila lijepo primljena i vrlo su se brzo privikla na život na moru i u koloniji. Djelatnost kolonije povezivana je s lokalnim vlastima, ustanovama i organizacijama, a nije izostala ni materijalna pomoć od raznih trgovaca, obrtnika, činovnika te drugih dobrotvora i ustanova.


Kako se Češka kolonija sve više razvijala, širila i osuvremenjivala, 1922. godine je otvorena i druga češka kolonija za odrasle, nazvana »Miloslava«. Od tada je Crikvenica slovila kao najpoznatije i najomiljenije čehoslovačko morsko kupalište i lječilište.


Osim brige za djecu i građane iz cijele tadašnje Čehoslovačke, treba istaknuti da se kolonija uključila u rješavanje gotovo svih lokalnih humanitarnih, kulturnih, društvenih, socijalnih, gospodarskih, turističkih i svakodnevnih problema i zbivanja u Crikvenici. Godine 1926. se osniva Jugoslavensko-čehoslovačka liga, koja, osim djelovanja na lokalnom planu, usmjerava sve veći broj gostiju u Crikvenicu, a sve je to dovelo do širenja kulturne svijesti obaju naroda, dijeljenja iskustava, sklapanja brojnih prijateljstava, čak i brakova.


Već u listopadu 1910. u Vilu Zelengaj doputovalo je prvih deset djevojaka


Temelji Thalassotherapije


Tijekom Drugoga svjetskog rata u prostorima Češke kolonije djelovala je najprije talijanska, a zatim partizanska vojna bolnica. Poslije rata 1948. godine Rezolucijom Informbiroa prestaje prijateljski odnos između tadašnje Jugoslavije i SSSR-a pa Česi napuštaju Češku koloniju. Od 1949. do 1952. godine u bivšoj Češkoj koloniji i nekim okolnim objektima bilo je, pod okriljem Crvenog križa iz Zagreba, pruženo utočište i sklonište izbjeglicama iz Egejske Makedonije, koje su u Crikvenicu prebjegle nakon poraza, sloma i kapitulacije pokreta otpora u Grčkoj.


Godine 1960. dr. Karlo Pansini na toj lokaciji osniva Zavod za dječju talasoterapiju. Mariji Steyskalovoj, osnivačici Češke kolonije te velikoj zaljubljenici i promotorici Crikvenice, odužila se Crikvenica nedugo nakon njezine smrti spomenikom koji je postavljen ispred glavne zgrade i imenovanjem ulice koja prolazi bolničkim krugom njenim imenom. Zahvaljujući entuzijazmu, plemenitosti, upornosti i marljivosti Marije Steyskalove te njene pomoćnice i nasljednice Berte Drgáčové, u Crikvenici je već od 1910. godine pruženo potrebno liječenje, njega i skrb brojnoj slabunjavoj, rahitičnoj, anemičnoj i boležljivoj češkoj i slovačkoj djeci, čime su postavljeni čvrsti i vrijedni temelji današnjem dječjem odjelu u Thalassotherapiji Crikvenica.


Godine 1922. godine je otvorena i druga češka kolonija za odrasle


Mađarska konkurencija »austrijskoj« Opatiji

U trenutku kada je u Crikvenici osnivana Češka kolonija ovo je, nekada ribarsko mjesto, već krenulo u smjeru razvoja zdravstvenog turizma i to prije svega zahvaljujući turističkim izletima po Kvarneru organiziranima za bogatu klijentelu koja se odmarala u Opatiji. Mnogi Austrijanci koji su boravili u Opatiji dolaze u Crikvenicu na izlete brodom i to opisuju u bečkim dnevnim i turističkim časopisima. Među njima je i sveučilišni profesor dr. Johannes Frischauf iz Graza, koji je u Bečkom turističkom listu Österreichische Touristen Zeitung 1888. godine napisao simpatično izvješće o svom boravku na Kvarneru, nazivajući ga »Hrvatskom rivijerom« i upravo je tim člankom upozorio širu javnost tadašnje Austro-Ugarske na ljepote hrvatske obale i njene mogućnosti u uređenju morskih kupališta i klimatskih lječilišta.


Iako je inicijativa o razvoju Crikvenice kao klimatskog i kupališnog mjesta došla od domaćih ljudi, prije svega profesora teologije dr. Nikole Veljačića, općinskog bilježnika Bolfe Kostrenčića i ranarnika Josipa Paurića, teško da bi u tome uspjeli da nisu imali potporu Mađara. Kada su, naime, Austro-ugarskom nagodbom dobili izlaz na Jadran preko Rijeke i proširili svoju administraciju na Hrvatsko primorje, Mađari su ovu lokalnu inicijativu vidjeli kao priliku da, od do tada pretežito ribarskog mjesta, stvore konkurenciju »austrijskoj« Opatiji. Blaga mediteranska klima, zaštićenost od jakih vjetrova, plitka i tri kilometra duga pješčana obala, čisti zrak s puno soli i relativno velik broj sunčanih dana u godini, bili su glavni aduti koji su Crikvenicu izdigli iznad ostalih mjesta. Kada je 1888. godine otvoreno prvo javno kupalište, povijest zdravstvenog i organiziranog turizma u Crikvenici mogla je početi, a 25. ožujka 1906. njezin status i službeno je potvrđen službenim proglašenjem klimatskog lječilišta i morskog kupališta.