Kada je u pitanju zdravlje i sveprisutno-mandatorni ‘well-being’, nekako se čovjek uz sve benefite modernih vremena kad tad pronađe u situaciji okretanja ka alternativnim i prirodnim načinima postizanja i održavanja zdravlja.

Jedni od takvih su aromaterapija te fitoaromaterapija, o kojima ponajviše zna Meri Popović, educirani fitoaromaterapeut, edukator na polju aromaterapije te jedna od osnivačica Udruge EteriCo koja sjedište ima upravo u Gradu koji teče.

EteriCo već osmu godinu uz voditeljice te niz profesionalnih suradnika kroz edukacije i praktične radionice ima za cilj fitoaromaterapiju približiti svakom čovjeku kako bi unaprijedili vlastiti način življenja, što posljedično čini bitan korak ka brizi prema okolišu koja neminovno kreće od pojedinca.

“Naše odluke i naši izbori ovise isključivo o nama”, navodi Meri, a u nastavku teksta pročitajte intervju te pokoji vrijedan savjet!

Možete li nam ispričati malo više o vašoj Udruzi, odnosno, čime se vaša udruga točno bavi?

– U Rijeci je interes prema prepoznavanju i znanju o ljekovitom bilju bio izrazito velik, i to zasigurno zahvaljujući udruzi „Zdrav život“ koji je vodio Ivan Lesinger, moj prvi učitelj i čovjek kojem sam neizmjerno zahvalna na puno stvari, a od kojeg sam naučila puno o ljekovitom bilju, no možda i ono najvažnije –  da se znanje mora dijeliti i da mora biti dostupno svakom.

Usudim se reći da je do pojave naše Udruge aromaterapija bila vrlo elitistička, te je trebalo dosta novaca za neku ozbiljniju edukaciju jer je to do naše pojave bila jedina opcija. Otvaranjem vrata naše Udruge ujedno se otvorila i prilika svakom tko se želio educirati. I evo, nakon već osam godina, svaki mjesec po nekoliko radionica, predavanja ili edukacija, dva programa edukacije koje traju školsku cijelu godinu, ponosni smo na oko 230 redovitih članova.

Nisu to samo Riječani, već pokrivamo cijelu županiju, a i šire, čak i iz Bosne i Srbije. Oni redovito pohađaju naše on-line radionice, a povremeno se netko zaleti i do Rijeke!

Koliko često održavate radionice? Možete li izdvojiti neke koje su po temi ili sadržaju posebno posjećene?

– Rijeka je zaista vrlo otvorena i iznimno zainteresirana za aromaterapiju i to smo osjećali od samih početaka. Zapravo, otkako smo krenuli s  edukacijama u Udruzi interes je bio instantan i od tada samo raste!

Krenuli smo sa suštim optimizmom i bez imalo dvojbi u uspjeh, te sa vrlo malo sredstava i puno dobre volje. Prostor smo dobili licitacijom od Grada Rijeke i vjerojatno je pukom srećom bio upravo onakav kakav smo zamišljali! Uredili smo ga sami, opremili s namještajem iz druge i treće ruke i krenuli s poslom.

Edukacija iz prirodne kozmetike traje cijelu godinu, a uz tu koja iznova kreće svakog rujna trudimo se svaki mjesec organizirati još nekoliko manjih radionica i predavanja, tako da se nađe za svakog ponešto. Ovo je, kao i sve što želiš naučiti i savladati, zapravo cjeloživotno učenje.

Primjerice, već nekoliko godina redovito održavamo radionice koje nazivamo Ekološka domaćica, na kojima polaznike učimo izraditi sredstva za održavanje higijene i čistoće u domu koja su u potpunosti ili u najvećoj mogućoj mjeri biodegradibilna.

Rado ugošćujemo i stručnjake iz naše struke ili srodnih sfera, ali se i odazivamo na pozive drugih udruga, škola i organizacija za neke specifične skupine, poput djece ili umirovljenika. Svima je veselje i sreća naučiti nešto novo i napraviti nešto svojim rukama, a aromaterapija je primjenjiva na svim poljima!

Tako s djecom radimo gumene bombone, sa srednjoškolcima izrađujemo prirodne kozmetičke pripravke za mladu kožu, s odraslima prirodnu anti age kozmetiku… Intencija je uvijek ista – dati im dovoljno znanja da sve što naprave na radionici mogu nastaviti izrađivati sami, a ako žele i dodatno se educirati. Imamo i još jedan princip – uvijek mora biti zabavno! Onda se uči najlakše.

Potrebno je vratiti se prirodi, ali i sebi

Između ostalog, školovana ste fitoaromaterapeutkinja. Možete li nam malo više ispričati o tome te koliko se dugo bavite time?

– Po definiciji fitoaromaterapija je terapija ljekovitim biljem i eteričnim uljima. Uvijek ističem da nismo liječnici niti išta liječimo – to je posao liječnika. Naš je posao da se bavimo prevencijom, adjuvantnom i suportivnom terapijom te kurativom, odnosno da pomažemo tamo gdje medicina nema (dobar) odgovor. Edukacija je možda i najbolja prevencija!

Time dozivamo pomalo i duhove naših nona koje su mahom brale i koristile ljekovito bilje, i tako mi je drago da se to vraća u modu! Travarstvo je kod nas prisutno oduvijek, a aromaterapija posljednjih dvadesetak godina i to ponajviše zahvaljujući ustrajnom trudu i radu ‘tate aromaterapije u Hrvata’,  Stribora Markovića, koji je odnedavno postao i naš sugrađanin. On mi je otvorio jako puno vrata, naučio me postavljati pitanja i davati odgovore i ono važno, vjerovati sebi. To samo dobri učitelji znaju!

Nisam do sad spomenula i moju dragu Janu Brdar, kolegicu s kojom vodim Udrugu, a bez koje ništa ne bi bilo isto. Obje smo pred desetak godina upisale fitoaromaterapiju, svaka iz svojih razloga koji su mahom bili zdravstvene prirode, a to nas je spojilo za život.

Ja sam do tad već puno toga bila naučila s Ivanom Lesingerom pa je meni to biologičan nastavak, a Jana je jednostavno odlučila promijeniti zanimanje. Trebalo je proći još nekoliko godina od završene edukacije, dosta samostalnog rada i učenja da budemo spremne educirati druge.

To je važno za naglasiti jer danas je ponuda edukacija strašno velika i premda je učenje u modi (što je genijalno), tu ima tu svega. Otvorio se prostor za oportuniste i one koji imaju samo jedan plan – na brzinu vam uzeti novce.

Stoga, provjerite od koga učite, tražite kompetenciju i znanje – to je vaše pravo. Tražite i podršku, jer je jako važno da se nakon edukacija možete obratiti svom mentoru i da možete napredovati i nastaviti s edukacijom.

Moje iskustvo je veliko; sad bi to već bilo oko 15 godina, ali i dalje imam dojam da pojma nemam! Sa znanjem, neznanje proporcionalno raste… No to me istovremeno veseli jer stalno otkrivam nešto novo i neprestano se educiram.

Iz vaše profesionalne perspektive, kako fitoaromaterapija pridonosi očuvanju okoliša, odnosno, koju ulogu igra u tome?

– Živimo u izazovnim vremenima koja će vjerojatno postati još izazovnija. Možda nećemo svi postati travari i aromaterapeuti, ali treba razmišljati u smjeru da se opskrbimo sa vještinama i znanjima koja će nas izdvojiti od prosjeka. Mišljenja sam da suludo brzo idemo ka neizvjesnoj budućnosti, stoga nije loše tu i tamo okrenuti pogled unazad, vratiti se vještini stvaranja rukama, posaditi vrt, otići u prirodu i iskoristiti njene darove.

Farmacija je mnogo lijekova napravila po uzoru na kemizam biljke, no oni vole standardizirati i mjeriti, što je naravno opravdano jer je doza bitna čak i kod primjene biljke kao terapije, no u terapeutskom smislu biljka je uvijek puno više od samo jedne djelatne tvari, osobito ako je sam bereš, sušiš, koristiš ili radiš neki ekstrakt. To je međusobno povjerenje.

Kao čisti kontrapunkt je eterično ulje, višestruka potencija biljke, u velikoj dozi potencijalno i vrlo toksična. Treba naučiti plesati s njom i koristiti je na način na koji je savršeno djelotvorna i nimalo toksična. Za sve to treba napraviti korak prema prirodi, biti spreman učiti – vratiti se prirodi, ali i sebi.

Koje biljke i esencijalna ulja su najodrživija i ekološki prihvatljivija opcija u fitoaromaterapiji?

– Odgovor je zapravo logičan – ono što nam je dostupno. Važno je naučiti koristiti bilje koje nas okružuje i shvatiti da ne moramo posezati za raznim egzotičnim biljkama. Ono što je potrebno je samo početi gledati, katkad se sagnuti, fotografirati, pokrenuti neku aplikaciju koja će nam pomoći prepoznati određenu vrstu ili iskoristiti neku internetsku grupu koja se time bavi.

Neće nam biti sve korisno: nešto je tu samo da bude ukras, nešto je otrovno i slično, ali ima mnoštvo bilja koje se da nabrati i pojesti, a nešto ćemo koristiti kao čaj ili sirovinu.
Rijeka je krcata ljekovitim i samoniklim biljem te je pravi poligon za učenje!

Primjerice, s Udrugom smo nedavno organizirale manifestaciju „Korov ili lijek“, čime smo željeli istaknuti važnost parkova u gradskim sredinama koji nisu samo oaze zelenila, već i dom mnogim biljkama i kukcima, te su to mjesta koja se mogu iskoristiti za učenje i promatranje.

Svijest o važnosti pčela i drugih oprašivača kojih je sve manje nagnala je čitavu Europu na pomak, pa su iz tog razloga riječki parkovi ostali nepokošeni u svibnju, a intencija je da umjesto hortikulturalnih biljaka u malim vrtovima uz prometnice budu biljke koje bi tamo prirodno rasle. Samo zamislite da umjesto ljubičica na Delti rastu makovi, lan i gavez!

Kroz mini radionicu naučili smo i što su humektanti, napravili tonik za njegu kože na bazi vodeno-glicerolnih ekstrakta, a potom se otisnuli u organiziranu šetnju oko zvjezdarnice prepoznavati ljekovite i samonikle jestive biljke.

Inicijalna ideja je bila da to bude puno veći događaj na nivou grada, sa puno radionica i predavanja, te da pozovemo stručnjake iz raznih polja i kuhamo specijalitete od samoniklog bilja, uz večernju svirku. Međutim, dobili smo puno manja sredstva od traženih za taj projekt na natječaju PGŽ-a, no unatoč tomu zahvalni smo Županiji potpori koju nam daju jer na taj način naše radionice u nekom smanjenom obliku možemo ponuditi besplatno.

Kako pribavljate esencijalna ulja i biljke te kakvu ulogu ovdje igra održiva berba biljaka? Na koji se način ljudi mogu pobliže educirati o toj temi?

– Lokalno ljekovito bilje destiliramo sami. Hidrolati su veoma vrijedni u izradi kozmetike, a prilikom destilacije oni su zapravo nusproizvod. Ljekovit potencijal biljke topiv u ulju završi u eteričnom ulju, a u hidrolatu završe komponente topive u vodi. Sam proces je u isto vrijeme i uzbudljiv i dosadnjikav – kao da gledaš travu kako raste (smijeh). No, rezultat je divan. Od samonikle i divlje biljke koju si sam ubrao dobiješ njen ekstrakt, samu esenciju, a kao bonus cvjetnu vodicu.

S obzirom da puno toga ne možemo destilirati sami iz razloga što određene biljke kod nas ne rastu, eterična ulja za naše radionice nabavljamo uglavnom iz Francuske. Eterična su ulja kod nas u slobodnoj prodaji, no za njihovo primjereno korištenje treba biti dobro educiran jer se u suprotnom može napraviti velika šteta. Treba učiti, informirati se i čuvati se bombastičnih naslova s Interneta!

Eterična ulja nisu čudotvorna, ali ako ih naučimo koristiti u pravim terapijskim dozama mogu nam jako unaprijediti zdravlje i život.

Upravo zato smo u posljednjih nekoliko godina pokrenuli i edukaciju iz fitoaromaterapije. To smo zamislile upravo tako – naučiti polaznike dovoljno da eterična ulja mogu koristiti sa sigurnošću, ali i svim beneficijama za sebe i svoju obitelj.

Kako biste savjetovali klijente o odabiru održivih i ekološki prihvatljivih proizvoda za osobnu njegu na temelju fitoaromaterapije?

– Teško. Prije 10 godina bilo je jasno što je prirodna kozmetika, a u međuvremenu je ona postala marketinški target. „Prirodnih“ je opcija svakim danom sve više.

S jedne strane postoji ogromno brzorastuće tržište (od sirovina do gotovih proizvoda) gdje je sve dosta slabo definirano i netransparentno, što naposljetku buni potrošača. S druge strane, puno je ljudi koji kozmetiku izrađuju doma, vrlo često bez ikakve edukacije i znanja.

Zapravo nam treba puno manje nego mislimo. Pred samo 50 godina na tržištu je od kozmetičkih pripravaka postojao sapun i ona svima poznata krema u plavoj kutiji, i nekako je to svima bilo dovoljno… Naučite napraviti svoj naučite napraviti vlastite sirovine, a od njih vlastitu kozmetiku (sapun, kremu za lice, pastu za zube, šampon) – stvarno ispada da vam više od toga ne treba!

Koje su najvažnije prakse koje biste preporučili kako bismo integrirali fitoaromaterapiju u svakodnevni život s ciljem zaštite okoliša?

– Osnovna higijena! Koristite sapun umjesto svih onih čuda za tuširanje, tekućih sapuna za pranje ruku, deterdženata koji kožu nemilosrdno isušuju i definitivno pridonose velikom porastu dermatitisa i alergija. Naučiti napraviti sapun je super lako, te čak može postati divan i zabavan hobi, a oni kreativniji će se kroz sapun moći i kreativno izraziti.

Primjerice, sa otpadnim masnoćama iz kuhinje možemo napraviti sapun za rublje i od njega deterdžent za rublje, a s nekim finijim masnoćama ćete napraviti sapun za tijelo i ruke. Sapun je za prirodu potpuno benigan, razgradi se i nestane, za razliku od deterdženata koji na kraju završe negdje u vodi koju će trajno zagaditi. Mali koraci, a vrlo ugodne promjene.

Manje je više i u kozmetici

Osmislili ste modularni projekt edukacije iz prirodne kozmetike. Možete li nam malo više ispričati o tome?

– Na taj sam projekt jako ponosna. U izradi kozmetike zapravo sam više-manje samouka, najviše zbog činjenice da se nije imalo gdje dobiti neko konkretno znanje. Učila sam na pogreškama, tražila savjete gdje god sam mogla i u tom procesu si naučila vjerovati.

Zdrava logika uglavnom je dobar kriterij u kombinaciji sa stalnim učenjem. Kroz puno rada s klijentima, naučila sam ih slušati i njih te mi je povratna informacija izuzetno važna. Imala sam puno znanja u rukama i stvarno sam željela da to znanje raste, a raste tako da se dijeli, te je tako i nastala ta edukacija.

Kroz osam modula polaznici imaju priliku naučiti napraviti razne kozmetičke pripravke, od onih super jednostavnih poput melema i lanolinske kreme, preko sapuna, gelova, pripravaka za njegu i higijenu usne šupljine, šampona, regeneratora do emulzija, krema i seruma.

Na kraju edukacije polaže se ispit i polaznik je sposoban formulirati i napraviti kozmetičke pripravke. Module prate opširne skripte, pa tako svaki polaznik na kraju edukacije ima ‘malu Bibliju’ prirodne kozmetike. Kroz online radionice to se znanje nadograđuje i širi, a u Udruzi često organiziramo i masterclass radionice, što je prilika da se naši polaznici iz svih generacija sretnu i podijele svoja iskustva, a opet i nauče nešto novo.

Imali smo mnogo puno polaznika iz različitih dijelova Hrvatske, a upiti nam dolaze s cijelog ex-Yu područja jer se pokazalo da se ovako kompletnu i temeljitu edukaciju ne može se dobiti nigdje drugdje! Praksa je jako bitna u procesu i sve naše radionice su uvijek praktične. Nekad glava slabo pamti, ali ruke odlično!

Koju ulogu ima kozmetologija u kontekstu zaštite okoliša, pogotovo uzevši u obzir današnji industrijski zamah?

– Kozmetička je industrija ogroman biznis. Nekako mi se čini da sama sebi stvara tržište, a i puno ljudi govori da imaju dojam da im što više kozmetičkih pripravaka koriste tim više i treba. Dakako, i marketinški je pritisak ogroman te smo svi mete, osobito mlade djevojke koje često pretjeranom upotrebom agresivnih kozmetičkih sredstava poremete homeostazu kože već u pubertetu.

Do nas dođu kad to ode već jako daleko i često tad već koriste dvadesetak kozmetičkih pripravaka, uz gomilu dekorativne kozmetike. Konačno, pogledajte vlastite ormariće u kupaoni. Postoji taj konstantni pritisak da se treba na sve moguće načine oduprijeti starosti, što je još jedna gigantska marketinška niša. Stalno vam netko govori da ste stari, da vam je koža suha, da ste naborani, da vam je kosa slaba, da ne smije biti sijeda… Tomu nema kraja. Kupujemo da umirimo tu uznemirenu podsvijest.

Upitajte se: koliko vam stvarno kozmetike treba? Gdje je nestao ideal ljepote koji se nazivao „aqua e sapone“? Negdje je ispod gomile šminka, pudera, umjetnih trepavica, noktiju i nacrtanih obrva. Ne kritiziram, ali ako se netko toliko potrudio da nas bude 8 milijardi različitih, zašto je jedino čega se možemo sjetiti tendencija da budemo svi isti?

Kako se bavite problemom plastike i ambalaže u vašem poslovanju i ima li alternativa koje koristite?

– Kad god možemo biramo staklenu ambalažu. Ona se može višekratno koristiti, inertna je i u potpunosti ekološka. U tom smjeru instruiramo i naše polaznike. Sve ima svoju dobru i lošu stranu, i možda je najvažnije da napravite najbolje što možete prema svojim mogućnostima. U konačnici, kad smanjite broj proizvoda koje koristite, svejedno je u čemu će krema biti!

Možete li izdvojiti neke inovativne metode ili proizvode u kozmetologiji koji su usmjereni prema održivosti?

– Zapravo su to često marketinške podvale. Primjerice, zero waste kozmetika mahom sadrži neke sastavnice koje su u prirodnoj kozmetici dozvoljene samo zato jer nema boljih alternativa, a realno im u prirodnoj kozmetici nije niti mjesto, ili im se taj certifikat daje upravo zato jer su sirovina za zero waste kozmetiku.

Ta šamponska pločica ili kruti dezodorans ionako će na kraju završiti u nekoj kutijci, često plastičnoj. Novi trend zero water je još apsurdniji. O vodi treba itekako razmišljati i napraviti nacionalnu strategiju kako sačuvati izvore pitke vode za budućnost, no u kozmetici je voda isto što i našem organizmu – neophodna.

Jedino što je trajno održivo jest racionalizirati i smanjiti potrebe. Prestati kupovati gomilu kozmetike, što vrijedi i za kosu. Manje je više. Zapravo smo jako dobro opremljeni da budemo dugotrajno mladi i lijepi, no u tom suludom nastojanju da što duže zadržimo mladost činimo sve da to ne bude tako…

Na pojedincu svijet ostaje

Ako priču skrenemo na pojedinca i ‘običnog čovjeka’, što je, iz vaše domene, nešto što svatko od nas može napraviti u smjeru ekologije, održivosti i zaštite okoliša?

– Sve je na pojedincu. Svatko od nas proizvodi gomilu otpada na dnevnoj bazi i na svakom od nas je da to pokuša reducirati. Mi smo ti koji biramo što ćemo jesti, gdje ćemo nešto kupiti, kako će to biti umotano, u čemu ćemo to donijeti kući, hoćemo li odvojiti smeće, napraviti kompost…

Recimo da odlučimo ne kupovati više ništa upakirano u plastične boce! Što mislite, koliko će vremena biti potrebno dok se tržište ne prilagodi kupcu? Jako smo moćni, no kao i obično, prebacujemo lopticu na onog nekog koji će to nešto promijeniti. Mi smo taj netko i moramo početi djelovati.

U kontekstu primjerice kozmetike, na što je ponajviše potrebno obratiti pažnju? Koje su najčešće štetne tvari ili sastojci u kozmetičkim proizvodima koji mogu negativno utjecati na okoliš i kako ih izbjeći?

– Jako je puno suspektnih sastavnica u komercijalnoj kozmetici, no to je stara vijest. Postoje web stranice gdje se to može provjeriti i koje jasno upućuju na potencijalnu toksičnost, kancerogenost ili nedovoljnu istraženost pojedinih sastavnica. Po meni, veće je pitanje zašto se to uopće još uvijek nalazi na tržištu i u slobodnoj prodaji kada znamo da postoje bolje alternative?

S druge strane, teško je to objasniti običnom čovjeku opterećenim životnim prilikama. Puno ljudi kupuje ono što je jeftino samo zato jer je jeftino, te ih u konačnici niti ne zanima što je unutra jer imaju većih briga. I to treba razumjeti.

Čini mi se da su možda najopasniji sintetički mirisi. Njima smo okruženi cijelo vrijeme, te nema kozmetičkog pripravka koji nije zamirisan. ‘Parfum’ – jedna skoro bezazlena riječ, a stotine molekula koje mogu stvoriti hrpu problema od alergija, dermatitisa, astme do hormonskih poremećaja.

Što mislite, koji je najbolji način informiranja i donošenja informiranih odluka o ekološki prihvatljivim proizvodima?

– Treba se obrazovati i razvijati kritičko mišljenje. Živimo u svijetu u kojem doma imamo aleksandrijsku biblioteku. Svo znanje ovog svijeta je na Internetu. Možete gledat tiktokere, ali možete i učiti. Opet je do nas.

Koje su neke od malih stvari i koraka koje možemo napraviti kako bi održivije živjeli i djelovali?

– Birajte bolje. Zasadite svoju hranu ili podržite nekog tko to čini pa kupujte njihove viškove, odvajajte smeće, reciklirajte, kompostirajte, racionalizirajte. Kupujte u second hand dućanima. Industrija odjeće spada među najstrašnije zagađivače. Ta ugušit ćemo se jednog dana u plastici i krpama! Razmišljajte o vodi, prirodi. Pokrenite se u lokalnoj zajednici, nek’ svijet bude i vaša briga. Svi smo u tom lancu, ali treba upamtiti da se i najjači lanac lomi na najslabijoj karici.