Boja upredenice je stavka oko koje se vode brojne polemike. I dok jedni zastupaju stav da upredenica, kao uostalom i većima ostalih struna treba biti što je moguće maje vidljiva, drugi jednako žučljivo zagovaraju stajalište koje kaže da upredenica mora biti vidljive.

Biti sudac u ovakvoj raspravi zapravo uopće nije teško jer su obje strane u pravu.

Naime, u skladu s tehnikom i određenim ribolovnim pristupom, i oprema, pa tako i struna moraju imati strogo određene karakteristike.

U nekakvom obalnom ribolovu po vedrom danu u relativno plikom moru, idealno je da struna bude što je moguće manje vidljiva kako ne bi ometala ribolov i izazivala nepovjerenje i podozrivost kod riba.

No u nekakvom surfcastingu po oblačnom i vjetrovitom danu u pješčanim talogom zamućenom moru jako je važno da ribolovac može pratiti smjer pružanja strune koju je izbacio. To je također jako bitno u spinningu pogotovo kada se lovi u uvjetima loše vidljivosti, po magli ili noću.

Isto je tako nedvojbena istina da se po mirnom vremenu i najnevidljivija struna vrlo lako ocrtava na vodenom filmu pa je sasvim jednostavno pratiti njen trag često i bez polarizacijskih naočala. No dovoljno je smo malo vjetra da se ta idila poremeti nakon čega bez adekvatne obojanosti smjer pružanja strune mogu pretpostaviti smo oni obdareni vidovitim sposobnostima.

I dok se kod prozirnih najlonskih monofila  s lakoćom postiže potpuni fluo-efekt čija se uspješnost zapravo zasniva na ‘uzimanju’ svjetlosti iz najbližih izvora kakav je primjerice refleksija s vodene površine, kod neprozirnih upredenica je taj efekt nemoguće postići u cijelosti. Upravo su stoga i kreirane upredenice žute ili narančaste boje.

No osim surfa, spinninga i natjecateljskog obalnog ribolova postoji i cijeli niz drugih tehnika u kojima je jako važno znati na kojoj se udaljenosti ili dubini nalazi varalica ili ješka.

To je s klasično obojanim strunama vrlo teško, ako ne i nemoguće postići zbog čega su i kreirane višebojne, pojasno obojane strune.

Kod tako obojanih upredenica se nakon svakih deset metara mijenja boja, s tim da je uglavnom svaki metar strune označen bijelom bojom tako da ribolovca u svakom trenutku može znati koliko je njegov sistem trenutno daleko ili duboko.

A ako nakon ovoga svega i dalje imate dvojbi, sjetite se da se na kraju svake upredenice nalazi predvez, ispred kojega najčešće stoji i shock leader, u pravilu fluorokarbonski. To znači da se između kraja upredenice i udice s varalicom ili ješkom uvijek nalazi od jednog do 8 metara nevidljive fluorokarbonske strune zbog čega je ribama uglavnom zapravo sasvim svejedno kakvu ste upredenicu namotali na svoju rolu.