Ubrzo nakon nastanka prvih filmova zaključilo se kako doživljaj istog nije potpun bez zvučne komponente pa se pristupilo skladanju namjenske glazbe koja se prvo izvodila uživo, a zatim i u snimljenim oblicima. Ideja filmskih skladatelja svakako je pojačati doživljaj samog filma, ali i stvoriti dopadljivu glazbu koja će publici nekako biti prihvatljiva.

Najbolje od dva svijeta

Nasuprot tome, tzv. skladatelji klasičnog repertoara nekako su se, posebno u 20. i 21. stoljeću, udaljili od ideje »dopadljivosti« te svoje uratke temelje na nekim drugim, često manje razumljivim, konceptima. Rezultat je snažnije prihvaćanje onoga što nazivamo popularnom glazbom, dok suvremena klasična glazba, barem ako je u prosjeku i o publici riječ, nekako gubi svoju trku.

Negdje između popularne i klasične smjestila se filmska glazba koja kao da obuhvaća ono najbolje od oba spomenuta naizgled suprotstavljena svijeta. Melodioznost, tematska jakost, upečatljive elemente i popularnost među publikom nisu banalizirani do razine tri ili četiri akorda, već su glazbeno-teorijski, virtuozno i tehnički toliko napredni.

Razmatrajući to iz današnje opisane perspektive nameće se zaključak da upravo u filmskoj glazbi možda leži ključ za očuvanje najviših glazbenih skladateljskih i izvođačkih standarda. U repertoaru filmske glazbe s jedne strane čuvamo kompleksnost glazbene misli i fakture na najvišoj razini, a dobivamo i toliko važnu popularnosti i prihvaćenost među publikom koju klasična glazba često više i nema.

Ukrajinski glazbenici »zapalili su« Centar Zamet

Silna energija

Dokaz svega navedenog mogao se vidjeti u zametskoj dvorani, Centru Zamet, koja je odjekivala snažnim zvukovima glazbe Hansa Zimmera, a na trenutke smo gotovo mogli pomisliti da čvrsti zidovi neće izdržati svu tu silnu energiju koju su odašiljali izvođači na pozornici.

Bogat i dugotrajan pljesak ushićenja publike bio je iskren, a nakon dvoipolsatnog koncerta ukrajinskog orkestra »Lords of the Sound« gotovo svi su otišli zadovoljni. Iako su gotovo svi prisutni pokazali dobro poznavanje Zimmerovog repertoara, zanimljivo je kako bi prosječan slušatelj možda teško nabrojio imena filmskih skladatelja.

Ako bi Johna Williamsa (»Superman«, »Indiana Jones«, »E.T.«, »Ralje«, »Ratovi zvijezda«, »Schindlerova lista«, »Jurassic park«, »Harry Potter« i dr.), inače vlasnika pet nagrada Oscar, naveli kao možda najvećeg, Hans Zimmer bio bi odmah njemu uz bok kao drugi najveći skladatelj svih vremena. Našli bi se tu i Ennio Morricone i još neki, ali Zimmerova je glazba doista fenomenalna, a opus ogroman.

Nasuprot Williamsu koji će većinom imati tradicionalni pristup uz korištenje više akustičkih elemenata, Zimmer oduvijek eksperimentira i koristi suvremena tehnološka dostignuća, posebno u smislu upotrebe elektroničkih glazbala. Rezultat je možda manje melodiozna, a više ritmička, pomalo mehanička faktura čija izvedba mora uključivati snažno ozvučenje.

Zato svaki koncert Zimmerove glazbe mora biti tehnološki zahtjevan, što je riječka publika mogla i vidjeti. Svaki izvođač imao je svoje slušalice, a razine zvučne snage koje su postizali brojni zvučnici bili su nekima možda i preglasni. Istovremeno, obična akustična glazbala poput flaute ili violine u takvim okolnostima gube na suptilnosti, dok udaraljke ili limeni puhači dobivaju zastrašujuću snagu.

Orkestrom je ravnao Shahrokh Fatah Aiminzadeh

Dramaturški bogato

U izvođačkom korpusu našao se zapravo cijeli simfonijski orkestar potpomognut bendom, vokalnim ansamblom od 6, odnosno 7 članova te solistima. Bogati vizualni elementi zbog kojih je praćenje najava pojedinih filmova bilo olakšano dodatno su upotpunili doživljaj. Ukrajinski orkestar »Lords of the Sound« rutinski je odradio posao pod vodstvom nadahnutog maestra Shahrokha Fataha Aiminzadeha.

U prvom dijelu koncerta izvedeni su taktovi iz filmova poput »Wonder Women«, »Pearl Harbour«, »Man of Steel«, »Inception« ili »Spirit«, a fenomenalnu završnicu prvog dijela dali su i vokalni solisti Margarita Melesko i Yaroslav Radionenko podignuvši publiku na noge pjesmom »I like to move it, move it« iz »Madagaskara«.

Potonji solist dodatno je impresionirao publiku istovremeno ujedinjujući i muški i ženski vokalni raspon. Nakon kraće stanke uslijedila je glazba iz filmova »Dune«, »Gladiator«, »Dark Knight«, »Interstellar« i »Pirati s Kariba«, ali i glazbe iz »Game of Thrones« koju je napisao Zimmerov učenik Ramin Djawadi. Svaka najava pojedine točke, iako na stranom jeziku, opisala je neki dio života, djela i misli Hansa Zimmera pa je cijeli koncert zapravo bio i dramaturški lijepo i zanimljivo oblikovan.

Za kraj, u maniri bečkog novogodišnjeg koncerta, ukrajinski je orkestar odsvirao i poznati tradicijski ples Hopak uz vođeno pljeskanje publike. Ovaj koncert svakako je bio prilika za upoznavanje s filmskom i klasičnom glazbom na univerzalno prihvatljiv način pa se doista nadamo da ćemo ovakve glazbene doživljaje imati prilike vidjeti i češće.

Publika je uživala u poznatim melodijama jednog od najplodnijih skladatelja filmske glazbe