Foto A. Peričić / S. Drechsler
"Ako netko ima viziju kako bi budućnost trebala izgledati, onda je to Mate Rimac", rekla je
povezane vijesti
U svijetu u kojem je inovacija ključna, automobilska industrija igra presudnu ulogu u oblikovanju naše svakodnevice. U tom dinamičnom krajoliku, s ponosom možemo reći kako Hrvatska igra važnu ulogu, i to, svima je znano, zbog kompanije Bugatti Rimac. Iza svake uspješne automobilske inovacije stoje stručnjaci poput Snježane Miliše, koja je nedavno postala prva inženjerka godine!
Program menadžerica koja spaja tehničko znanje i poslovnu viziju otkrila nam je nešto više o svom famoznom i inspirativnom profesionalnom putu, kao i o izazovima s kojima se susrela kao žena u tradicionalno muškom okruženju. Svijet automobilske industrije u stalnom je pokretu, a za Milišu možemo kazati kako je jedna od predvodnica spomenutog.
Prije svega, još jednom čestitke na nagradi! Kako su kolegice i kolege čestitale i reagirale, odnosno vaše kćeri, od kojih jedna kroči, čini mi se, vašim putem?
– Zahvaljujem na čestitki. Reakcije su više nego pozitivne. Dobila sam bezbroj čestitki sa svih strana, od kolega iz firme, kolega iz svih bivših firmi u kojima sam radila, školskih kolega, susjeda, pa do prijatelja i rodbine. Obje kćeri su jako ponosne na ovu nagradu. Mlađa kći Matea me i prijavila na ovaj izbor jer smatra da predstavljam sve ono što je sadržano u izboru za inženjerku godine, a starija kći Tamara je završila FER, tako da nastavlja suprugovim i mojim stopama.
Kompleksni projekti
Zanimljivo, u jednom intervjuu rekli ste da ste se godinu dana pokušavali zaposliti kod Rimca. Saša Cvetojević kaže da ste zaslužili nekoliko nagrada, s obzirom na to što ste prošli u posljednjih pet godina. Na što točno misli?
– Saša ovdje misli na vrlo zahtjevan način rada. Sam projekt razvoja električnog hiperautomobila je izuzetno kompleksan. Paralelno smo razvijali i komponente za Neveru, uspostavljali proizvodne linije i procese za komponente i za Neveru, te narasli od stotinjak do preko 2000 zaposlenih koji danas rade u Rimcu. Kako je Nevera prvi globalno homologirani električni hiperautomobil, nismo imali od koga ‘prepisati’ kako se to radi, tako da smo gotovo sve korake u tom procesu morali sami osmišljavati. To se moglo postići samo uz potpunu fokusiranost na ciljeve koje smo si postavili, međusobno povjerenje i brzo donošenje odluka.
Za nas laike, čime se točno bavi program menadžer?
– Program menadžer je odgovoran za ispunjenje svih ciljeva programa u zadanim okvirima. Za C2 program ciljevi su razviti Neveru sukladno specifikaciji koju smo definirali na početku, te osigurati proizvodnju i isporuku svih 150 Nevera krajnjim kupcima. Okviri su vrijeme u kojem je te ciljeve potrebno ispuniti, budžet koji imate na raspolaganju te kvaliteta proizvodnje Nevere koju je potrebno postići. To se postiže kroz planiranje aktivnosti, praćenje realizacije, prilagođavanje planova sukladno promjenama koje se događaju u okolini i imaju utjecaja na postavljene ciljeve, konstantnu komunikaciju s članovima tima, te izvještavanje.
Kako izgleda jedan dan na poslu?
– Prvi dio jutra iskoristim za pripremu izvještaja i planiranje aktivnosti. Nakon toga pregledam mailove i poruke. Kroz dan sudjelujem na radnim sastancima na kojima provjeravam je li odrađeno ono što je planirano, dogovaramo kako riješiti probleme koji nas sprečavaju ili usporavaju u realizaciji te raspravljamo o idejama kako unaprijediti način rada. Odobravam zahtjeve za promjenama te narudžbenice za vanjske dobavljače. Rješavam probleme koji se pojave kroz dan. Dan završavam odgovaranjem na mailove i poruke te izradom raznih analiza projektnih podataka.
Olovka i papir
Diplomirali ste ranih devedesetih i odmah prionuli na posao. Koliko se struka razlikuje danas od vremena u kojem ste započinjali?
– Osnovno tehničko znanje je ostalo skoro isto jer koristimo ista pravila i logiku. Ono što se ekstremno promijenilo su alati koje pritom koristimo. Moje prvo radno mjesto je bilo u Elektri Zagreb u Odjelu za razvoj i investicije na poslovima planiranja i razvoja niskonaponskih distribucijskih mreža. U tom su odjelu na nas dvadesetak inženjera bila samo dva računala. Većina projekata se još crtala ručno, rapidografima. Danas, sa svim alatima koje imamo, korištenje papira i olovke je gotovo nestalo. Bez obzira na to što su problemi na kojima radim puno kompleksniji, vrijeme potrebno za izradu analiza i pronalazak rješenja je značajno kraće. Sve se odvija puno brže.
Trenutno radite na razvoju električnog hiperautomobila. U kojem ste stadiju?
– Sada smo u fazi serijske proizvodnje, što znači da je Nevera potpuno razvijena, da smo je homologirali za Europu i Ameriku, da proizvodnja ide i da Nevere isporučujemo kupcima diljem svijeta. Sve aktivnosti su usmjerene na postizanje stabilne proizvodnje te na aktivnosti kojima svijetu pokazujemo što smo napravili. Samo prošli tjedan smo u jednom danu srušili 23 svjetska rekorda u ubrzanju.
Koliko je teško biti na čelu tima od 850 ljudi? Kako je raditi na tako visokoj poziciji i koordinirati sve što se događa?
– Broj ljudi koji rade na projektu je varirao od početnih 50 do 850 koji su bili na projektu u fazi završetka razvoja i pripreme za početak serijske proizvodnje. Koordinirati tako velik broj ljudi je vrlo zahtjevno. Komuniciram s užim projektnim timom u kojem se nalaze predstavnici svih odjela koji su uključeni u projekt. Od njih dobivam informacije kako napreduju aktivnosti, a oni dalje prenose svojim timovima sve ono što se dogovorimo u okviru užeg projektnog tima. U hitnim i izvanrednim situacijama komuniciram sa svima koji rade na identifikaciji i rješenju problema. Dodatna pomoć je potpuna otvorenost koja je jedna od osnovnih karakteristika načina rada u Rimcu. To znači da su svi podaci vezani uz projekt, sve tehničke specifikacije, svi planovi projekta, svi rezultati testiranja, svi zapisnici s projektnih sastanaka dostupni svima, čak i onima koji ne rade na projektu, u bilo kojem trenutku. Isto tako u slučaju bilo kakve pogreške ili pojave problema koji sprječava nastavak aktivnosti, to se istog trena javlja ili svom nadređenom ili direktno meni. U većini takvih situacija je brza reakcija cijelog tima uspjela riješiti problem i omogućiti nastavak aktivnosti u vrlo kratkom vremenu.
Obiteljska putovanja
Rekli ste da vam je najteža stvar stvoriti balans između privatnog i poslovnog života. Čime se bavite kada niste inženjerka godine?
– Obožavam putovati, tako da svaki trenutak slobodnog vremena provodim u planiranju nekog putovanja ili na samom putovanju. Jako puno čitam. Volim pogledati dobar film ili predstavu. Najsretnija sam kad obiteljski negdje otputujemo, jer je to jedini period kad se u potpunosti možemo posvetiti jedni drugima i nadoknaditi ono što propustimo zbog poslova kojima se bavimo.
Za inženjere ste kazali da traže dobra rješenja, ali da nekad i osrednja rješenja mogu biti sasvim dovoljna.
– Da, inženjeri u većini slučajeva teže tome da pronađu idealno rješenje za neki problem. Traženje idealnog rješenja zahtijeva jako puno vremena kojeg u realnom svijetu nikad nema dovoljno. Ovim sam htjela reći da nema potrebe imati npr. efikasnost neke komponente 99 posto ako je za postizanje performansi na cijelom autu to moguće postići i s 95 posto efikasnosti te komponente. Postizanje tih dodatnih četiri posto efikasnosti i dobivanje idealne komponente može zahtijevati šest mjeseci dodatnog razvoja, što u konačnici pomiče isporuku Nevere kupcima i generira ogromne troškove jer cijeli projektni tim mora cijelo to vrijeme biti na projektu, a s druge strane na razini cijelog auta nema nikakve promjene.
Događaji koji se pamte
* Druženja s kolegama iz Elektre Zagreb, koja smo organizirali za svaki važniji događaj * Puštanje u rad sustava za besprekidno napajanje sistem sale u Fini koje smo odradili s tvrtkom Infotel * Prvi radni dan nakon spajanja Hypo i Slavonske banke, kada su sve transakcije prolazile, internet bankarstvo i bankomati radili bez problema i jedini problem je bio što nisu svi zaposlenici bili u internom telefonskom imeniku * Putovanja u Bratislavu radi implementacije novog kartičnog sustava u Erste banci u Slovačkoj * Dan kad sam počela raditi u Rimac Automobilima, nakon što sam više od godinu dana slala molbe i motivacijska pisma * Trenutak kad mi je šef rekao da ću biti voditelj projekta razvoja Nevere * Geneva auto show 2019. kad smo Neveru pokazali svijetu * Prvo okretanje kotača na prvom autu * Prvi crash test – zabijanje u čvrstu barijeru s 40 km/h. Nije bilo lako gledati kako se nešto u što ste uložili toliko rada i truda razbija o zid * Prva vožnja u Neveri s Matom oko firme u Svetoj Nedelji * Najbolji ponedjeljak ikad – planirali smo vožnje u Neveri za inženjere koji su radili na razvoju. Staza je bila rezervirana i odrađene su sve pripreme za održavanje tog događaja, koji smo na kraju morali otkazati zbog korone. Kako smo imali stazu i dvije Nevere, Mate je odlučio da nas nekoliko provede cijeli dan na stazi isprobavajući ih. * Pogled na protoradionicu punu Nevera – krajem 2020. smo vratili sve automobile s testiranja i to je bio prvi put da su sve Nevere na jednom mjestu i onda se dogodi potres… Na sreću niti jedan automobil nije bio oštećen * Nevera Launch u Dubrovniku 2021. * Vožnja Nevere na Super Cars Owners događaju od Opatije do Malog Lošinja |
Kako biste potaknuli mlade žene da se zainteresiraju za inženjerske karijere i što mislite da bi industrija trebala učiniti kako bi potaknula veće sudjelovanje žena?
– Pokazivanjem primjera žena koje su se već odlučile na inženjersku karijeru i ostvarile zavidne rezultate. Dovoljno je pogledati samo kratke videe svih finalistica ovogodišnjeg izbora inženjerke godine. Svaka od finalistica radi na odgovornim i zahtjevnim poslovima i pri tome uživa. Rebeka koja vodi product strategy u Q agency, Marina koja koordinira kompletnu proizvodnju u Vindiji, Žana koja vodi odjel za razvoj poslovnih IT rješenja u Fini, Ivana koja je SAP konzultantica u mStart plus, Valentina koja je voditeljica razvoja proizvoda i doktorica umjetne inteligencije u Gideonu, Ivana koja vodi proizvodnju u Pelagos Net Farmi, Barbara koja vodi odjel Data&Analytics u iOLAPu, Eleonora koja vodi odjel inženjerskih poslova i vodi brigu o održavanju tehničke ispravnosti zrakoplova u Croatia Airlinesu, Iva koja radi na poslovima razvoja i planiranja vezanih uz sigurnost električnih tračnih vozila. Iz toga se vidi da su mogućnosti zaposlenja s inženjerskim obrazovanjem vrlo velike, te da se radi o zaista kreativnim zanimanjima. Poslodavci bi svakako trebali prepoznati koliko je bitno imati timove koji se sastoje od različitih osoba jer jedino različiti stavovi mogu dovesti do pronalaska najboljih rješenja te poticati postavljanje i uključivanje inženjerki u sve važne projekte.
Kakav je vaš pogled na budućnost inženjerskog sektora? Koje su tehnološke ili društvene promjene koje smatrate najznačajnijima za iduće godine?
– Najznačajnije promjene u idućim godinama će se svakako ticati umjetne inteligencije, još većeg povezivanja ljudi i tehnologije, očuvanja okoliša te istraživanja svemira.
Koja je uloga inženjera u rješavanju globalnih izazova poput klimatskih promjena i održivosti?
– Inženjeri imaju i imat će jednu od glavnih uloga. Svojim radom sa stručnjacima iz ostalih područja mogu pomoći u pronalaženju tehnoloških rješenja koja mogu riješiti zbrinjavanje otpada, pročišćavanja otpadnih voda i ispušnih plinova, čišćenja zagađenih područja, proizvodnje energije na ekološki prihvatljiv način te osiguranja proizvodnje potrebnih dobara bez negativnog utjecaja na okolinu. Ovo su samo neki od primjera.
U potrazi za izazovom
Vaše iduće ambicije i ciljevi?
– Nakon Nevere, koja predstavlja vrhunac onoga što se danas može postići s električnim automobilima, nije baš lako naći novi izazov. Za sada nastavljam s radom na novim projektima kojima želimo još više pomaknuti granice koje smo postavili s Neverom. Dodatno želim držati korak s tehnologijama budućnosti, pogotovo u dijelu koji se odnosi na sve veće povezivanje ljudi i tehnologije. U suradnji FER-a i Filozofskog fakulteta nedavno je pokrenut novi studijski program Primijenjena kognitivna znanost, pa ću dio vremena sigurno posvetiti tom području.
Jedan medijski naslov kaže: “Atraktivna suradnica generala Ante Gotovine u prestižnom društvu, struka bira najbolju inženjerku u Hrvatskoj, evo kandidatkinja”. Kako gledate na konkretan medijski natpis?
– Ivana je zaista prekrasna mlada žena koja je ujedno vrlo uspješna u onome za što se školovala i čime se bavi i sjajno je što su njeni poslodavci prepoznali njenu sposobnost i posvećenost poslu te joj omogućili da radi na vrlo odgovornom radnom mjestu. Reći ženi da je lijepa nije seksizam, ali kad se to kaže u kontekstu izbora gdje se ocjenjuje sposobnost, a ne fizički izgled, je seksizam. Seksizam ne podnosim i kad čujem takav komentar upućen meni ili ženama u mojoj okolini nađem načina da osobi koja ga je izrekla bude jasno da je komentar potpuno neprimjeren te da se ispriča zbog izrečenog.
Poruka za mlade inženjerke koje žele postići uspjeh u svojim karijerama?
– Vjerujte u sebe, nikada nemojte prestati učiti, budite radoznale, postavljajte pitanja, tražite od nadređenih ono što smatrate da vam pripada, nemojte se bojati pogrešaka jer iz njih možete puno naučiti i nemojte odustati dok ne nađete posao koji vas ispunjava i potpuno vam odgovara. Kad radite ono što volite, uspjeh je zagarantiran.
Što Snježana Miliša želi biti kad odraste?
– Ne želim odrasti. Želim zadržati ovu radoznalost i glad za novim znanjima. Želim sudjelovati u kreiranju naše budućnosti, za što sam definitivno na pravom mjestu. Ako netko ima viziju kako bi budućnost trebala izgledati, onda je to Mate Rimac kojem sam beskrajno zahvalna na prilici kojom mi je omogućio da zajedno s mladim inženjerima i inženjerkama te ostalim članovima tima napravim Neveru, zadivim cijeli svijet i ispunim svoje snove.