RIJEKA – Europska središnja banka slavi 25 godina postojanja. Osnovana je 1. lipnja 1998., a u pola godine, 1. siječnja 1999., rođen je euro kao zajednička europska valuta. Fizički je euro uveden, odnosno pušten u optjecaj početkom 2002. godine, kada je zamijenio stare valute tadašnjih 11 članica. Neke još uvijek žale za svojim starim valutama, prije svega jer su im omogućavale da putem tečaja povećavaju konkurentnost izvoza. Sada toga nema: zajednička monetarna politika kuje se u Frankfurtu.

Više od valute

Neki u tome vide prednost, a neki problem, jer eurozona jest jedinstveno monetarno područje, ali ne i fiskalno jedinstveno područje, kao i još ne u potpunosti jedinstveno financijsko područje. K tome, ekonomski je vrlo heterogeno: neke članice daleko su razvijenije od drugih, pa se postavlja pitanje i optimalnosti valutnog područja. Ista politika ne djeluje isto kod svih i nije optimalna za sve. No, euru je otpočetka pripisano puno veće značenje od »pukog« ekonomskog: euro je simbol ujedinjene Europe, simbol europske snage, jedinstva i suverenosti.

Euro je trebao zajedničko tržište pretvoriti u jedinstveno tržište, te postati faktor zajedništva i stabilnosti. Je li se u tome uspjelo? U eurozoni trenutno je dvadeset zemalja, a zadnja je početkom ove godine ušla Hrvatska, u jeku jedne od možda najvećih kriza eura, snažne inflacije koja je lani sezala čak i prema dvoznamenkastoj, što je daleko od cilja ECB-a, inflacije nešto više od 2 posto. Mnogi su komentirali kako je upravo ova činjenica pokvarila, zasjenila svečanost ovog okruglog rođendana ECB-a i obljetnice eura. Kada se rast cijena, nakon pandemijske krize, počeo nazirati, a vidjelo se već tad da se nešto krupno iza brda valja, iz ECB-a su poslani umirujući tonovi da je riječ o prolaznom fenomenu koji nema veći potencijal. I dok je američki Federal Reserve već dobrano dizao ključne kamatne stope, eurozona je, u jeku velike inflacije prošlog ljeta, još bila na negativnoj depozitnoj stopi.

Stoga se odgovornost za ovaj snažan zamah inflatornih kretanja koja se još ne uspijevaju suzbiti pripisuje i Europskoj središnjoj banci, da je kasno reagirala, previše oklijevala, dopustivši da se inflacija razmaše i da se s troškovne strane prebaci na potrošnu te ugradi u očekivanja. No, ono što ECB radi je ples po žici između kušnje da monetarnu politiku previše zategne i tako ugrozi rast, te borbe protiv inflacije što je njen osnovni cilj, ali ne i jedini.

Euro je, sudeći prema svečanom govoru predsjednice ECB-a Christine Lagarde, posvećenom njegovoj obljetnici, i dodatno dobio na svojoj političkoj funkciji: ta se funkcija novca ne spominje u monetarnim udžbenicima, no u stvarnom svijetu značenje joj, čini se, raste. Lagarde je ushićeno govorila o tome da je euro Europljanima donio stabilnost, suverenost i solidarnost. Osvrnula se i na krize koje je euro od svog osnivanja prolazio, od globalne krize i krize državnog duga, do potom dugog razdoblja monetarne ekspanzije i niskih kamatnih stopa, do sadašnjeg zahtjevnog razdoblja, pandemijskog i postpandemijskog, energetske krize, rata, nestašica te rastuće inflacije u kombinaciji s gospodarskim usporavanjem. Euro je na unutarnjem planu onemogućio protekcionističke devalvacije, a na vanjskom ojačao poziciju eurozone, zaštitio je od šokova i postao druga rezervna svjetska valuta. Predsjednica ECB-a podsjetila je da je u ovih 25 godina u europodručje ušlo još devet članica, čime se ukupan broj povećao na 20. Lagarde je naglasila da se došlo u poziciju da ljudi mogu odvojiti institucije od politika, što smatra uspjehom.

Novi rast kamata

– Politike ECB-a možda im se sviđaju ili ne sviđaju, ali više ne dovode u pitanje je li biti dio eurozone pravi izbor, pojasnila je, potkrijepivši to postocima potpore euru koji se penju do čak 80 posto. Što se budućnosti tiče, prioritet i cilj ECB-a je vratiti inflaciju na 2 posto, što će se, kaže Lagarde, i učiniti. Inače, iz ECB-a već daju jasne signale da će na sjednici u lipnju biti dodatno povećane ključne stope koje sada iznose 3,25, 3,75 i 4 posto.

Konkretno, slovenski guverner Boštjan Vasle, ujedno i član Upravnog vijeća ECB-a, u najnovijem je intervjuu slovenskom Delu potvrdio da će biti potrebno daljnje povećanje kamatnih stopa ECB-a da bi se inflacija vratila na cilj od 2 posto, no rekao je i da će to povećanje biti manje nego do sada. Iako Vasle tako nije rekao, tumači se da bi se daljnja povećanja trebala nastaviti sve do jeseni. Vasle je međutim spomenuo i ulogu fiskalne politike koja bi s monetarnom trebala biti povezanija nego prije, uključujući i politiku plaća. Općenito, sada se nastoji apelirati na članice da ne vode ekspanzivnu fiskalnu politiku i ne povećavaju plaće jer to potiče inflaciju, već da pomognu monetarnoj politici.