Bojim se da unatoč svojim najdubljim i najčvršćim feminističkim stavovima ja nisam glava kuće. Lukas je naprosto prejaka osoba, makar nisam ni ja neki slabić, ali on s tim svojim prirodnim autoritetom više šefuje. Ali on je mudar vođa
Nova hit serija Nove TV »Na granici« na male ekrane vratila je Barbaru Nola, glumicu koju je hrvatska televizijska publika upoznala kroz niz uloga u popularnim serijama, a zagrebačka kazališna publika ima ju priliku gledati u predstavama njenog matičnog kazališta Gavella.
Kazali ste da vas je uloga u seriji »Na granici« jako razveselila. Zašto?
– Pa koga ne bi razveselila. Mislim, ta moja Gordana i zapravo mi Štiglići, smo jedna tako opako zabavna i šašava obitelj koja se neprekidno međusobno vrijeđa i u isto vrijeme obožava. Na setu uživamo u našim scenama k’o mali praščići. Jako sam vesela zbog uloge jer imam priliku glumiti tu šašavu preciozu koja je i simpa i bezobrazna, ali u svakom slučaju toliko različita od mene. Žena je neprekidno u štiklama i muštra sve oko sebe i stalno smišlja neke sulude akcije koje joj rijetko uspiju, ali ona gura dalje, a to je meni zakon.
Kako ste zadovoljni prijemom serije »Na granici« kod publike?
– Malo je reći da sam prezadovoljna. Očekivala sam da će se serija svidjeti ljudima jer je puna humora i romantike, a ima i lude akcije, ali da ćemo imati tako dobar prijem to je čak i mene iznenadilo koja sam vječiti optimist. Ljudi su me već nakon prve epizode počeli zaustavljati na cesti i veselo komentirati, a to je stvarno najljepša nagrada za naš trud. Divno je znati da si dio projekta koji je nekome uljepšao dan. Pogotovo kad se i sam zabavljaš radeći. Znate meni je jako bitno da se taj humoristični element serije poklapa s mojim smislom za humor, jer nema težeg zadatka za glumca nego glumiti nešto što bi trebalo biti duhovito, a tebi samom nije duhovito. Obožavam naše pisce Mirnu Miličić i Vladu Bulića i cijeli njihov tim ljudi jer nam svaki tjedan isporuče super epizode na čitanje, a to stvarno nije lako.
Djeca su vam sada odrasla. Jeste li zadovoljni putem kojim su krenuli?
– Da naravno da jesam. Sada se i kćer upisala na Likovnu akademiju tako da ćemo svi fakat vjerojatno završiti u umjetničkim vodama, osim ako se netko od njih još ne predomisli dok je vrijeme. Ma šalim se naravno. Da ovi naši poslovi jesu egzistencijalno jako nesigurni, ali ja duboko vjerujem da ako radiš nešto što voliš onda i uspiješ u tom poslu.
Važnost dobre organizacije
Serija je okupila jaku glumačku ekipu. Jeste li sa svima već radili?
– Ne, s mnogima nisam i to je dodatni izazov i motivacija. Oduševljena sam s mojim najbližim partnerima Žarkom i Asimom, ali i s ostalima. Tako je dobro gledati oko sebe super glumce. Filip s kojim se uvijek cerekam do ludila, Nina koja je toliko dobra i drugačija da ju ne smijem ni pogledati, Elvira ludilo, Nermin, Milan, Zuhra, Siniša, Pavo, Momo, Nadia koja rastura, Luce i Martina ma svi. Glupo mi je sad nabrajati, ali stvarno odlični glumci.
Prvu veću ulogu u dugometražnoj seriji igrali ste prije desetak godina. Bila je to serija »Sve će biti dobro«. Koliko su se uvjeti i način snimanja promijenili od tada do danas?
– Pa nije previše. Danas se doduše ipak snima u nešto malo sporijem tempu nego onda, što je super jer imamo više vremena za namjestiti svijetlo, uvježbati scenu, ponoviti ako treba, pa je i rezultat u konačnici bolji. Mislim da su glumci i ekipe od redatelja do rasvjete i produkcije sve vještiji i spremniji na tu brzinu i zahtjevnost ovog tempa u kojem se rade serije s toliko epizoda.
Koliko vam je bitno da imate odlične uvjete na setu?
– To je jako bitno jer inače popucaš na živce. Dobra organizacija i profesionalizam su najbitniji baš u ovoj formi. Lako je pretrpiti neke šlampavosti i dezorganizaciju 2 mjeseca, ali ovako 8 mjeseci bi čovjek poludio. Meni na moju prirodnu uznemirenost baš treba taj savršeni red koji ovdje vlada jer se inače uspaničarim. Ono da ću zeznuti nešto u kazalištu, da se neće stići i tako to. Dakle jako je važno.
Supruga vam glumi Žarko Radić. Jeste li već imali priliku surađivati? Kakav je kao »suprug«?
– Žarko je partner iz snova. On je toliko dobar glumac, tako duhovito igra tog Miju, toliko je pun zaraznog entuzijazma da to ne mogu opisati. Kao čovjek tako topao i divne pozitivne energije. Uvijek pozitivan i nasmijan, s njim je užitak provoditi dane na setu. Svaki savjet što ti da je dragocjen. Ma divota. Nikad prije nismo surađivali i očekivala sam da će mi biti super, ali me dodatno oduševio.
Pretpostavljam da veći dio dana provodite na setu. Pati li zbog toga vaša kazališna karijera?
– A malo da, ali ja ću sve svoje obaveze prema kazalištu izvršavati jer sam se naučila da ponekad moram raditi po 16 sati dnevno. Od toga stradaju živci i zdravlje, ali što ćeš mora se. To sam naučila još kad sam išla u dvije srednje. Ujutro sam pohađala normalnu školu, a popodne baletna. Može se.
Radite li na nekom novom projektu u Gavelli?
– Ovaj čas ne, ali obnavljamo stare predstave kojih imam jako puno jer sam zadnjih godina jako puno radila.
Obožavam raditi sa suprugom
U seriji ste vi »glava obitelji«. Je li i u stvarnom životu tako? Tko drži »tri kantuna« u vašoj kući?
– Nažalost bojim se da unatoč svojim najdubljim i najčvršćim feminističkim stavovima ja nisam glava kuće. Lukas je naprosto prejaka osoba, makar nisam ni ja neki slabić, ali on s tim svojim prirodnim autoritetom više šefuje. Ali on je mudar vođa he he. Ma kod nas je zapravo kako kad . Nekad ja nešto guram, nekad djeca vrše diktaturu, nema pravila. Demokracija u punom smislu te riječi, ali s viškom temperamenta. Tako mi se nekako čini. Ono svi smiju iznositi svoje stavove o svemu i to radimo glasno i strastveno.
Prije dvije godine snimali ste seriju »Čuvar dvorca«. Time ste vi i suprug prekinuli deset godina dugu pauzu od zajedničkog rada. Kako to da čak deset godina niste ništa zajedno snimili?
– Da , serija je u međuvremenu postigla međunarodne uspjehe i to me baš oduševilo. Obožavam kriminalističke serije povijesne tematike i voljela bi da se toga više kod nas radi. Nismo skupa radili jer nije bilo prilike. Lukas je snimao filmove u kojima nije vidio ulogu za mene, ja sam radila sto serija i predstava i tako ti prođu godine. Šteta jer obožavam s njime raditi. Dobro i par godina je otišlo u bitku protiv bolesti.
Slovite za jedan od najdugovječnijih i najskladnijih poznatih bračnih parova. Koja je tajna?
– Nema tajne. Ima samo puno sreće da smo se našli i puno ljubavi koja samo raste. Zašto, ne znam, samo znam da me on u svakoj novoj životnoj situaciji uvijek iznova oduševi i da obožavam s njim sve dijeliti.
Pratite li rad mlađih kolega? Što mislite, ima li hrvatska glumačka scena dobru budućnost?
– O da. Radila sam zadnjih godina s toliko genijalnih mladih glumaca i naročito glumica. Gledam i ispite. Ima izvrsnih ljudi, samo me brine da nema dovoljno projekata gdje će se oni razvijati. Novca je u kulturi malo, a godišnje iz akademija izlazi deset puta više glumaca nego u moje vrijeme. Nas je bilo 8 godišnje, a i to je previše. Bojim se da se neki talenti u toj gužvi ne pogube.
U travnju ste napunili pedeset, no rijetki bi vam dali upravo toliko. Koja je tajna vašeg dobrog izgleda?
– Hvala vam puno na komplimentu. Ako je moj izgled fakat ok , makar mi se ponekad baš to i ne čini, to je možda zato jer se puno krećem jer nisam vozač, dosta vježbam jer obožavam, puno se živciram pa i tu potrošim koju kaloriju, a i glumica sam pa moram bar pokušavati paziti na izgled makar sam po prirodi užasno lijena za to. Baš se ono moram prisiljavati da idem na kozmetičke tretmane jer mi se ne da, a još uvijek me muče prokleti prištići što je u mojim godinama stvarno apsurdno.
Vježbam od treće godine
Što mislite zašto se ljudi i dalje danas čude da žene nakon 40., 50., a ima ih i nakon 60. i dalje izgledaju sjajno?
– Ne znam, to je neka čudna prahistorijska patrijahalna predrasuda pomiješana sa suvremenim kultom mladosti. Mislim, danas se ljudi bolje hrane nego u davnoj prošlosti, manje se fizički iscrpljuju i imaju više znanja i svijesti o tome kako održavati kvalitetu života, pa tako i izgled. Osim toga i tehnologija i kozmetički proizvodi su nam dostupniji tako da zaista možemo relativno uščuvani stariti, ali ja se time previše ne opterećujem. Meni su karizmatični ljudi uvijek prekrasni bili mladi ili stari, a ja mislim da je moje glavno oružje oduvijek tak i tak bio šarm. Ili si to ja tako zamišljam. Ma ostarit ćemo ionako koliko se god borili i nek ćemo.
U proljeće ste sudjelovali u sportsko-edukativnom projektu Aktivna Hrvatska i snimili vježbe za leđa. Koliko ste inače aktivni?
– Ja stvarno vježbam od svoje treće godine jer sam išla na ritmiku i završila srednju ritmičku, tako da bez vježbanja ne mogu zamisliti život. Kad su djeca bila mala i oni su samnom jadni vježbali na podu sobe jer ih nije imao tko čuvati. Nadam se da im je to korisno za život.
Kao dijete ste pohađali Školu za ritmiku i ples. Bavite li se još tim vidom umjetnosti?
– Samo kad mi zatreba za neku predstavu, ali to je na sreću vrlo često. Voljela bih i više, puno više jer obožavam kazalište koje je više bazirano na pokretu.
