Koliko komplicirano može biti zapošljavanje stranaca u turizmu pokazuje i primjer rapskog poduzetnika Denisa Makausa, koji je svoje potencijalne radnike potražio u Nigeriji.

Već i ptice na grani znaju da u hrvatskom turizmu kronično nedostaje ljudi, pa se masovno zapošljavaju radnici iz Nepala ili Filipina. Daleke zemlje više nisu egzotika po pitanju radne snage, već za većinu poslodavaca u turizmu, nažalost, i to veliko nažalost, jedino rješenje kako doći do ljudi kako bi se odradilo sezonu. Naš je sugovornik, inače vlasnik tvrtke koja se bavi krstarenjima na malim kruzerima, dakle jedrenjacima, kao mnogi krajem prošle godine krenuo u proceduru oko zapošljavanja stranaca. Mnogim poslodavcima na tom su putu problem radne dozvole, odnosno vrijeme od predaje zahtjeva do njezina ishodovanja, međutim, u slučaju Denisa Makausa zapelo je na vizama.

Negdje je zapelo

Kako je pojasnio na početku, već lani zaposlio je, i to bez ikakvih problema, jednu djelatnicu iz Nigerije. Reći će, kao test da vidi kako će sve funkcionirati. Nova zaposlenica pokazala se vrlo profesionalnom, a procedura je išla glatko, tako da je ove godine odlučio na svoje brodove ukrcati još pet radnika iz Nigerije, od čega dva kuhara iz tamošnjeg visokokategoriziranog hotela. Na pitanje zašto baš radnike iz Nigerije, kazao je da ondje već godinama živi i radi jedan njegov prijatelj koji mu je pomogao oko svega.

Još smo tijekom prosinca prošle godine krenuli tražiti osoblje za naš brod kojim obavljamo višednevna krstarenja Jadranom, jer je strahoviti problem naći osoblje u našoj zemlji. Za ljude iz Republike Nigerije odlučili smo se zato što je kod njih službeni jezik engleski, a nama je važno dobro poznavanje stranog jezika. Drugi je, presudan razlog bio što u Lagosu u Nigeriji imam osobnog prijatelja. Uz njegovu pomoć htio sam biti siguran da ću dovesti provjerene ljude u svakom pogledu jer si ne možemo priuštiti da ukrcamo na brod bilo koga. Tako je moj prijatelj u Nigeriji provjerio svakog kandidata ponaosob, a neki od njih osobno su mu poznati jer rade u istoj tvrtki godinama, kazao je ovaj turistički poduzetnik.

U startu je u Hrvatskoj morao ishoditi dozvolu za rad i boravak radnika, što je sve od MUP-a dobio do veljače. S ovim dozvolama potencijalni radnici su potom trebali zatražiti vizu koju izdaje hrvatska ambasada u Pretoriji.

Nakon silnog čekanja da ljudi budu u mogućnosti predati zahtjev za vizu u VFS centru Abuja, jer zbog ažuriranja hrvatskog sustava, s obzirom na ulazak Hrvatske u Schengen, zahtjeve nisu zaprimali do kraja veljače, krenula je agonija s izdavanjem viza.

Ne znam točno gdje je zapelo, u ambasadi u Pretoriji, Ministarstvu vanjskih poslova ili MUP-u, ali nama se događa horor, jer ljudima koji su trebali biti tu na poslu, dva i pol mjeseca nakon predaje zahtjeva odbijene su vize, kazao je ovaj poduzetnik dodajući da je tek početkom svibnja telefonski dobio informaciju da nigerijski radnici neće dobiti vize, s time da je rečeno da za jednog postoji osnovana sumnja u vjerodostojnost isprava.

Nigdje ljudi

– Ako postoji sumnja za jednog, nije mi jasno zbog čega ih se sve gleda »u paketu«?! Nije mi jasno postoje li nekakve norme, pravila po kojima se nekome odobrava ili odbije viza ili je to proizvoljna stvar nekog zaposlenika veleposlanstva? Potrošio sam 500-600 eura za dozvole i avionske karte, dva i pol mjeseca nitko ništa nije rekao, i sada tek doznajemo da su im vize odbijene. Sezona je počela, a ja ljudi nemam. Hoće li mi država nadoknaditi to što neću moći odraditi, što se sada zadnji čas moram nekako krpati da bih barem pokušao odraditi sezonu. Potrošio sam pet mjeseci uzalud. U proceduri je još jedan zahtjev za vizu, ali vjerujem da će i on biti odbijen. Problem je što sam ja na vrijeme počeo rješavati problem osoblja, a sad »5 do 12« ga nemam zahvaljujući našem sustavu, a vjerovao sam da je to riješen problem.

A žalba? Možemo se žaliti, ali rok za rješavanje žalbe je dva mjeseca. Meni ljudi trebaju sada, a ne na kraju sezone. To je ionako »kadija te tuži, kadija ti sudi«. Pitao sam ih jesu li svjesni da će tvrtka propasti ako ne nađem ljude, brod ne bude dokovan, ne ukrca putnike koji stižu avionom u Split na putovanje, a broda nema jer nam je neki službenik potkačio nogu, rezignirano je zaključio naš sugovornik.

Brod bez posade

Pojašnjenje gdje je zapelo u slučaju ovog turističkog poduzetnika s Raba potražili smo u resornom Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, međutim, ni nakon dva tjedna nije bilo povratne informacije. Odgovor ćemo objaviti kada ga i ako dobijemo. No, dok odgovor možemo objaviti naknadno, brod ne može isploviti bez posade, makar gosti već bukirali i najavili dolazak. A plaću za cijelu godinu za sebe i familiju te članove posade, novac za pokrivanje rata kredita, računa i ostalog treba zaraditi sada u sezoni, koja je itekako već krenula, a ne tamo negdje najesen, kada sezona završi. Onda je, hvala bogu, već kasno.