Tataki je tehnika lova liganja koju su osmislili Japanci, u svijetu poznati po brojnim inovacijama vezanima uz sve ribarske djelatnosti, a posebno uz one iz područja lignjolova. Njihova se osnovna razmišljanja vezana za lov tataki tehnikom baziraju na analiziranju aktivnosti liganja za vrijeme dnevnog svjetla. Lignje su noću aktivne i prilaze obali, što u potrazi za lakim plijenom, što privučene svjetlom, a što nikome nije tajna. No danju je stvar potpuno drukčija. Lignje se za dana drže dubljeg mora, dalje od obale, uglavnom pri dnu. Razlog tome je ponajviše strah od predatora poput gofa i zubaca koji ih nemilosrdno proganjaju. No u isto vrijeme lignje imaju i stalno prisutnu potrebu za hranom koja ih unatoč velikom riziku tjera na neprestano kretanje. I upravo u toj točki nastupa tataki.

Tataki je tehnika u kojoj se nije potrebno sidriti. Najbolji se rezultati postižu oko brakova, na pozicijama na kojima lignja može naći zaklon od predatora i istovremeno biti na rubu kurenta i to u posljednja tri sata dana te neposredno pred zalaz sunca. Uspješan lov je moguć i tijekom cijele noći, naravno na pozicijama na kojima liganja ima.

Oprema je specifična i nimalo jednostavna.

Štap za tataki ima nevjerojatno veliki raspon akcije, u principu od 5 do 150 grama, izuzetno veliku žilavost i ogromnu rezervu snage uz posebno veliku vršnu osjetljivost. Naravno, takvi se štapovi ne nalaze na svakom koraku niti se mogu nadomjestiti nekakvim allround modelom.

Rola također mora biti ‘dorasla situaciji’, što znači da mora moći izdržati sve napore koje nameće ova tehnika. Ukratko, u obzir dolaze samo vrhunski modeli predviđeni za ekstremna naprezanja veličine 2500 do 3000 po Shimanu.

Osnovna struna bi trebala biti višebojna upredenica promjera 0,28 do 0,37 milimetara, tako da se tijekom lova u svakom trenutku s lakoćom može odrediti lovna dubina, dok promjer fluorokarbonskog predveza može biti od 0,50 do 0,70 milimetara.

Između 100 do 150 gramskog olovnog opterećenja smještenog na samom kraju predveza i spojnog lančanog peterosegmentnog zogulina se nalaze tri male tataki skosavice međusobno udaljene od 60 do 80 centimetara. S predvezom su spojene preko tataki kopči koje se nalaze na svega centimetar dugim omčicama formiranima Dropper Loop čvorom.

Ukoliko se koriste skosavice različitih veličina, pravilo je da se najveći modeli postavljaju na najdonju kopču. Osnovna karakteristika ovih skosavica je da u moru u stanju mirovanja uvijek zauzimaju vodoravan položaj zbog čega se  ne mogu koristiti bilo kakve skosavice već upravo one namijenjen ovoj tehnici.