ZAGREB – Zamislite dan kad školskim hodnicima kroče zajedno učenici i njihovi kućni ljubimci, neobično koje vrste bili. Fora, zar ne – jedni dižu ruku, drugi dižu šapu. Mnogi će reći – mo’š si mislit’, a zapravo griješe jer nisu ovakve stvari moguće samo u slikovnicama – već drugu godinu zaredom to se zbiva u stvarnosti, i to u zagrebačkoj Općoj gimnaziji.

Tarin najbolji frend

– U današnjem užurbanom i stresnom životu razvijanje empatije i brige o drugima jedna je od najvažnijih sastavnica odrastanja. Upravo s tim ciljem prepoznali smo pozitivan utjecaj kućnih ljubimaca na psihološki razvoj u osjetljivoj srednjoškolskoj dobi i prvi u Hrvatskoj pokrenuli Dan kućnih ljubimaca, rekli su inicijatori ove odlične ideje.

Dobar potez

– Moji psi Đina i Doli najveća su promjena u mom životu. Od kad ih imam, osjećam se smirenije i sretnija sam. Kod svojih ukućana također vidim promjenu. Oni su puno opušteniji i sretniji i što je najvažnije, nisu pod velikim stresom. Mislim da su moji psi najbolja odluka u životu i da su općenito kućni ljubimci najbolji prijatelji, istaknula je učenica Medina, dok je učenica Klara dodala – Kiper je u moj život unio neopisivu sreću. Imamo ga već više od 10 godina i svaki dan dokazuje da je najbolji prijatelj. Živimo s raznim životinjama, ali pas je ljubav, tako da se svi ukućani sjajno slažu s njim i ne zna se tko ga više voli.

Noel sa svojim prijateljem

Ova izvanredna inicijativa i fenomenalan potez Opće privatne gimnazije u Zagrebu, koja je prva u povijesti hrvatskih srednjih škola uvela Pet Day, primjer je svima koliko su važni edukacija i poticanje ljubavi prema životinjama od najranije dobi za zdrav razvoj djece u odraslog čovjeka s empatijom i osjećajem za dobrobit drugih.

Luka i Max

Neopisivo

– Možda ste primijetili da neku emociju možete prije ispoljiti prema životinji nego prema čovjeku. Vrijedi li to i za vas? Za mene sigurno da. Ništa se ne može usporediti s radošću povratka kući odanom prijatelju. Kućni ljubimci nas prihvaćaju onakvima kakvi jesmo, u svim svojim nesavršenostima. Osim da ih nahranimo i izvedemo u šetnju, oni od nas nemaju očekivanja. Tu su kad je teško i kad je lijepo, i malo od nas očekuju. Oni nas uče strpljenju, toleranciji i brizi za nekog tko nismo mi sami. Životinje mogu poslužiti kao izvor utjehe i podrške. Terapijski psi su posebno dobri u tome, ističe ravnatelj škole Tomislav Krstičević.

I stoga bi se trebalo povesti za primjerom ove zagrebačke gimnazije, jer vidjeti na školskim hodnicima i u učionicama, ali i na školskom igralištu kako prošetavaju mješanci, koker španijeli, buldozi, pomeranci, maltezeri, terijeri, labradori, ali i druželjubive mace, neopisivo je iskustvo.

Jedna za uspomenu