Na našem se moru puno više koriste poluplutajući parangali što je zapravo samo varijacija na temu. Kod takvih parangala je samo jedna kaluma opremljena olovnim tegom dostatnim da spriječi odvlačenje parangala, dok je druga slobodna pa se pruža u smjeru kurenta.
povezane vijesti
Plutajući parangali koji su namijenjeni pučinskom ribolovu tuna, igluna i iglana izrađeni su od najnosivijih materijala. Najčešće su višesegmentne konstrukcije koje u konačnom spoju čine jedinstvenu cjelinu, a zavisno od mjesta, odnosno dubine na kojoj love, razlikuje se i lovina.
Maestra pučinskog plutajućeg parangala se izrađuje od parangalskog konopca promjera 5 do 6 milimetara s kojom se preko zogulina spajaju prame koje su u prvom dijelu, dugom oko 11 do 12 metara, najčešće također od parangalskog konopca promjera 5 do 6 milimetara. Na taj se konopac nastavlja sajla promjera 1,5 do 2 milimetra u dužini od 7 metara nakon čega slijedi specifično zakrivljena udica širine luka od 25 do 110 milimetara. Svaki segment tako konstruiranog parangala dug je 300 do 350 metara s 4 do 6 prama, pri čemu kompletna dužina parangala može iznositi i preko 10 000 metara.
Kod školskog primjera plutajućeg parangala kaluma ne završava olovnim tegom, već slobodno pluta nošena strujom. U tom je slučaju lovna dubina određena duljinama kalume i prama, koje mogu biti duge i preko 20 metara, te položaju odnosno pregibu maestre. Tako ovakvi parangali mogu loviti praktički pod samom površinom, ali i na dubini, što se određuje produljenjem odnosno skraćivanjem kalume. Budući da nemaju olovni teg, takvi se parangali slobodno kreću nošeni kurentom.
Inače su plutajući parangali najrašireniji na dalekoistočnim morima, poglavito u Japanu.
Na našem se moru puno više koriste poluplutajući parangali što je zapravo samo varijacija na temu. Kod takvih parangala je samo jedna kaluma opremljena olovnim tegom dostatnim da spriječi odvlačenje parangala, dok je druga slobodna pa se pruža u smjeru kurenta.
Popularni naziv za ovakav tip parangala je free liner.
A posebno je zanimljiv domišljati primjer ribolova plutajućim parangalima kakav je bio prisutan na nekim našim otocima sve do iza Drugog svjetskog rata. Budući da je većina muškaraca stradala u ratnim zbivanjima, a upotrebljivih barki jednostavno nije bilo, žene su se dosjetile praktičnom načinu ribolova parangalima s kraja. Noću bi se čekao vjetar s kopna, pa bi se kakav plutajući predmet s improviziranim jedrom puštao u more da razvuče pomno posložen parangal dug do dvadesetak udica. Na taj bi se način ulovilo nešto bugava i ušata, što bi obogatilo siromašan jelovnik onog vremena.
