Ove godine navršila se 60. godišnjica kultnog filma »Ptice« Alfreda Hitchcocka. Ova drama s elementima horora iz 1963. slobodna je adaptacija istoimene kratke priče britanske književnice i dramatičarke Daphne du Maurier, proze koja je premijerno objavljena 1952. godine u autoričinoj zbirci »Stablo jabuke«. U originalnoj priči ptice napadaju Veliku Britaniju, ne Kaliforniju. Hitchcock je inspiraciju za film dobio iz članka kalifornijskih novina Sentinel objavljenog 18. kolovoza 1961. u kojem je pisalo kako su ptice u mjestu Santa Cruz pokazivale čudno, pa i agresivno ponašanje.

Godine 1964. »Ptice« su nominirane za Oscara u kategoriji najboljih vizualnih efekata, a nude varijaciju nekih motiva iz »Psiha« s kojim dijele i Hitchcockovo približavanje idealu »čistog« filma. Podsjetimo ukratko na sadržaj filma. Naočiti Mitch Brenner (Rod Taylor) odvjetnik je iz San Francisca koji u jednoj gradskoj trgovini kućnih ljubimaca spletom okolnosti upozna mondenku Melanie Daniels (Tippi Hedren). Dok on traži par ptica koje će darovati sestri, po nekonvencionalnom ponašanju poznata Melanie pretvara se da je prodavačica i namjerno mu pokazuje pogrešne ptice. Njezina šala dovest će do toga da će joj on priznati kako je poznaje sa suda te da će mu ona kasnije odlučiti kupiti i odnijeti ptice koje je tražio. Mjesto u koje će doputovati je obalni gradić Bodega Bay, gdje Mitch s majkom Lydiom (Jessica Tandy) i s mlađom sestrom boravi u obiteljskoj kući. Usprkos skepsi posesivne majke, Mitch razvija sve prisniji odnos s Melanie, no istodobno su sve učestaliji neobjašnjivi napadi ptica na ljude.

Neobične će se stvari početi događati već tijekom puta do Bodega Baya, jer će se kupljeni kanarinci u krletci početi čudno ponašati, a tijekom vožnje galeb će napasti i ozlijediti Melanie. Nedugo potom veliko jato agresivnih vrana pred školom će napasti djecu, da bi ubrzo uslijedio i napad podivljalih galebova. A to će biti tek početak agresije ptica na mještane Bodega Baya. Tijekom sljedećih dana napadi ptica se nastavljaju i svi stanovnici se zatvaraju u svoje kuće. Jedan od jačih napada bio je kada je Brennerova sestra bila u školi. Ispred škole su se počele okupljati ptice i čim su djeca izašla iz škole počele su napadati. Djeca su se na kraju uspjela sakriti u zatvoren prostor i izbjeći napad ptica. Još jedan veći incident bio je na rođendanu Brennerove sestre Kathy kada su ptice napale djecu i prekinule rođendan. Tijekom napada dogodila se i stravična smrt jednog farmera iz mjesta kada su ptice probile prozorsko staklo i ubile farmera iskopavši mu oči.

Nakon nekoliko dana sakrivanja i strepnje ptice su se odjednom smirile. Mitch polako izlazi iz kuće i ptice ga ne napadaju. On ulazi u svoju garažu pali automobil i odvozi sebe, svoju majku i sestru i Melanie od kuće, a ptice stoje mirno i ne napadaju nikoga.

Fascinantna je vještina kojom Hitchcock iracionalan motiv napada ptica na Bodega Bay – prema filmskom kritičaru i teoretičaru Robinu Woodu simbol neočekivanog i nepredvidljivog koje živote ranjivih ljudi ponekad pretvara u kaos – križa s intrigantnom obiteljskom dramom. Ta je drama obilježena naglašenim Edipovim kompleksom, koji se očituje u odnosu pasivnog Mitcha s posesivnom majkom, te s njim povezanim naznakama osjećaja krivnje protagonista, kao i ciničnom slikom malograđanskog američkog društva i klasne stratifikacije. Otvoreni završetak filma, osim što ostavlja neriješenim intrigantan obiteljsko-ljubavni trokut koji čine Melanie, Mitch i njegova majka, odnosno ostavlja nedefiniranom moguću vezu Melanie i Mitcha, jasno sugerira i da nema kraja životnim »užasima«, te da je naša »normalna« svakidašnjica neprestano izložena iracionalnim ugrozama, ironično oličenima u, prema Hitchcockovim riječima, običnim svakodnevnim pticama.

Kratku priču Daphne du Maurier Hitchcock i scenarist Evan Hunter, inače glasoviti pisac krimića znan pod pseudonimom Ed McBain, promišljeno su oslobodili šireg logičkog konteksta, jer se pitanje zašto se sve događa zaobilazi u širokom luku. Iracionalnost zbivanja spojena s narastajućim tenzičnim odnosima među likovima u neobičnu trokutu i četverokutu stvara veću nelagodu i neizvjesnost nego sami napadi ptica..

Film »Ptice«, posljednje Hitchcockovo filmsko ostvarenje sa »senzacionalnim« odjekom, predstavlja njegov najočevidniji odmak od žanrovskih obrazaca koje je desetljećima razrađivao. Kako u natuknici Filmskog leksikona navodi Ante Peterlić, u početku je film djelomično podijelio kritiku, a zbunio one koji su očekivali elemente stereotipnoga filma fantastike, dosegnuvši konačan stupanj u autorovu razvoju: stanja svijesti i moral likova simbolički se materijaliziraju stravičnom najezdom ptica, što se tumači i kao »kazna« i kao prigoda za iskupljenje lakomislenih junaka.

»U filmu s autorovim karakteristično ostvarivanim suspensom, uz vrhunske varijacije tempa i ritma, domišljatu uporabu dinamične kamere i suptilno variranje točaka gledišta, uzroci neobičnog ponašanja ptica nisu razotkriveni, što osnažuje apokaliptičke konotacije. Kritika je stoga govorila o žanrovski rubnom značenju djela; metascience-fictionu koji na specifičan način graniči s filmom strave, a najavljuje filmove katastrofe iz 1970-ih. Dojmljivost takve strukture pojačava i odustajanje od glazbe, odnosno vrlo uspješan eksperiment montiranja šumova kojim se razbijaju granice žanrovskih konvencija i uspješno sugerira realnost zastrašujućih zbivanja. Netipičan i za horor i za znanstvenu fantastiku, tako snažan učinak uvjerljivosti stvara estetski zanimljiv kontrast s vizualnom privlačnošću redateljskog postupka, fotografije u lagano artificijelnom tehnikoloru, glavne glumice te frivolne dramaturgije i prvoga dijela priče«, napisao je Peterlić.

Kako navodi Wikipedija, tijekom snimanja Tippi Hedren je informirana da će se za brutalne scene napada ptica koristiti mehaničke ptice, no tijekom snimanja su korištene žive ptice koje su napadale glumce. Kada je jedna ptica skoro iskopala oko Tippi Hedren ona je postala histerična, pala u nesvijest i tjedan dana je imala noćne more zbog tog događaja. Ovako u knjizi »Hitchcock o Hitchcocku – Izabrani članci i intervjui« (urednik Sidney Gottlieb) objašnjava sam Hitchcock:

»Jedan od najspektakularnijih kadrova u ‘Pticama’ bio je onaj u kojem se iz ptičje perspektive vidi kako galebovi nasrću na grad. Ne vidi se cijeli grad, samo pristanište. Kameru smo postavili na jedno brdašce u studiju, gdje su radili novo parkiralište. U tom prizoru vidi se benzinska crpka u plamenu i gorući trak benzina kako se približava parkiralištu. To smo uprizorili podalje od studija. Uokolo nije bilo ničega – samo smo ogradili područje snimanja, tako da su ljudi mogli trčati samo u označenim smjerovima. Stručnjak za postupak matiranja prebojio je jednu panoramu s pogledom na luku, jedino je zacrnio ono što se kretalo, plamen i ljude u trku. Zatim su ta dva dijela – sve što se kreće i taj matirani dio – preslikani zajedno. Kad to gledamo na filmskom platnu, imamo dojam da smo u helikopteru, ili visoko u zračnom balonu. Sve je tu, čitav grad, plamen, ljudi u trku. Valjalo je riješiti još jedan problem: kako dobiti jato ptica koje slijeću. Unajmili smo jedan otok uz obalu i postavili kameru na visoku stijenu. Ribom smo iza kamere namamili jato galebova, a zatim smo ribu bacili niz stijenu. Jedna kamera bila je postavljena dolje na žalu. Kad smo poslije pogledali snimljeni materijal, to je bilo to: strma litica, valovi koji se obijaju o obalu, žal, i galebove u silaznom letu. Dvije žene preuzele su zatim film, sličicu po sličicu – jednu po jednu. Iako se radilo o samo 2,5 m filmske vrpce, trebalo im je tri mjeseca da precrtaju svaku pojedinačnu pticu na praznu pozadinu. Također su nacrtale siluetu svake od tih ptica. Upravo zato ptice su bile preslikane na prizor da ih se vidi kako slijeću. Taj prizor na filmskom platnu traje 10 sekundi, a nama je trebalo tri mjeseca da ga dovršimo.«

Film »Ptice« je debitirao na prestižnom filmskom festivalu u Cannesu, a Hitchcock i Tippi Hedren su prisustvovali premijeri. Film je nominiran i za Oscara u kategoriji najboljih specijalnih efekata, no izgubio je od filma »Kleopatra«. No Tippi Hedren je dobila Zlatni globus za najbolju novu zvijezdu godine. Jedna bengalska asocijacija dodijelila je filmu prvo mjesto kao najboljem stranom filmu, a Hitchcocku nagradu za najboljeg redatelja.

Kao i u svakom od svojih filmova, redatelj Alfred Hitchcock ima svoj cameo nastup u filmu. U ovom filmu Hitchcock se može vidjeti kako izlazi iz trgovine kućnih ljubimaca, gdje su se Mitch i Melanie sreli, s dva bijela psa.