RIJEKA Već duže vrijeme razmišljam o odlasku u Irsku, i otac mi je gore, ma nije samo stvar u financijama, uvjeti rada u Irskoj su definitivno bolji, odnos poslodavca prema radniku više me zanima nego novac, koji je ipak suštinski razlog zašto sam sada ovdje, kazao nam je danas dvadesetpetogodišnji Anton koji je iz Gospića došao u Hotel Bonaviju predati svoj životopis za rad u irskoj tvrtki Musgrave koja danas u Rijeci završava svoju potragu za radnicima po BiH i Hrvatskoj.

Anton je završio gimnaziju i upisao studij povijesti, no nije ga završio. Radi kao konobar. Pitamo ga je li spreman već za deset dana krenuti u Irsku, ako ga pozovu.

– Za deset dana? Ovog časa sam spreman sjesti u avion – kazao nam je, nestrpljivo čekajući kad će biti njegov red za intervju na engleskom jeziku.

S njim je  iz Gospića došao i devetnaestogodišnji Nikola, koji je također završio gimnaziju.

– Nešto kratko sam radio i sad sam nezaposlen. Mislim da mi je pravo vrijeme za otići u Irsku, mlad sam i nemam još obitelj, pa se nadam da će me primiti – optimističan je Nikola.

Optimističan je bio i dvadesetpetogodišnji Riječanin Velimir, jer je, kaže, već radio kao skladištar i ima iskustvo u tom poslu, a trenutno je nezaposlen. Završio je trgovačku školu i kaže nam da je suvišno obrazlagati motive njegove želje za odlaskom u Irsku.

– Politika u Hrvatskoj veći mi je motiv od ekonomskog stanja u državi, eto, to napišite, kazao nam je Velimir. Tridesetogodišnji Dean isto ima iskustva u skladištu, gdje je radio samo sezonski.

Musgrave

– Jako sam znatižljan vidjeti kako se živi u Irskoj, jer toliko o tome svi mi stalno slušamo i čitamo, baš me zanimaju troškovi života, preživljava li se kao skladištar….

– Ne preživljava se, nego živi – upada u naš razgovor Grgur Primorac, dvadesetšestogodišnji Zagrepčanin koji već dvije godine radi u ovoj isrkoj tvrtki, a trenutno je na godišnjem odmoru pa je došao s poslodavcima na marketinšku turneju po Hrvatskoj.

– Ne bih ostao tamo da se preživljava, itekako se lijepo živi, iako sam skladištar – kaže Grgur i pripovijeda kako je on otišao u Irsku bez da je prethodno imao posao, te da je srećom našao posao u tvrtki Musgrave.

Luka koji ima 24 godine slaže se s njim, iako je tek obavio intervju, vrlo je uvjeren da će biti primljen i da će ga za desetak dana pozvati da krene. Luka već neko vrijeme razmišlja o odlasku u Irsku, potaknut i činjenicom da njegov brat već radi u inozemstvu. U želji za preseljenjem motivira ga šansa za pristojnom zaradom i napredovanjem.

Iseljavanje ne prestaje

Predstavnici irske tvrtke Musgrave već nekoliko tjedana borave u Hrvatskoj u potrazi za radnom snagom, odnosno s ciljem zapošljavanja kadra sa skladišnim i logističkim iskustvom u najvećoj logističkoj i distribucijskoj tvrtki u Irskoj, a posljednja stanica im je, nakon što su prošli Slavoniju i Dalmaciju, upravo Rijeka.

Inače, Musgrave je vodeća tvrtka u distribuciji hrane i najveći privatni poslodavac u Irskoj, a na  predstavljanju Riječanima zatekli smo i člana menadžmenta ovog irskog giganta, Marka Hrebaka.

– Nismo očekivali baš toliku gužvu odmah ujutro, u drugim hrvatskim gradovima bilo je razvučeno tijekom cijeloga dana, u Rijeci je izrazito velik interes, i to ljudi koji su spremni otići u Irsku takoreći sutra. Prvih dva sata intervjuirali smo 70-ak ljudi – kazao nam je Hrebak konstatirajući da u Rijeku  nisu došli samo Riječani, nego građani iz cijele Primorsko-goranske županije.

– Nažalost situacija je takva da iseljavanje ne prestaje. Iako radim u Irskoj, mogu suosjećati s ljudima u Hrvatskoj koji rade za male plaće ili su nezaposleni. Ljudi u Hrvatskoj navikli su na razne uvjete rada, po nekoliko mjeseci, pa prije svega cijene nešto što je stabilno, što je sigurno, što ima svoj renome.

Kad bih ponovno kretao, opet bih odabrao isključivo Musgrave, jer kad ste prisiljeni otići trbuhom za kruhom u stranu zemlju, važno je da odmah imate posao u tvrtki koja će vam odmah na početku refundirati troškove dolaska, pomoći pri pronalasku stana, otvaranja računa i cjelokupne papirologije za život i rad u Irskoj.

Odluka za desetak dana

Danas su se, zbog najavljene potrage za radnicima u skladištu, za posao u ovoj tvrtki u Rijeci javile uglavnom osobe muškog spola.

– Dolaze i pripadnice ljepšeg spola, one dolaze informativno, tu je administracija, ogromni ljudski resursi, ogromni uredi, supermarketi i kafići u sklopu njih i ženske osobe stavljamo u našu bazu podataka – kaže nam Hrebak i naglašava da je dobna granica punoljetnost.

– U skladištu ne radi ni jedna žena, ipak je to težak fizički posao, ali zato moj kolega iz Zagreba ima 63 godine i već dvije godine radi bez problema. Ljudi možda s nepovjerenjem gledaju na napredovanje u skladištu, jer sve poistovjećuju s hrvatskim prilikama.

Kad kažem da napreduju to ne znači da prelaze s manjeg viličara na veći, to znači da će otići u informacijski suport, jer to su sve kompjuterizirana skladišta, pa napredak znači raditi na kompjutoru i navoditi viličare.

Svi kreću od nule, a onda ovisno o tome kako se pokažu i koja im je razina znanja engleskog jezika i općenito naobrazbe, ali i rada, napreduju. Oni koji su nam se na intervjuu pokazali najboljima, bit će pozvani za desetak dana – kazao nam je Hrebak.