RIJEKA – Međunarodni festival malih scena u Rijeci, njegovo 28. izdanje, ove godine trajat će od 3. do 9. svibnja. U izboru selektora Jasena Boke na programu je sedam predstava iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine te Poljske. Festival će 3. svibnja u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku u 19.30 sati otvoriti predstava »Genijalna prijateljica« Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu u režiji Marine Pejnović. Predstava je nastala prema romanu suvremene talijanske književnice Elene Ferrante koji je već prvim izdanjem osvojio čitatelje i kritiku. Priča je to o dvjema prijateljicama, Eleni i Lili, u siromašnoj napuljskoj četvrti pedesetih godina prošloga stoljeća. I ostale predstave bit će izvedene u HKD-u.

Dolazi i poljski »Lear«

U četvrtak, 4. svibnja, na programu je »Lear« prema Williamu Shakespeareu Teatra Stary iz Lublina, u režiji Janusza Oprynskoga. Riječ je o monodrami Andrzeja Seweryna koja donosi priču o Shakespeareovu junaku od kraja. »Lear umire, možda odlazi u čistilište, i tamo se ponovo suočava sa životom – polažući račune o svojim zemaljskim poslovima. Čuje glasove svojih kćeri, razgovara s odsutnima, razgovara s duhovima i sa samim sobom«, piše u najavi predstave. Predstava u režiji Janusza Oprynskoga, kojeg riječka publika pamti po nagrađenoj predstavi »Ferdydurke«, na neki je način kraj svijeta normalnosti koji smo poznavali.

Splitskih »55 kvadrata«

U petak, 5. svibnja, bit će izveden naslov »Pristanak« Nine Raine u izvođenju beogradskog Ateljea 212 i u režiji Nebojše Bradića. U ovom komadu odvjetnici, koji su istovremeno prijatelji, zauzimaju suprotstavljene strane u slučaju silovanja. Glavni svjedok je žena žrtva, čiji je život naizgled vrlo daleko od njihovih. Međutim, turbulentna dinamika i turobnost njezinog života neprimjetno se prelijeva u odnose između rivala na poslu i prijatelja. U subotu, 6. svibnja, na Festival malih scena stiže predstava »55 kvadrata« Hrvatskog narodnog kazališta Split prema tekstu suvremene hrvatske autorice Ivane Vuković i u režiji Ivana Plazibata. Tekst je inspiriran svakodnevicom i kolumnom Jurice Pavičića, a u slice of life maniri prati suvremenu splitsku obitelj tijekom ljetnih mjeseci. Predstava je dobila Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju dramsku predstavu, a nedavno je nagrađena i na Marulićevim danima za najbolju predstavu u cjelini.

Predstava »Posljednje djevojčice«

U nedjelju, 7. svibnja, na programu je predstava »Posljednje djevojčice« Maje Pelević u režiji Kokana Mladenovića i izvedbi Kazališta Kosztolányi Dezso iz Subotice. Ovako se navodi u opisu predstave: »Žena koja nema dijete smatra se bezvrijednom pa je samim tim spremna na sve da bi se u toj ulozi ostvarila. Idealno polazište za pretvaranje ove primordijalne želje u robu. Djeca postaju resurs kao i svaki drugi, nešto što možeš posjedovati. Na mjestu gdje je maternica postala tvornica, a dijete savršeno pakirani skupi proizvod, počinje ova priča.«

Tema ljudskih prava

U ponedjeljak, 8. svibnja, bit će prikazana predstava »Tramvaj zvani želja« Tennesseeja Williamsa nastala u koprodukciji Kazališta Ulysses, Beogradskog dramskog pozorišta i BELEF festivala te u režiji Lenke Udovički. U ovome se »Tramvaju« problematiziraju i neka danas vrlo važna pitanja, ona koja se tiču položaja žene u suvremenom društvu. Zadnji festivalski dan, 9. svibnja, donosi predstavu »Moj sin samo malo sporije hoda« suvremenog hrvatskog autora Ivora Martinića u izvođenju Sarajevskog ratnog teatra i u režiji Ivana Plazibata. Predstave »Lear« i »Posljednje djevojčice« imaju titlovane prijevode na hrvatski jezik.

Iz predstave »Tramvaj zvani želja«

Prema riječima izbornika Jasena Boke, osnovna tema koja se ove godine pojavljuje u svim predstavama, a često i dominira, jest pitanje temeljnih ljudskih prava, onih koji su (i) u suvremenomu društvu nepravedno stavljeni u status manjine i time marginalizirani. »… na prvom mjestu su prava žena, jer, sjetite se, živimo u društvu koje ženu u 21. stoljeću često tretira u srednjovjekovnom duhu. Ona je tek puki izdanak muškarca, nevažni dio rebra, a po hrvatskim trgovima kleče muškarci koji žele biti duhovni autoriteti ženama i od njih, između ostalog, traže čedno odijevanje! Jer, žene su, kako je rekao jedan svećenik – drugotne u odnosu na muškarca. Ali, festival se bavi i drugim marginaliziranim osobama ili društvenim skupinama, koje svoj tračak svjetla traže, ponekad i pronalaze, u emociji, vjeri u svoje snove ili iluzije, u pravilu izvan društva koje ih odbacuje«, ističe Boko.