DELNICE – Veterinarska struka sve je u težem položaju u cijeloj Hrvatskoj, a posebno u Gorskom kotaru, rekao nam je Ivica Žagar, vlasnik Veterinarske ambulante Delnice. Svoju tvrdnju o nezavidnom položaju veterinarske struke Žagar argumentira prikazom stanja na području Gorskog kotara koje pokriva petero uposlenika delničke ambulante.

– Ono s čime nemamo problema je mala praksa, odnosno rad s kućnim ljubimcima i malim životinjama. Za taj dio posla smo jako dobro opremljeni jer smo godinama ulagali, imamo velik broj korisnika pa od nas petero uposlenih, četvero radi na tim poslovima. Problem su poslovi javnih ovlasti, odnosno provođenje godišnje Naredbe o provedbi i financiranju mjera sprječavanja, kontrole i nadziranja bolesti životinja na području države.

Za ovaj dio poslova cijene propisuje i plaća Uprava za veterinarstvo Ministarstva poljoprivrede. Nažalost, najveći dio cijena, njih 90 posto, je iz 2019. godine, a dio ih je iz 2013.! Koliko je to apsurdno i neodrživo, najbolje pokazuju cijene svjedodžbi o zdravstvenom stanju životinja koje su još iz 2008. godine. Zanimljivo je da za njezino lažno izdavanje veterinar može dobiti do tri godine zatvora. Ako je tako, onda je riječ o ozbiljnom dokumentu. A znate li koliko naplaćujemo taj dokument koji može donijeti tri godine zatvora? Tri centa! Dakle, 23 lipe, da bude jasnije! To, u principu, nije dovoljno da pokrije obrazac na kojem se ona piše, a kamoli utrošeno vrijeme ili odgovornost koju nosi.

»Velika praksa«

Nadalje, 1. listopada 2022. stupio je na snagu Vladin paket mjera za očuvanje gospodarstva kojim se povisila cijena prijevoza s dvije na tri kune po kilometru. No, ta mjera za veterinarsku struku vrijedi tek od 1. travnja 2023.! Sve ostalo vrijeme mi smo, valjda, letjeli do naših korisnika – ironično primjećuje Žagar.

Ističe da su ti primjeri najdrastičniji pa mnoge, pa i njega, tjeraju na razmišljanje o prestanku bavljenja »velikom praksom«.

– Mnogo puta sam razmišljao o logici po kojoj se određuju cijene za naše usluge. Naime, cijene su nam paušalne, za određenu uslugu po životinji određena je cijena s uračunatim prijevozom bez obzira koliko životinja imamo po kilometru kvadratnom i u koliko gospodarstava.

Na rubu opstanka

Da pojasnim na primjeru. Propisano je da kad vlasnik kupi govedo, mora ga testirati na tuberkulozu. To znači da ako netko u Čabru nabavi govedo, ja moram otići k njemu dva puta, prijeći 190 km i utrošiti 5 radnih sati i to mogu naplatiti svega 90 kn. Očigledno, ako živiš i radiš u ruralnom djelu zemlje te imaš velik teren s malo stoke, raditi ovaj posao jednostavno nema smisla, a očito je i jako tužno da nikome u državi to nije bitno. Uz ovakav odnos države mi smo jednostavno na rubu opstanka jer radimo s čistim gubitkom. Naše propisane cijene uopće ne prate kretanja na tržištu – rast cijena goriva, inflaciju… Zato nam se sve više postavlja pitanje – kakvog to ima smisla raditi!?

Ozbiljno razmišljam da u Delnicama nastavim s radom samo male prakse i da odustanem od stočarstva. Do kada i kako ćemo uopće moći raditi ovaj posao, sad je zaista teško reći. Ovaj dio posla u našoj ambulanti znaju raditi dva veterinara, a na području cijele županije nas je samo četvero. Naći mladog doktora/doktoricu veterinarske medicine u Hrvatskoj je gotovo nemoguće čak i u velikim sredinama za malu praksu, a za stočarstvo u ruralnom području je jednostavno nemoguće. Mladi koji završe fakultet uglavnom odlaze. Kako dobiju diplomu, tako odlaze po ispisnicu i odlaze ili van, ili se zapošljavaju u Hrvatskoj, ali u farmaceutskoj industriji. Nisam siguran da ni pet posto ljudi koji završe veterinu ostaje u struci!

Mislim da i to pokazuje koliko je teško stanje na terenu. Nekada su u Gorskom kotaru bile tri veterinarske stanice s područnim ambulantama s 10 veterinara i pomoćnim osobljem, a danas tu kilometražu pokriva jedan veterinar! Nekada je na goranskom području bilo 22.000 goveda, sada ih je svega oko 400. Ovaca je oko tri tisuće, što je također jako malo. I sve to na 1100 kvadratnih kilometara velikom području. Očigledno, ne poštuju se naše specifičnosti. Ovdje je puno teže i skuplje raditi, a nikakvog razumijevanja i adekvatne pomoći nema pa, neka se nitko ne naljuti, zaista razmišljamo o tome da naš posao ograničimo samo na malu praksu. Proizvoditi gubitke svojim radom jednostavno više nema smisla, zaključio je Ivica Žagar.

Nešto treba poduzeti

Na pitanje jesu li razmišljali o štrajku na razini Veterinarske komore, Žagar kaže da je moguće da su dosad u odnosu prema državi ministarstvu previše išli fino i u rukavicama.

– Možda se zaista treba pobuniti i to na razini Veterinarske komore. Jer, trenutačno u Hrvatskoj postoji oko 2.500 veterinara, ali u tu su brojku uključeni i kolege koji rade na Veterinarskom fakultetu i Veterinarskom institutu. Nas svega oko 700 bavi se stočarstvom. Jedan moj kolega zna reći kako on nije iskoristio teren, niti je teren iskoristio njega. Mislim da se ovo može preslikati na cjelokupni odnos države s veterinarskom strukom. Za sve ovo ne krivim ministricu, ona čak ima otvoren dijalog prema nama, ali bi se trebala upitati da, ako naša veterinarska struka već godinama plače, nije li onda možda moguće da nju kao ministricu netko krivo savjetuje i krivo joj prikazuje stvari. Jer, držati se sadašnjih pravila i odredbi našu struku vodi k još većoj krizi, mada je i sada već jako teško, smatra Žagar.