RIJEKA – Prije nekoliko dana na društvenim mrežama pojavila se jedna programska knjižica iz, sada već davne, 2001. godine, kada je u Rijeci održana premijera opere »Don Carlos« skladatelja Giuseppea Verdija. Iz današnje perspektive podjela uloga, glavnih ili sporednih, naprosto je zvjezdana, a čine je Ivica Šarić, Valentin Enčev, Ante Ivić, Mirella Toić, Nelli Manuilenko i Dinko Lupi.

Svi navedeni već tada su bili prvaci ili nacionalni prvaci u regiji, a oni nešto mlađi, poput Ozrena Bilušića ili Ingrid Haller, danas su izuzetno priznati umjetnici. Imena Izaslanika (Deputata) otkrivaju suradnju tadašnjeg HNK-a s amaterskom glazbenom scenom u Rijeci pa se potpuno opravdano može reći da je Opera u Rijeci itekako bila međunarodno povezana, regionalno relevantna, a u lokalnom smislu otvorena i suradnički raspoložena. O glasovima pojedinih pjevača ne treba ni govoriti, a isto vrijedi i za raniju riječku izvedbu 1960. godine kada su neke od uloga pjevali Milan Pichler i Gino Bonelli.

Različite verzije

Više od 20 godina nakon posljednje izvedbe, prije nekoliko dana u Rijeci je ponovno održana premijera iste opere pod imenom »Don Carlo«, što je i opravdano s obzirom na to da se radi o talijanskoj verziji od četiri čina. Verdi je ovu operu napisao u obliku koji danas nazivamo »francuskom verzijom« iz 1867. godine, a koja je prije svega rezultat tadašnjih opernih konvencija tzv. grand opere (najpoznatija po pet činova i baletnim brojevima). Kasnije je sam skladatelj za potrebe izvedbi u Italiji napravio revizije koje se koriste i danas. Iako su revizije uobičajene, posebnost je ove opere da se i danas pojavljuje u navedenim različitim oblicima gotovo potpuno ravnopravno na scenama svjetskih opernih kuća. Različiti poznati dirigenti priklanjali su se i izvodili različite verzije pa su tako, primjerice, maestro Ricardo Mutti ili Herbert von Karajan radili verziju od četiri, a Claudio Abbado ili Georges Prêtre od pet činova.

Priča o Don Carlu govori prije svega o nesretnoj sudbini osobe koja je žrtva osobnih i političkih okolnosti. Sin kralja Filipa II. nije bio odviše dobroga zdravlja, a kao zaručnica mu je obećana Elizabeta de Valois. No zaruke se razvrgavaju, a Elizabeta je, umjesto za sina, prisiljena udati se za oca. Mržnja prema ocu, koja nije samo rezultat zaručničkih problema, već i ranijih obiteljskih okolnosti, počinje se gomilati i u konačnici rezultira problemima, a Filip II. kao veliki podržavatelj crkve i inkvizicije odlučio se za veleizdaju optužiti i vlastitoga sina, koji je u nerazjašnjenim okolnostima nedugo zatim i preminuo. Naravno da je za potrebe romana ili opere cijelu priču nužno dodatno obogatiti ljubavnim elementima pa je rezultat prava drama prepuna osobnih dvojbi, moralnih obveza i neostvarenih političkih ideala. U glazbenom smislu arije u ovoj operi vrlo su kompleksne kako u izvođačkom tako i u muzikološkom smislu, zapravo postaju prave velike scene, a u stopu ih svojom elaboracijom prepunom dramskih pauza i naglih promjena karaktera prate i dueti i ostali glazbeni brojevi. Sve navedeno rezultira gotovo četverosatnom izvedbom koju je potrebno pomno pratiti kako bi se shvatio svaki aspekt dramske radnje, ali i oni skriveni detalji koji su imanentni velikim skladateljima kakav je bio Verdi.

Koprodukcija

Na riječkoj premijeri koja je izvedena pred ne previše popunjenim gledalištem, a koja je rezultat koprodukcije s Operom Slovenskog narodnog gledališča Maribor, nastupili su: Luka Ortar kao Filip II., Aljaž Farasin kao Don Carlo, Jaka Mihelač kao Rodrigo, Giorgio Surian kao Veliki inkvizitor, Slavko Sekulić kao Karlo V./Stari redovnik, Anamarija Knego kao Elizabeta, Diana Haller kao Eboli, Gabrijela Deglin kao Tebaldo i Glas s neba, Sabina Salamon kao Grofica D’Aremberg, Sergej Kiselev kao Grof od Lerme i Martin Marić kao Kraljev glasnik (korepetitorica Natalya Marycheva). U narednim predstavama očekuje se i nastup tenora Dmitrisa Paksoglua, sjajnih baritona Domena Križaja i Ljubomira Puškarića, Rebeke Lokar i Michaele Selinger. Plesni ansambl predstave čine Laura Orlić, Jody Bet, Antoine Salle, Alejandro Polo, Rachele Cortopassi i Farah van Bulck (baletna majstorica Irina Köteles). U autorskom timu još su scenograf i oblikovatelj svjetla Wolfgang von Zoubek, kostimografkinja Sandra Dekanić i koreografkinja Maša Kolar. U izvedbi, naravno, sudjeluje i Riječki simfonijski orkestar (koncertna majstorica Katarina Kutnar), Riječki operni zbor (zborovođa Matteo Salvemini) i inspicijenti Valter Milavec i Antonija Družeta. Dirigent predstave je Simon Krečić, a redatelj i dramaturg Marin Blažević. Nakon premijere slijede izvedbe 27., 28. i 29. travnja te 2. svibnja.