Foto Marko Gracin
Završeni su radovi na postrojenju nakon više od pet mjeseci obustave proizvodnje
povezane vijesti
Rafinerija nafte Rijeka započela je s probnim radom, nakon više od pet mjeseci prekida, a prema prethodnim najavama iz Ine, u punom bi pogonu trebala biti polovinom idućeg mjeseca.
Nacionalnoj naftnoj kompaniji koja je prije pet mjeseci, kad je proizvodnja obustavljena zbog radova na prilagodbi i rekonstrukciji postojećih postrojenja, u sklopu velikog projekta izgradnje postrojenja za preradu teških ostataka nafte (DCU), najavljivala da će rafinerija biti u pogonu u travnju ove godine, poslali smo upit u kojoj je fazi ponovno pokretanje rafinerijske proizvodnje.
Utjecaj na okolinu
– Mehanički radovi na planiranim aktivnostima u zastoju rafinerije privedeni su kraju te je započeto testiranje sustava.
Aktivnosti na pokretanju i stabilizacije procesnih postrojenja u Rafineriji nafte Rijeka trajat će do 10. svibnja 2023., prilikom čega postoji mogućnost pojave pojačane buke i dima. Ostali utjecaji na okolinu se ne očekuju, kratko je odgovoreno iz Ine.
Radovi zbog kojih je proizvodnja u riječkoj rafineriji obustavljena su u prvom redu bili izvedeni na postrojenju Hidrokreking, postrojenju za proizvodnju sumpora i sustavu loživog plina. Cilj tih radova, prema objašnjenju iz Ine, bilo je usklađivanje postojećih postrojenja s novim DCU postrojenjem.
Trenutačno je u tijeku testiranje sustava, prije samog puštanja u rad punim kapacitetom. Što se tiče ostalih procesnih spojeva budućeg DCU postrojenja s postojećem sustavima, svi su uspješno izvedeni, čime je osiguran budući priključak DCU postrojenja u sustav rafinerije.
Prekid proizvodnje, od kraja listopada, bio je neophodan zbog radova na postojećim postrojenjima koja su morala biti u potpunosti razmontirana, nadograđena i usklađena po kapacitetu s novim postrojenjima te montirana natrag na svoje mjesto.
Proizvodnja je, prema ranijim objašnjenjima iz Ine, prekinuta tijekom zimskih mjeseci, u skladu s ugovornim odredbama s talijanskim izvođačem radova na izgradnji DCU-a, kao i zbog izrazito sezonskog rasta potražnje za derivatima tijekom ljetnih mjeseci, u turističkoj sezoni.
Prerada nafte
Novo DCU postrojenje osigurat će potpunu preradu sirove nafte u riječkoj rafineriji, bez teških ostataka, odnosno mazuta, čija je tržišna vrijednost manja od vrijednosti sirove nafte, te povećanje udjela takozvanih svijetlih produkata, u prvom redu dizela, koji riječka rafinerija do sad nije proizvodila dovoljno za pokrivanje Ininih potreba na domaćem tržištu.
Uz veće količine dizela, iz teškog ostatka nafte proizvodit će se i petrol koks, a za potrebe izvoza tog proizvoda u riječkoj je rafineriji već izgrađeno novo pristanište za brodove na koje će se ukrcavati, a u izgradnji je i veliko skladište za petrol koks, kao i transportna traka od DCU-a do skladišta koja će biti potpuno zatvorena, kako bi se izbjegao štetan utjecaj na okoliš.
S novim DCU postrojenjem riječka bi rafinerija kapacitet prerade trebala povećati na oko 4,5 milijuna tona sirove nafte godišnje, pri čemu bi trebala raditi praktički punim kapacitetom cijelo vrijeme, osim za vrijeme redovitih remonta.
Novo postrojenje s pratećim pogonima i prilagodbom postojećih riječku će rafineriju, prema tvrdnjama iz uprave Ine, svrstati u krug visokotehnoloških rafinerija u okruženju te osigurati dugoročno profitabilno poslovanje rafinerije.
S takvim kapacitetom, riječka bi rafinerija trebala pokrivati sve potrebe za derivatima u Ininoj maloprodaji i veleprodaji u Hrvatskoj i na dijelu tržišta okolnih zemalja, uz povećanje izvoza morskim putem, na mediteransko tržište, za što Ina planira proširenje postojećeg terminala za naftne derivate u Bakarskom zaljevu, na kojemu će pristajati brodovi većeg kapaciteta.
DCU postrojenje, zajedno s pratećim pogonima, trebalo bi krenuti s radom početkom ili sredinom iduće godine, čime će se eliminirati potrebe za uvozom dizela koji je Ina proteklih godina uvozila i do 400 tisuća tona godišnje, ali i vakuumskog plinskog ulja (VGO), sirovine potrebne za proizvodnju dizela u riječkoj rafineriji, a koja se sada uvozi iz Rusije.
Ina će VGO iz Rusije moći uvoziti samo do kraja ove godine, a nakon toga će, do puštanja DCU-a u rad morati ili pronaći nove opskrbljivače, ili koristiti postojeće zalihe pa se, kako neslužbeno saznajemo, u nacionalnoj naftnoj kompaniji trude da DCU čim prije krene u pogon.