Može li umjetna inteligencija izmijeniti lice glazbe kakvu poznajemo, opravdano je pitanje nakon što su se ovih dana pojavili prvi primjeri kloniranja glazbe poznatih izvođača, Drakea i Weeknda u „izmišljenoj“ zajedničkoj pjesmi i cijelom albumu „izgubljenih“ pjesama grupe Oasis.

Cijela priča je i isto vrijeme fascinantna i pomalo zastrašujuća. Naime, iz dva navedena primjera vidljivo je koliko je moguće pomoću umjetne inteligencije stvoriti vjernu kopiju nečije glazbe i (posebno) glasa, a s druge strane, takva vrsta kloniranja navješćuje određeni kaos, teško je razlučiti što je stvarno, a što lažno.

Da stvar bude gora…

Da stvar bude gora, ta vrsta kloniranja može posramiti stvarne izvođače, jer – teoretski – ono što smisli i otpjeva umjetna inteligencija može biti bolje od originala.

Primjerice, „izgubljene“ pjesme Oasisa (pod prigodnim imenom AIsis), su zapravo skladali članovi nepoznatog benda Breezer, istrenirali“ umjetnu inteligenciju da pjeva kao Liam Gallagher, i to da pjeva kao pljunuti Liam Gallagher.

Te nove stvari nisu bolje od remek-djela s početka karijere Oasis, ali zvuče uvjerljive negoli pred razlaz benda kad kao da su zaboravili kako skladati velike hitove.

Drugi je problem mogući kaos s autorskim pravima, mogućnost da netko zarađuje novac na osnovu tuđe osobnosti i pomoću pjevačkih klonova generiranih umjetnom inteligencijom.

Nakon što se pojavio AI duet Drakea i Weekenda u pjesmi „Heart On My Sleeve“ i k tomu na temu Selene Gomez uz sugestiju da je Gomez varala Weeknda dok su bili zajedno, nije trebalo dugo čekati na odgovor diskografske industrije.

Pucanj u prazno

S pravom uznemireni, iz Universal Music Grupe pod čijom kapom djeluju dvije kanadske zvijezde iz ove priče, Drake i Weeknd, reagirali su promptno, ali vjerojatno u prazno.

Što napraviti kad vam nitko ne ukrade pjesmu, niti semplira neki njen dio, ali napravi novu stvar s glasovima koji su navlas isti kao originalni?

Ne imajući na raspolaganju zakonske osnove za prisilu prema kome, iz Universala su pisali pismo svim glazbenim streaming servisima tražeći da onemogući softverskim tvrtkama za razvoj umjetne inteligencije da pristupaju njihovom sadržaju.

Čak i da uspiju u tome, nisu postigli mnogo. Tvrtke za razvoj umjetne inteligencije valjda mogu kupiti para CD-a i ploča i tako „trenirati“ umjetnu inteligenciju da emulira nečiji glas ili glazbeni stil.

Da je stvar ozbiljna, odnosno zarazna, dokazuje i činjenica da je pjesma „Heart On My Sleeve“ pregledana 8,5 milijuna na TikToku i odsvirana preko 250 tisuća puta na Spotifyju.

Doduše, čini se da je pritisak Universala ipak urodio plodom, jer se pjesma danas više ne može poslušati na najvećoj glazbenoj striming platformi na svijetu.

I dok Drake i Universal nisu sretni s razvojem događaja, neki drugi to prihvaćaju ležernije.

Projekt je munjen

Liam Gallagher je upozoren preko društvenih mreža da posluša projekt nepoznatog benda koji je svoje pjesme uz pomoć umjetne inteligencije pretvorio u „izgubljene“ Oasis stvari s vjerno rekreiranim Liamovim glasom.

On je to i učinio i reagirao u svom stilu da i lažni Oasis zvuče bolje od većine stvari koje se danas mogu čuti, a da je njegov glas generiran umjetnom inteligencijom vrhunski.

„(Projekt) je munjen. A ja zvučim mega“ – napisao je Gallagher.

Još jedan glazbeni prvak, ali iz miljea eleketronike, koji se već igra s umjetnom inteligencijom ne vidi ništa loše u pomoći umjetne inteligencije kod stvaranja glazbe, već nove prilike i mogućnosti.

Riječ je o slavnom DJ-u i autoru EDM glazbe Davidu Guetti koji budućnost glazbe vidi upravo u umjetnoj inteligenciji.

„Ono što definira umjetnika jest da imate određeni ukus, određenu vrstu emocija koje želite izraziti, i za to ćete koristiti sve moderne instrumente“ – rekao je Guetta ovih dana za BBC, koji misli da je umjetna inteligencija samo jedan od alata, poput instrumenata.

Ništa ne može zamijeniti loš ukus

Ako se tu i možemo ne složiti s njim, njegov zaključak da „ništa ne može zamijeniti nečiji dobar ili loš ukus“, teško je osporiti.

Slušajući nove primjere korištenja umjetne inteligencije u stvaranju glazbe, stječe se dojam da ova novotarija može stubokom promijeniti odnose u glazbenoj industriji.

No, hoće li današnji glazbenici, pjevači i autori postati suvišni? Teško. Tu bi se na misao Davida Guette da ništa ne može zamijeniti nečiji ukus, moglo dodati da ni umjetna inteligencija ne može zamijeniti nečiju osobnost i genijalnost.

Za dobru pjesmu uvijek će biti mjesta. I za onu koju sklada softver i onu koju stvori stari dobri čovjek.

A diskografska industrija? U zadnjih pola stoljeća vladavine pa propasti vinilnih ploča, rođenja CD-a, sempliranja, pojave interneta, digitalizacije glazbe, Youtube-a, striminga, torrenta, neovlaštenog dowlnoada, Spotify-a i ostalih platformi, diskografska industrija je u svakom tektonskom poremećaju uvijek našla načina da ostane profitabilna.

S umjetnom inteligencijom u glazbi ostat će navlas isto.