Iz Rijeke nam se javio Edvin Žigante, kultna osoba kad je u pitanju Kvarner fishing grupa i većina događanja oko scene koju ta FB grupa okuplja. Inicijativa koja je potakla mnoge neodlučne ribolovce bez obzira na preferiranu tehniku i dalje postoji, a Edvin kao i uvijek o ribolovu govori bez okolišanja, tajni i zadrški.

I ovoga je puta bio spreman podijeliti neka svoja iskustva s nama.

– Današnji je ribolov podosta popraćen naprednom tehnologijom poput raznoraznih elektromotora popraćenih GPS-om poput Haswinga, Minn Kote te brojnim sonderima i mobilnim aplikacijama raznoraznih karata koje ribolovcima omogućuju bezbrižno lagodan ribolov.

No nekad su se pošte pamtile, zapisivale i sondirale pomoću olova i špaga. Pozicije su se tražile vizualno uz pomoć nekoliko točaka na obali koje su se morale poklopiti – priča nam Edvin.

– Jos uvijek se prisjećam nekih brakova, poput onog van Voloskog gdje se vozilo barkom iz lučice van zvonika crkve pa do ravnine sa žutom kućom, a kad bi se otvorila crkvica na Veprincu bili bi točno na braku.

A odlazak u lignjolov na slijepo bez sondera i sidara na gumb itekako ima svoje čari. Dapače, vrlo se uspješno može lignjariti po poznatim terenima, na vesla ili klasičnim driftom – nastavlja Edvin svoju priču.

– Za uspješan lignjolov tataki sistemom ili peškafondom potrebna je i odgovarajuća oprema.

U mom slučaju radi se o kompletu štapa Casted tataki i to ukomponiranog sa Bait cast rolom KastKing, upredenicom promjera 0,12 milimetara te fluorokarbonom od 0,285 milimetara od kojeg slažem sistem kao i predvez između upredenice i sistema od nekih 4 metra dužine.

Od skosavica i peškafonda preferiram seriju od DTD-a.

Često ne planirajući, u sumrak putem do pozicije za lov oslića pa stanem na neke meni određene poznate pošte te kratko zabacim po nekoliko puta, naravno, ako je oprema pri ruci. Ti su zabačaji samo onako, brzinski, za par lignji koje su uvijek dobrodošle za ubacit in forno zajedno sa oslićima i krumpirom.

Većinom kad je kurenat ili kakav povjetarac koji lagano gura barku na van, stanem uz samu plažicu na nekih 15 metara dubine taman poslije prvog koljena, tj. škrapa i neravnog kamenog dna te spuštam sistem lagano driftajući prema van.

Tako taj teren pretražujem sve do posljednjeg koljena koje se ruši na nekih 40 metara nakon čega slijedi mulj.

Na taj način u kratkom vremenu prođem ravni kameni ili šljunčani i pješčani dio, pa sve to ponovim nekoliko puta u tih 20 do 30 minuta, a uspjeh rijetko izostane – ispričao nam je Edvin Žigante.